Specijalni izvještaj iz Vukovara: 150.000 ljudi došlo je ovdje protiv podjela, ali i političara

Tiho i dostojanstveno Vukovarom je prolazila najmasovnija Kolona sjećanja. Od Nacionalne memorijalne bolnice "Dr. Juraj Njavro do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata u njoj je hodalo 150 tisuća ljudi iz cijele Hrvatske i regije. Predvodili su je hrvatski branitelji Vukovara, članovi obitelji poginulih, nestalih, ubijenih, nasilno odvedenih i umrlih hrvatskih branitelja na čelu s pripadnicima Hrvatskih obrambenih snaga koji su branili Vukovar.

POGLEDAJTE VIDEOVIJESTI:

Pokretanje videa...

01:16

Video vijesti 18.11.2023. | Video: 24sata Video

S prozora svoje katnice podno Vukovarskog vodotornja kolonu je kao i prethodnih godina promatrala Štefanija Jurčić (83). Ni ove godine nije imala snage hodati od bolnice do groblja. Kao i prethodnih godina dočekala ju je s pet upaljenih lampiona za njezina dva nestala sina, ali i sve žrtve Vukovara. Kolonu je sa njom iz kuće promatrao i njezin sin Domagoj.

- Za vodotoranj me vežu lijepe stvari, a što se tiče same komemoracije, drago mi je vidjeti te ljude koji se sjećaju vukovarske žrtve. Ja osobno komemoriram na svoj način svakodnevno, zadnje vrijeme sve više i intenzivnije. Osobno u ove dane u godini drago mi je vidjeti da ljudi iz svih dijelova Hrvatske dođu u Vukovar i tu se poklon žrtvama koje su pale - rekao nam je Domagoj.

I sam je dragovoljac Domovinskog rata, a na dan pada Vukovara bio je sa suborcima iz 1. gardijske brigade na bojištu. Da je njegov grad pao u ruke neprijatelja saznao je od ujaka iz Rijeke koji mu je tu vijest javio telefonom.

- S obzirom na obiteljsku tragediju trebalo mi je jako puno vremena da se oporavim i da to procesuiram. Kako sam u to vrijeme bio na ratištu, nisam bio niti svjestan što se zapravo dogodilo - pripovijedao nam je Domagoj. Nije bio svjestan da su njegova braća Josip i Vladimir nakon pada grada završili na Veleprometu. Majka Štefanija i on još uvijek ih nisu pronašli, a upaljeni lampioni na prozoru su za njih, jer još uvijek ne znaju gdje su ubijeni i gdje bi im zapalili svijeću.

Kao što je i najavljivao, odlukom vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave 25. Kolonu sjećanja na žrtvu Vukovara predvodili su pripadnici HOS-a. Njihov ratni zapovjednik Zvonko Ćurković priznao nam je da im je to izrazita čast.

- Nama ništa nije zatvoreno, uvijek smo dobrodošli i ljudi nas iskreno poštuju. Lijepo je što su HOS-ovci predvodili kolonu i izrazita je to čast - rekao je Ćurković. Prvom čovjeku vukovarskog HOS-a smeta što se sve politizira, a za sve ima i krivca.

POGLEDAJTE VIDEO:

- Ova situacija do koje je došlo, to je veliki trud Vlade, odnosno premijera Andreja Plenkovića. Sve se politizira jer su krenuli na nas, to je na neki način iskorištavanje. Ako vi u Kninu uhitite jednog od najbitnijih zapovjednika južnog bojišta, Marka Skeju, možeš ga voljeti ili ne voljeti, ali to je vrlo grubi potez - rekao je Ćurković, a potom komentirao i sporni pozdrav i oznake kojima se njegovi suborci koriste.

- Mi smo umirali s tim pozdravom, ali ja nisam za crne uniforme i ustaštvo, za to sigurno nisam. Govorio sam da nam se povijest ne smije ponoviti, bio sam protiv ustaštva i protiv partizanstva, meni je toga pun kufer. Kod nas je antifašizam bio gori od fašizma. Smeta me što nas se poistovjećuje s ustaštvom, ali bilo bi još gore da nas se poistovjećuje s partizanstvom - kaže i dodaje kako su i partizani bili u Vukovaru, ali na drugoj strani. Jako ga smeta što se njegove pripadnike poistovjećuje s ustaštvom, ali i otkrio da prvi put nakon puno godina nosi majicu sa spornim pozdravom. Objasnio nam je da je ne nosi zbog toga što veliča ustaštvo.

- Nosim je zbog toga što su mi suborci poginuli s tim oznakama na sebi - kratko je rekao i dodao da se i danas prisjeća novog života nakon ratnih strahota koje je proživio u Vukovaru.

- Podsjeća me na ono kad smo se zbrojili te noći kad smo izašli živi uz proboja. Od 58 ljudi iz moje postrojbe svi smo stradali, a samo trojica nisu ranjena. Ja sam tri puta kao zapovjednik ranjen i takav sam išao u proboj. Imali smo 25 poginula, tri nestala i onda kad čudom izađeš, to je jedan novi život - zaključio je Ćurković.

Za to vrijeme pognute je glave u Koloni sjećanja hodala Vukovarka Milka Budimir. U Domovinskom ratu izgubila je sina i brata kojeg još traži.

