Švedski golman Johan Sjöstrand obogatio se kladeći se na konjske utrke, zaradio je već 660.000 eura. Tek nešto više naš Alilović je dosad u karijeri zaradio braneći
Alilović protiv Mr. Srećkovića: Šveđanin se kladio na utrke...
Šveđani su nekoć imali fantastične golmane. Najprije Mats Olsson pa Tomas Svensson godinama su im donosili zlata. Sad više nemaju takvu klasu na golu. Doduše, njihov golman Johan Sjöstrand lani je ipak bio svjetska priča.
Naime, kladio se na konje i dobio 660.000 eura. Za usporedbu, naš Alilović (28) zaradio je nešto više od toga u čitavoj dosadašnjoj karijeri.
Sjöstrand je dobar golman, no nije ni blizu Svenssonu i Olssonu. Čak i u švedskoj reprezentaciji dobiva “mrvice”, ispred njega je Mattias Andersson. No Hrvatska ima svog aduta na golu, Mirko Alilović brani u životnoj formi i to nam je najveći razlog za optimizam uoči večerašnjeg susreta sa Šveđanima (18 sati).
Alilović je nakon prve dvije utakmice u skupini treći najuspješniji golman Europskog prvenstva, ima 45 posto uspješnosti obrana.
- Zadovoljan sam, utakmice s Bjelorusijom i Crnom Gorom bile su zagrijavanje, Šveđani su prvi pravi ispit - javio se bivši hrvatski izbornik Lino Červar iz Makedonije i dodao:
- Drago mi je da je Mirko tako dobar na golu, njegove izvrsne reakcije daju poticaj igračima. Vidi se da je u formi, ‘skinuo’ je dosta zicera u prve dvije utakmice, ali i tri sedmerca. To je dokaz da je potpuno ‘unutra’.
Veliki pad Šveđana, koji su svjetskim rukometom harali devedesetih godina prošlog stoljeća, počeo je u godinama kad se Hrvatska dizala.
- Mi smo 2003. uzeli svjetsko zlato, a oni su propali za sljedećih deset godina - kaže Červar i otkriva razloge teške krize švedskog rukometa:
- Zanemarili su rad s mladima, nisu ih na vrijeme uvodili u reprezentaciju i stvorila se ‘rupa’, iz koje su se izvukli tek 2012., kad su uzeli srebro na OI-ju u Londonu. No to je problem njihovog, skandinavskog mentaliteta, oni i nakon 30. godine života treniraju istim intenzitetom, igrački vijek im je duži nego ostalima. A mi smo silom prilika pomlađivali momčad, išli naprijed dok su oni nezaustavljivo padali.
Najbolji švedski rukometaši igraju u najjačim bundeligaškim klubovima, no nitko od njih nije nositelj igre.
- Rukomet je kolektivni sport, pojedinac sam ne može ništa. No Šveđani nemaju ekstraklasu igrača, pa Larholm je u Szegedu na klupi jer nije dovoljno dobar, Jakobsson je dobar, ali nije to to - analizira Lino Červar i zaključuje:
- Naše kontre i polukontre funkcioniraju izvrsno, krila nam nikad nisu bila problem, no moramo raditi na pozicijskoj igri. A tu su Šveđani najopasniji. Drago mi je i da Musa igra sve više i sve kvalitetnije u oba pravca, sad se Igor Vori može odmoriti, trebat će nam obojica za sljedeće mečeve. Kao i Mirko, ovo bi definitivno moglo biti njegovo prvenstvo...