Spavao je na kolodvoru i krpao tenisice, pobijedio tešku bolest: 'Nisam znao ni kako se zovem'

Tap, tap, bum! I tako, neobranjivo za protivnike, 13.728 puta u karijeri. 

Najbolji teniski servis svih vremena otišao je u mirovinu. Tiho, bez pompe, onako kako je Ivo Karlović (44) živio i igrao. Uglavnom sam protiv svih, protiv skepsa i prognoza da od njega nikada neće biti tenisača.

OPROŠTAJ DIVA SA ŠALATE Ivo Karlović otišao u mirovinu, otkrio čime će se baviti: 'Još me i danas pitaju kad ću se vratiti'

Ivo Karlović, to je barem sigurno, nije bio tipičan tenisač. Bio je teniska avangarda jer do njegove pojave tenis takvog još nije vidio. Krakati, pomalo nespretni, div koji je izrastao do 211 centimetara, čijemu su se teniskom umijeću s jednim jedinim adutom podsmjehivali - poenima od sekunde ili dvije, servis-voleju ili gomili dosadnih asova.... Nisu bili neka pozivnica navijačima na tribine, ali nekako je uspijevao i u tome, kako god. Bez bekenda, sa sliceom kojim je loptu rezao precizno poput kirurga, na kraju, sa servisom kojim je postavio rekorde koji se vjerojatno nikada neće skinuti.

Kameni zid na Šalati bio je početak. Druga polovica 80-ih, otac Vlado Karlović ispitivao je rekreativce žele li prodati reket. Na dva ista sin je čekao do 15. godine.

- Počeo sam igrati tenis sa šest godina i, iskreno, nije mi se na početku sviđao jer ga nisam razumio. No, poslije sam ga zavolio. Čekao sam da padne mrak kako bih sam mogao trenirati satima i nekad bih samo servirao - prisjetio se početaka.

Ivin otac ostavio je posao meteorologa i riskirao s vlastitim kako bi sinu omogućio bolje uvjete za teniski razvoj. Ta se kocka nije isplatila. Mijenjali su često i klubove i trenere, išli glavom kroz zid jer drugog načina nije bilo. Pa je Vlado povukao drugi potez na sve ili ništa. Ispisao je Ivu iz redovne škole i upisao na dopisni tečaj za trgovačku školu. 

Ivo je rastao, razvijao servis, ali to je samo stvorilo problem. Malo tenisača želi s njim trenirati jer igre nema. Sa 16 je pobijedio Marata Safina, postao europski momčadski prvak. Bliži se ulazak u seniorsku konkurenciju, a najbolja su prilika slabiji turniri u Aziji, Africi, Južnoj Americi. Ivi su predložili odlazak u Indiju. HTS nije htio financirati pratnju pa je on otišao sam. I danima ni glasa od njega. Paniku je konačno presjekao javivši se nakon tjedan dana, kada je našao i telefon i novac za poziv.

Krajem 1999. u kamp u Graz pozvao ga je Gilbert Schaller. Tu sreće nije bilo, još manje kod Nikole Pilića u Munchenu. Bob Brett, koji je radio s Ivaniševićem i Ančićem, bio je veliko ime, a za takvo treba i platiti. Ivo nije našao 18 tisuća dolara da plati boravak i treninge u njegovoj akademiji u Parizu.

Karlović je bio prepušten sebi, ali nije odustajao. Bilo mu je posve normalno voziti se u tramvaju po tri-četiri sata dnevno da odradi trening, krpati tenisice, spavati na kolodvoru, vlaku, autobusu, jeftinim motelima, sobama, na podovima u dvorani. 

Za Hrvatsku je u Davis Cupu debitirao 2002. godine u Argentini, kada je Nikola Pilić rekao da Ivo više neće igrati za reprezentaciju dok je on izbornik. A onda se otvorila prilika života. Prošao je kvalifikacije Wimbledona 2003. godine i kao 203. igrač svijeta dočekao branitelja naslova Lleytona Hewitta. Prvi put u Open Eri u All England Clubu branitelj naslova ispao je u prvom kolu. Karlović, 24-godišnjak iz Hrvatske, postao je svjetska senzacija. Hewitt nije tek tako došao k sebi.

SMS-om otkazao Peking

- Vidio sam ga kako igra tjedan ranije. Nije odigrao ništa posebno pa sam vjerovao da ga mogu pobijediti. Kad je meč počeo, bio sam uplašen, no kasnije sam počeo bolje igrati i vjerovati da mogu pobijediti. Stvarno sam uživao.

On i trener pronašli su smještaj u Londonu za 150 funti tjedno, ali u kojem je Ivo morao postaviti torbe pod krevet da ga produži. Američki i britanski novinari su iskopali da dva tjedna ranije nije imao novca za kaznu koju je zbog nesportskog ponašanja dobio dva tjedna ranije na Challengeru u Surbitonu. Zaradio je od turnirske nagrade 2500 dolara, a kazna je bila 3000. 

- I kad sam postao profesionalni tenisač, život mi nije bio lakši. Nisam se uspio probiti u Top 100 do 24. godine i bilo je trenutaka kada nisam vidio izlaz. Da bih preživio i zaradio novac za odlazak na veće turnire, morao sam igrati prvenstva u Hrvatskoj, Sloveniji i Njemačkoj. Ali pomirio sam se s tim da sam bez novca, a nije me pogađalo ni to što ponekad ne bih mogao ostati u službenom hotelu do kraja turnira. Sve sam to mogao pretrpjeti samo da bih preživio u profesionalnom tenisu i nekako se popeo na ATP listi.