- Želim da i on ima svoj grob kao što ima moj sin, da mu mogu zapaliti svijeću dostojanstveno kako je on to i zaslužio, ali evo i nakon 32 godine ne znam ni gdje je, ni što je... i hoće li ga ikad biti. Eto, što da kažem - govorila nam je Milka priznajući da joj je ovo najemotivniji dan u godini. Teško joj je opisati osjećaje koji je preplavljuju svakog mjeseca studenog, no odlučna je hodati u Koloni sjećanja sve dok je noge nose.

- Brat mi se zvao Ivan, znam da je poginuo 25. listopada negdje blizu vinarije kod vojarne i da su ga suborci donijeli u bolnicu. Dalje ništa ne znam. A ako itko nešto zna o tome, pa zašto ne kaže, čemu šutnja!? Vjerujem da se po tom pitanju nešto može pokrenuti, vrh sigurno može ako ima želju i volju. U Beogradu znaju za svaku osobu gdje je i kako je ubijena, imaju milijun slika. Točno znaju za svaku osobu jer jedna je osoba tražila svog svekra, a to mi je iz obitelji osoba, i pronašla je sliku moga ubijenog sina - tvrdi nam očajna Milka Budimir. Sličnu sudbinu dijeli i Dragec Kladić iz Ludbrega, koji svake godine dolazi odati počast žrtvama Domovinskog rata.

- Jedan sam od 185 policajaca koji su došli s varaždinskog područja braniti Vukovar 11. rujna 1991. Ušli smo kroz kukuruzni put. Od naše grupe imamo 21 poginulog i pet nestalih. Njih još tražimo i zbog toga samo jako bijesan, a ne znam na koga trebam biti. Za mog prijatelja Marijana Levaka kojega se maksimalno trudim pronaći, više od pola Bršadina zna gdje je zakopan, svi znaju da je tamo poginuo, ali nitko ne želi pokazati gdje. Već smo više puta kopali na osnovu rekla-kazala i nažalost još ga nismo našli. Ne znam odakle im toliko snage šutjeti nakon 32 godine - ogorčen je Kladić, predsjednik udruge Ludbreški branitelji Vukovara 1991. Za Vukovar ga vežu ponos, sreća, tuga i jad. I sam je bio zarobljenik u logoru Stajićevo koje se nalazilo u selu Stajićevu blizu Zrenjanina.

- Na današnji dan prije 32 godine još smo držali položaje u Borovu Selu, a 20. su nas odvezli u Stajićevo. To je bilo premlaćivanje, psihičko i fizičko maltretiranje svakoga sata, nekoliko su ljudi i ubili. Igrom slučaja bio sam razmijenjen u gotovo prvoj razmjeni, tako da sam se izvukao, to je valjda jer smo bili policajci - rekao je Kladić kojeg je u Koloni sjećanja pratila njegova obitelj, ali i djeca nestalih.

A Barbara Krivić s obitelji je doputovala iz Zagreba i to zato što se sjeća rata i jer je godinama živjela u progonstvu.

- To teško djetinjstvo nikome ne bih poželjela. Rođena sam u Vukovaru i moja cijela obitelj je ovdje, kao i svake godine. No ove godine Kolona sjećanja mi osobito znači jer su prije nekoliko mjeseci ekshumirali pokojnog djeda koji je ovdje poginuo. Tu je i moja baka koja je izgubila sina u Bogdanovcima. Imao je 21 godinu. Želim sve ovo prenijeti i na djecu - rekla je Barbara.

U Vukovar svake godine dolazi i Darko Marinac. Zadivljen je njegovim razvojem iz godine u godinu i tvrdi da je svake godine sve ljepši i ljepši.

- Vukovar je simbol hrvatske otpornosti sa željom za bolje sutra. Uvijek me gane ova prekrasna kolona i ostavi bez teksta. Tuga, ponos i veliko srce - zaključio je Darko Marinac.

Premijer Andrej Plenković u Vukovaru je izjavio kako taj grad ne smije biti mjesto podjela, već mora biti mjesto zajedništva.

- Svi su u Koloni sjećanja dobrodošli, kao što su dobrodošli svih ovih godina - prokomentirao je Plenković pripadnike HOS-a na čelu Kolone sjećanja. Novinari su premijera pitali i smeta li mu 'ZDS' na HOS-ovom amblemu.

- Tu temu smo već apsolvirali i limitirali na ono što je bilo 1991., a one druge konotacije su neprihvatljive i u konačnici štetne Hrvatskoj. Ja se nadam da velika većina hrvatskih građana to zna i shvaća - rekao je premijer.

Šef oporbe, odnosno predsjednik SDP-a Peđa Grbin također je komentirao pripadnike HOS-a na čelu vukovarske Kolone sjećanja, rekavši da mu smeta činjenica da su na čelu kolone sjećanja uvijek bile obitelji poginulih, stradalih i nestalih, što ove godine nije slučaj.

- Ne mogu se oteti dojmu da se to mijenja zbog političkih razloga, ali to još jednom, na dušu onima koji su to organizirali, kao i politiziranje, kaže Grbin koji je dodao da se posluša što je Franjo Tuđman rekao o toj temi još 1992. godine.

Iz Grada Vukovara javno su zahvalili svima koji su došli pokloniti se žrtvama Vukovara

- Hvala na svakom koraku, upaljenoj svijeći i upućenoj molitvi za žrtve Vukovara. Hvala vam na dostojanstvenoj, ponosnoj, veličanstvenoj i najmasovnijoj Koloni sjećanja - priopćili su.