Otišao je s Poljuda sa samo 19 godina, u prvoj momčadi Hajduka igrao samo godinu dana, ali i u tome kratkom razdoblju je postao miljenik navijača. Zašto? Upravo zbog ovoga. To je Mario Pašalić...
Asistiraš u Ligi prvaka pa trk kući: I miljenik Torcide uživao u nevjerojatnom vatrometu...
Atalanta protiv Ajaxa, Liga prvaka. Sve to pada u drugi plan kada znaš da tvoja navijačka skupina za sat vremena slavi 70. rođendan. I što napraviš? Čekaš da sudac svira kraj, brzinski se otuširaš i trk do kuće. Jer ljubav ne pita.
POGLEDAJTE VIDEO: Ludilo u Splitu
Pokretanje videa...
Obučeš hlačice najdražeg kluba, udobno se smjestiš i obuzmu te emocije. Trnci, radost, sreća, veselje, tuga jer nisi tamo. Jer to je ljubav.
Sličan osjećaj doživjeli su i brojni hajdukovci diljem Hrvatske i svijeta koji su točno u ponoć preko malih ekrana gledali kako gori nebo iznad Splita. Na stotine signalnih raketa, baklji i vatrometa pušteno je u zrak u čast 70. rođendana Torcide. U najluđem gradu na svitu! Bio je to veličanstven trenutak, posebno emotivan za svakog hajdukovca i svakog navijača kojem je stalo do Majstora s mora. Jedan od njih je i veliki Mario Pašalić (25).
Otišao je s Poljuda sa samo 19 godina, u prvoj momčadi Hajduka igrao samo godinu dana, ali i u tome kratkom razdoblju je postao miljenik navijača. Zbog načina na koji se bori za najdraži dres, zbog poštovanja prema tome klubu, zbog osmijeha i radosti kada obuče taj dres. A naročito zbog odnosa prema klubu nakon odlaska. Jer to je ljubav. Kupio te Chelsea, igrao si za Monaco, Milan, a svoje snove si ispunio s 18 godina. Sve ostalo je samo bonus.
Uvijek je tu kada se treba odazvati nekoj akciji, a Hajdukov dres, pažljivo opeglan i složen čeka u ormaru za Hajdukove utakmice koje ne propušta. I kako onda propustiti ludnicu u Splitu povodom 70. rođendana najstarije navijačke skupine u Europi?
Pašalić je u remiju protiv Ajaxa u 2. kolu Lige prvaka (2-2) odradio svih 90 minuta, asistirao za drugi gol i još jednom pokazao koliko je sjajan igrač. I čovjek. Jer svoj klub i svoje navijače nikad neće zaboraviti.
A to je teško nekome objasniti. Možda se čeka naslov prvaka 15 godina, možda je klub u ne baš bajnoj rezultatskoj situaciji, ali ovo su trenuci koji se pamte. Za vječnost. A kamoli sreće da ovo bude motivacija igračima za sljedeće utakmice.