Dvije godine kasnije u Quenn'su prvi je put igrao ATP finale, a četiri godine nakon osvojio prvu ATP titulu, na zemlji u Houstonu. Iste godine na travi u Nottinghamu i na tvrdoj podlozi u Stockholmu. Tri titule, tri različite podloge u istoj godini. Tada je to napravio samo Federer.

SMS porukom otkazao je nastup na Olimpijskim igrama u Pekingu, što je i inače mirnog Zlatka Matešu uznemirilo. 

- Ležim u krevetu već dva dana. Imam groznicu i glavobolju i povraćam. Jedva sam uspio doći do doktora. Dobio sam trbušnu virozu i sasvim me pokosila. Naravno da sam jako razočaran što ne idem u Peking. To mi je bila najveća želja ove godine, nastup i potencijalna medalja na Olimpijskim igrama. Sada, nažalost, ništa od toga. Imam već 29 godina i možda mi je ovo bila zadnja prilika za nastup na Olimpijskim igrama.

Nekoliko dana ranije prvi i jedini put pobijedio je Rogera Federera u Cincinnatiju, tada prvog tenisača svijeta, i zabilježio plasman karijere na 14. mjestu. Iste godine u Madridu je, drugi puta, dobio Novaka Đokovića, s kojim ima pozitivan omjer (3-1), kao jedan od šestorice (Roddick, Kyrgios, Vesely, Safin, Gonzalez). Od 'velike trojke' nije uspio dobiti samo Nadala. Štoviše, s Đokovićem je 2010., u okviru kampanje "Ambasadori regije protiv droge", snimio i duet pod produkcijskom palicom Baby Dooksa "Moja droga je tenis". Dio teksta kaže:

"Hej, serviram ti servu, jako ti kidam nervu, letim po terenu. Kad gubim, pravim scenu. Savršeno serviram zato što se ne drogiram. Daj gas do daske, droga je za papke. Klinci, ne konzumirajte to sranje..."

Nisu nikada bili tajna ni zategnuti odnosi s Hrvatskim teniskim savezom jer je Karlović smatrao da nema ravnopravan tretman, primarno financijski. Zbog ozljede gležnja propustio je i Olimpijske igre u Londonu. U proljeće 2013. proživio je najteže trenutke u životu, kada su mu dijagnostiricali virusni meningitis.

- Bilo je dana kad sam se probudio i pomislio: "Dobro je što sam još živ". Ali glavobolje su bile sve gore, postajale su nepodnošljive. Gotovo da sam htio umrijeti kako bi stale. Nisam znao ni kako se zovem ni koja je godina. Kad sam kasnije izašao iz bolnice, bio sam drugačiji čovjek i shvatio što je važno u životu. Znao sam da je tenis ono što najviše volim.

Tenis je bio u posve drugom planu. Već na drugom turniru nakon povratka, tri mjeseca kasnije u Bogoti, otišao je do kraja. I tako ukupno osam puta u karijeri. 

Dva su ga poraza posebno pogodila. Jedan u finalu Washingtona od Gaela Monfilsa, za najveću titulu karijere. Drugi samo koji tjedan kasnije protiv Argentinca Delbonisa, pred 15.000 navijača u Areni. Izgubio je peti meč za naslov Davis Cupa. U svom Zagrebu, baš kada je našao pomirbeni ton izbornikom Krajanom. 

S 38 godina igrao je maraton od pet i pol sati na Australian Openu s Argenticem Zeballosom, s 39 postao najstariji finalist na Touru od 1977. od Kena Rosewalla. Protiv Štepaneka je ispalio 78 asova i izgubio. Berdychu je ispalio 45 u tri seta, ali taj je dobio. Ispalio je i servis brzine 251 km/h, ali se na nekom challengeru pojavio Australac Groth i uz suspektne mjerače došao do 263.

- Putanje njegovih servisa su nevjerojatne. Definitivno se radi o najboljem servisu u tenisu. On je jedini igrač u tenisu protiv kojega moram pogađati kamo će loptica krenuti prilikom servisa. I to svaki put kad servira, zbog čega je protiv njega iznimno teško igrati. Uz nepredvidljivu putanju, njegovi su servisi strašno jaki, nemoguće ih je vraćati i ponekad stvarno ne možete ništa napraviti - govorio je Federer o njegovom servisu.

Život u Miamiju

Kad ga je već Isner, uz 78 mečeva više, prestigao na vječnoj ljestvici asova (14.740 naspram 13.728), Karlović se potrudio da ostane ispred vrhu u centimetrima. Isner se iznova mjerio i s 206 "porastao" na 208, pa se i Karlović odlučio mjeriti i porastao za tri. Na tih 211 je danas i Amerikanac Opelka.

- I kad se moji suparnici ponašaju arogantno, zbog moje visine svi se čine autsajderima i onda je publika na njihovoj strani iako su oni ti koji se ne ponašaju lijepo. Ne dopuštam da me to ometa čak i kad me iritira - komentirao je svoju visinu i pojavu.

I govorna mana bila mu je uteg u mnogim trenucima. Na X-u, bivšem Twitteru, ljudi su, zapravo, mogli upoznati njegov humor.

- Obični ljudi ne razumiju koliko je sam čin govora, njima tako jednostavan, meni naporan. Iziskuje jako mnogo razmišljanja i truda. Događa mi se da bih, u situacijama kada moram javno govoriti, najradije pobjegao doma. Twitter mi je omogućio da ljudima pokažem kakav sam zapravo.

Već 19 godina Ivo je u braku s Alsi, Amerikankom kinesko-jamajčanskih korijena, imaju kći Jadu Valentinu i sina Nou. Miami je godinama njihov dom i, makar Hrvatska vuče, ostat će još.

Doktor je svoje operirao, ali sada će obučavati neke nove teniske kirurge...