Atomska Barbara: Nisam imala zraka, ali nisam željela tapkati

Uh, koliko sam poruka dobila. Vjerojatno će mi netko zamjeriti što mu nisam odgovorila, naprosto ne stignem. Instagram je gorio, ali to su slatke muke, ha-ha - javila nam se presretna Barbara Matić (26) iz Budimpešte, nakon što je postala svjetska prvakinja u judu u kategoriji do 70 kilograma.

POGLEDAJTE VIDEO: Priča Barbare Matić

Pokretanje videa...

01:06

Barbara Matić | Video: 24sata/pixsell

Pobijedila je Japanku Yoko Ono i došla do prestižne titule samo nešto više od mjesec dana uoči Olimpijskih igara u Tokiju. Borila se kao lavica, bila je potpuno iscrpljena, ali već jutro poslije, bilo je puno bolje.

- Jesam, uspjela sam se malo oporaviti i odmoriti. Slavlje? Ništa pretjerano. U Split se vraćam u subotu, ne znam još točno kad. Bit ću na odmoru do ponedjeljka, a onda opet idemo jako. Čisto da se malo odmorim od turnira, ali ništa previše, sad su želja i motiv još veći.

'Pustila bih da me uguši, predaja nije bila opcija'

Barbara je razliku napravila wazarijem 40 sekundi prije kraja. Japanka je pokušala gušenjem, ali Splićanka se izvukla.

- U početku me gušila, ali sam uspjela iščupati rever na svoju stranu, preko brade. Osjećala sam da ostajem bez zraka, da je Japanka stegnula, ali nije ta ruka prošla sto posto... Čula sam trenera da viče: 'Nemoj predavati!'. Izdržala sam tih zadnjih par sekundi - rekla je hrabra Matić pa dodala:

- Ma i da joj je prošao pokušaj gušenja, ne bih tapkala. Rekla sam: 'Ili ću zaspati ili će sudac suditi mate (zapovijed kojom sudac zaustavlja borbu, ako neki zahvat ne prolazi, op. a.)'.

Jesi li ikad "zaspala"?

- Znalo se događati. Sjećam se jedne borbe u kojoj sam baš dugo "spavala", sudac nije to na vrijeme vidio, dosta je ružno izgledalo. Glava mi je skroz poplavila i to su kamere snimile. Ta cura me uhvatila u trenutku, nisam ni vidjela što se sprema. Bilo je to prvo kolo, možda bih tad i tapkala, ali ovdje je bila borba za svjetsko zlato...

Japanka Ono bila je favoritkinja.

- Ne samo protiv mene, protiv svih djevojaka na turniru. 

'U Tokio idem bez pritiska'

Kakva su očekivanja za Olimpijske igre?

- Igre su i prije ovog turnira bile glavni cilj. Sad imam medalju u džepu pa mogu u Tokio bez pritiska. Idem se potući, borba po borba pa što bude. 

Mogla je u džepu biti i medalja s Europskog prvenstva, koje se održalo u Lisabonu u travnju, ali...

- Tri dana prije prvenstva saznala sam da sam pozitivna na korona virus. A sad, što bi bilo, kad bi bilo. Udarilo mi je malo na pluća i nisam ni na Svjetskom prvenstvu bila na sto posto. U drugoj borbi, koja je trajala četiri minute, osjetila sam probleme, ali kako je turnir odmicao, bilo je to sve bolje i bolje. Imala sam dvije borbe u golden scoreu (period nakon osnovnog dijela borbe, dok netko ne ostvari bod, op. a.), ali osjećala sam se sjajno.

Vrijeme je da Split dobije dvoranu za judo

Znači, mjesta za napredak još ima.

- Stigne se poboljšati taj kondicijski dio do Tokija, ali doći ćemo mi u Japan dosta ranije, a tamo ćemo raditi taktiku. Teško je napredovati u Hrvatskoj, Karla i ja smo kategorija do kategorije pa spariramo, ali već se znamo i nema tu nekog napretka. Uglavnom su to odlasci na internacionalne kampove. Prije SP-a smo bili na Rogli, a 1. srpnja idemo u Poreč na završne pripreme.

Valjda će sad Split prepoznati važnost juda. Da Barbara ne mora trenirati u atomskom skloništu. Bilo bi lijepo da "nikne" neka nova dvorana.

- Ali gdje? To je problem. Da, treniram u atomskom skloništu, to ne mogu poreći, ali kad se sjetim kako je to prije izgledalo, a kako izgleda danas... Braća Slavko i Vladimir Preradović su počeli treninge s nama u JK Pujanke dok smo još bili djeca, evo sad su još uvijek tu uz nas. Kako smo mi učili i odrastali, tako su i oni učili i rasli s nama. Trude se maksimalno - kaže Matić pa dodaje:

- Trenirali smo prije u drugom atomskom skloništu, kod osnovne škole, na prašnjavim i starim strunjačama. Imam alergiju na prašinu i zbog tog sam imala velikih problema s disanjem. Treneri su dotrajale strunjače s vremenom, kako su financije to dopuštale, mijenjali. Smetaju malo stupovi, ali Bože moj. Ne može tu sad 50 ljudi trenirati, ali ne nedostaje nam ništa, imamo teretanicu. U Japanu i Francuskoj je to sve tip-top, ali može se i uz ovakve uvjete. Imali smo i prije dobre rezultate u judu, a ova svjetska medalja nas je dignula baš puno i možda se nešto pokrene.

'Magistra sam elektrotehnike'

Znaš li da te u šali zovu "atomska cura", zbog atomskih skloništa u kojima treniraš?

- Čula sam da se tajnik našeg kluba Olimpijaca Joke Reić tako našalio, ha-ha... Treniram već 20 godina u atomskim skloništima, nije ni čudo da je to nekome palo na pamet.

Barbara je uspješna i na akademskoj razini.

- Završila sam FESB - Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje, smjer elektroenergetskih sustava i postala magistra elektrotehnike. Fakultet je bio jako težak, ali kako sam završila MIOC, bilo je za očekivati da ću odabrati nešto slično. Meni je oduvijek bilo lakše rješavati zadatke nego čitati lektiru.

Matić s tom titulom može raditi u elektranama, dalekovodima, vjetroelektranama i ostalim obnovljivim izvorima energije, ali budućnost joj je vezana uz sport. Iako, judo je okrutan...

- Može se od juda živjeti, ali samo ako osvajaš medalje. Ako si peta, tu nema novca od nagrada. Samo oni najbolji uspijevaju. Ne može se raditi puno radno vrijeme i baviti vrhunskim sportom, tko će mi tolerirati da svaki mjesec izostanem po desetak dana zbog priprema i natjecanja - kaže Matić pa za kraj dodaje:

- Gledam svoje protivnice, imaju po 30-ak godina. Tek ulazim u najbolje godine, vjerujem da mogu odraditi još dva olimpijska ciklusa, ali ću, čini mi se, odraditi ove Olimpijske igre i još jedan ciklus i to je to od mene.