Špijun u Zagrebu: 'Ceo narod ćuti i trpi, a samo ti tu laješ...'

Dušan Kovačević (70) je veći prorok od Babe Vange. Svi komadi slavnog srpskog pisca - čiji će 'Balkanski špijun' gostovati u Zagrebu, u Kerempuhu  - pokazali su se, naime, zaprepašćujuće vidovitima.

Počnimo od najslavnijih, 'Maratonaca koji trče počasni krug'. Kovačević je tu tragikomediju pisao kao kritiku jugoslavenskog socijalizma, kojim su vladali patrijarsi revolucije. Činilo se da se nemaju namjeru nikad povući. Stari Pantelija ima 150 godina, Maksimilijan 126, Aksentije 102, Milutin 79, Laki 44, a Mirko 24. Kad Pantelija (Tito) umre, djeca, redom, krivotvore njegov testament - to se i dogodilo u Jugoslaviji nakon njegove smrti - pri čemu svaki 'nasljednik' sebe neumjereno hvali, i ostavlja sebi svu imovinu. 

U originalu, pak, pišu čuvene riječi: 'Deco moja, tko je vas poznavao, ni pakao mu neće teško pasti. Žao mi je što ste moji, a ne deca nekog moga neprijatelja... svu svoju imovinu ostavljam - samom sebi'. Ne pomisli li čovjek to isto svaki put kad pogleda neku od vlada u ovom "regionu"? Djeca koja rasprodaju očevinu, raspikuće su koje bi bilo ljepše vidjeti na čelu neprijateljskih tvorevina!

U 'Profesionalcu' Kovačević portretira Luku Labana, udbaša koji cijeloga života prati Teodora Teju Kraja, pjesnika i opozicionara. Laban piše sve što Teja Kraj govori, smatra i ukazuje po svojim opozicijskim kružocima dok, kako bi rekao drug Tito, 'ruje i rovari'. Laban je udbaš, negativac u Kovačevićevim očima, Kraj je demokrat, ljepoduh, pozitivac. No, iz današnje perspektive pogled na likove se mijenja - Laban je marljiv radnik, koji se svojim poslom bavi od jutra do mraka, dok pjesnik, pzapravo brbljivac i sladostrasnik, za cijeloga života uspijeva napisati samo dvije tanjušne knjižice poezije. Treba li se onda čuditi što 'udbaši i danas vladaju'? Nema lijenih diktatura.

Uopće, oba komada prikazuju vitalnost starog režima, koji je 'promijenio sve samo zato da bi sve ostalo isto', prema starom teoremu grofa di Lapmeduse. Sličan motiv nalazimo i u Undergroundu, za kojega je pisao scenarij: Marko Dren gura gomilu svojih rivala, među njima i brata, u podzemni bunker uvjeravajući ih da vani bukti rat; oni mu rade oružje, vjerujući da je ono namijenjeno borbi za slobodu, ali ga vani iskvareni Marko prodaje za svoj račun. Naše elite cijelo vrijeme uvjeravaju narod da okolo bjesni rat, dok se bore za svoje interese držeći ih tako u pokornosti.

U taj kontekst idealno se uklapa i Balkanski špijun u čijem je središtu sažaljenja vrijedan  lik Ilije Čvorovića, dobrog i poštenog malog čovjeka, bivšeg golootočkog robijaša koji razvija paranoju, pa počinje pratiti svog podstanara koji se vratio iz emigracije, uvjeren da je dotični neprijateljski agent. Na kraju ga on i njegov jednako paranoični brat Đuro hapse, tuku, muče nastojeći iscijediti priznanje. Nisu li svi naši režimi, nastali nakon komunizma, baštinici takve paranoje? Svima su neophodni neprijatelji, a ako ih nema, onda ih se naprosto - izmisli.

Mnoge svoje komade Kovačević nije pisao kao komedije, nego kao drame, pa se iznenadio vidjevši reakciju publike koja je urlala od smijeha. Nekoć smo znali  zašto su nam ti komadi smiješni; danas puno bolje razumijemo pisca jer vidimo da nas on nasmijava - do suza. S ovim iskustvom, možemo razumjeti zašto te komedije u biti nisu smiješne. To su tragikomedije u punom smislu riječi.

Rečenice i dijalozi koji su ušli u povijest srpske kinematografije, a i šire.

Ilija Čvorović - "Izdala si ti, ali ne sobu. Mene, mene si izdala."

Danica - "Jesi rekao inspektoru da si srčani bolesnik?" - Ilija - "Pa ti nisi normalna, pa nisu oni mene zvali na lekarski pregled."

Ilija - "A na stolu mu ovakva plava fascikla sa kružićima od šoljice kafe, moj slučaj sigurno."

Danica - "Pa to je digitron"- Ilija- "Jeste nisam ćorav!"

Danica - "Narod krezub, svaki ima dva zuba u glavi, a za lekara nema posla..."

Ilija - "More pao sam pa sam se ugruvao"- Danica - "Pa gde si pao?"- Ilija- "Pa na zemlju gde bi pao"

Ilija - "Koja su to kola bolja od Moskvića"

Ilija-  "Jebe se njemu šta ovaj stanuje u mojoj kući"

Ilija - "On odavde planira akcije"

Ilija - "Drogiro se deset minuta, sa ovolikom iglom, težak narkoman"

Ilija - "Tebi da kažem pa za pet minuta da zna cela ulica. Kad naučiš da ćutiš onda ću ti reći"

Danica - "Jel ti ne radiš danas?"- Ilija- "Ni danas, ni sutra, ni prekosutra"

Ilija - "Ceo narod čuti i trpi samo ti laješ"

Ilija - "Za male pare ste se prodali, zlikovci"

Ilija - "Šta ćoraviš pod tim svetlom? Zar nemamo belih sijalica? Ko u kupleraju!"

Ilija - "Ni zdravo da mi kažeš, ko da je pseto ušlo"

Ilija - "Ja sam im sumnjiv. Razbojnici prolaze, a mene hvataju"

Ilija - "... e pa oće centrala da pogreši jednom, ali ne sto puta. Slušajte druže možda ste dobili pogrešan broj, al ste dobili onoga kog ste tražili..."

Ilija - "Njega su za sve spremali izuzev za mene."

Đuro - "Zašto snajka plače?"- Ilija- "Shvatila je kakvo mi se zlo sprema"

Ilija - "Danice pojačaj radio do daske, možda netko prisluškuje!"

PRINC HARRY PONOVNO ŠOKIRAO JAVNOST: Jedan njegov zahtjev iznenadio je mnoge