Špijunka zavodnica: Muškarci joj nikako nisu mogli odoljeti

Drugi svjetski rat prepun je nepoznatih priča, a jedna takva je i ova. Betty Thorpe američka je špijunka koja je pod tajnim imenom Cynthia radila za britansku obavještajnu službu MI6.

Njena životna priča započela je u američkom Minneapolisu 1910. godine, a od malih nogu bila je nemirna i buntovna. Dolaskom u tinejdžerske godine, počela je upoznavati mnogo ljudi i uvijek privlačila pažnju muškog spola.

Kao 11-godišnjakinju spazio ju je talijanski diplomat Alberto Lais, koji je navodno bio toliko opsjednut njome da ju je posjećivao u školi samo kako bi razgovarao s njom. Betty je plijenila pažnju svojom visinom, vitkom građom, velikim zelenim očima i ugodnom bojom glasa.

S devetnaest godina je zatrudnjela, što je u ono vrijeme bilo društveno neprihvatljivo. Snalažljiva kao i obično, ubrzo je smislila plan kako pronaći muža i oca svog djeteta. Tijekom jedne zabave, ušuljala se u krevet Arthura Packa, britanskog diplomata dvostruko starijeg od nje koji joj nije mogao odoljeti.

Par se zaljubio i vjenčao 1930. godine, ali ljubav nije trajala dugo nakon rođenja djeteta. Betty je ubrzo shvatila da je njen suprug hladan čovjek opsjednut društvenim statusom i to je počela iskorištavati. Tijekom zajedničkog boravka u Čileu i Španjolskoj, glumila je savršenu domaćicu i polako prikupljala informacije koje bi joj mogle pomoći, a njena akcija prisluškivanja uočena je od strane britanskih tajnih agenata.

Budući da se situacija u braku nije poboljšavala, Betty je odlučila potražiti strast na drugim mjestima. Započela je aferu s pomoćnikom ministra vanjskih poslova Poljske Michelom Lubienskim, koji joj je uskoro počeo otkrivati tajne, a ona je sve ispričala Johnu Shellyju, šefu britanske obavještajne službe i sve mu ispričala.

Tu je zapravo i započela njena špijunska karijera, jer je dobila tajno ime Cynthia i zadatak da zavede Lubienskog. Pažljivo je slušala njegove priče i lukavo izvlačila informacije iz njega, a zatim ih otkrivala svojim nadređenima. Također je uzimala njegove dokumente, iz kojih se saznalo da su Poljaci uspjeli "srušiti" njemačku Enigmu, mašinu koja je prenosila šifrirane poruke.

Ipak, uskoro je njenom vremenu u Europi došao kraj, a sljedeća stanica je bio Čile, gdje je pod lažnim identitetom bila novinarka Elizabeth Thomas i pisala propagandne tekstove za list "La Nacion".

Nakon konačnog razvoda s mužem, vratila se u Washington želeći se infiltrirati u bitne društvene krugove. Dobila je veliku kuću s tajnim prolazom, imala je posao koji voli, a novi zadatak podrazumijevao je potragu za talijanskim pomorskim kodovima. Na njezin šarm pao je i Alberto Luis, talijanski pomorski tajni agent.

Idući zadatak bio je Bettyn najveći trijumf. Trebala se ušuljati u francusku ambasadu, a plijen je bio Charles Brousse, još jedan predstavnik diplomacije. Iako je bio oženjen, uspjela ga je navesti da se zaljubi u nju i preko njega nabavila tajne kodove.

Od zaštitara su zatražili određene prostorije za tajne noćne sastanke za svoju romansu. Uspjeli su otključati sef i fotografirati kodove, koji su kasnije bili izuzetno važni za prednost američke i britanske vojske. Nakon ove misije, špijunska karijera Betty Thorpe je privedena kraju. Otkrila ju je Brousseova supruga, koju je on ostavio i oženio se s Betty.

Rak je bio prejaka bolest i Betty je izgubila borbu 1963., u 53. godini. Kad su je pitali stidi li se čega što je učinila u životu, odgovorila je:

- Stidim? Naravno da ne. Moji nadređeni su mi rekli da su moje misije spasile tisuće i tisuće Amerikanaca i Britanaca.

Njezin život opisao je Howard Blum u biografiji “Posljednje ‘Laku noć’”, a uskoro bi se po toj knjizi mogao snimiti i holivudski film s Jennifer Lawrence u glavnoj ulozi.