Spasio je život Ines Jozić (25) iz Slavonskog Broda tako što joj je preciznim ubodom u venu ubrizgao dexametazon. Sve se odigralo prije nekoliko dana na trail ultramaratonu 'Dilj trail – 46 km'
Policajac spasio trkačicu: 'Ni sam nisam mogao vjerovati da sam od prve uspio naći venu'
Iako nikada prije u životu nije imao priliku nekome dati injekciju u venu i to pod presingom da će tim činom osobi spasiti život, upravo je to učinio Vukovarac Stjepan Čošić (43) djelatnik Policijske uprave Vukovarsko-srijemske.
Spasio je život Ines Jozić (25) iz Slavonskog Broda tako što joj je preciznim ubodom u venu ubrizgao dexametazon. Sve se odigralo prije nekoliko dana na trail ultramaratonu 'Dilj trail – 46 km' usred napuštene i teško pristupačne šume gdje su se Stjepan i Ines susreli kao dvoje od ukupno 26 natjecatelja trkača.
POGLEDAJTE VIDEO Trkačicu spasio vukovarski policajac od uboda stršljena:
Pokretanje videa...
- To je izuzetno teška i naporna utrka po planinskim stazama kroz šumu po Dilj planini gdje je svaki natjecatelj morao sa sobom imati kutiju sa prvom pomoći, mobitel i vodu, kao i SOS broj za slučaj ozlijede ili gubljenja. Ubrzo nakon starta svi smo se razvukli po terenu koji je bio dosta težak jer po njemu i trčiš i penješ se i silaziš, probijaš se kroz granje. Veći dio staze trčao sam sam, prateći oznake uz stazu koje su postavljene kako se ne bismo izgubili. Nakon otprilike 23 kilometra začuo sam ispred sebe vrisak i poziv u pomoć. Trkačica Ines je bila dvjestotinjak metara ispred mene. Prvo sam pomislio da je uganula zglob ili se nekako ozlijedila. Taj dio staze je baš vodio kroz gusto raslinje pa sam se kroz njega provlačio i malo izderao noge ne bi li došao brže do nje. Kada sam joj prišao rekla je da su je izboli stršljeni ali i da je alergična na ubode te da su joj već počele trnuti ruke i naticati jezik - kazuje smireni Stjepan dodajući kako su tada i iznad njega letjeli stršljeni ali je on izbjegao njihove ubode.
- Gnijezdo im je bilo na drvetu iznad naše staze trčanja pa vjerujem da su ih uznemirili trkači koji su ranije prošli. Rekla mi je da u svojoj kutiji s prvom pomoći ima dvije ampule dexametazona koje uvijek nosi sa sobom jer je alergična na ubode. Zamolila me da joj dam injekciju. Rekao sam joj da to nisam nikada prije radio i pa me je navodila kako da to učinim. Ona je inače medicinska sestra. Ni sam nisam mogao vjerovati da sam od prve uspio pronaći venu. Potom mi je dala i drugu da joj ubrizgam. Plakala je i bila je uplašena, a ja sam je tješio da se ne brine, da će preživjeti", prisjeća se Stjepan događaja na utrci koja mu je trebala ostati u lijepom sjećanju jer mu je bila jubilarna 200-ta.
Odmah potom pozvao je SOS telefon i obavijestio spasioce što se dogodilo na stazi te dao točnu lokaciju gdje se nalaze. Dozvao je i dva trkača koji su bili iza njih da mu pomognu maknuti Ines dalje od gnijezda stršljena. Ubrzo je po izbodenu ženu došao motociklist koji ju je odvezao do mjesta na rubu šume gdje se nalazi Hitna pomoć, a Stjepan je nastavio utrku, pomalo pod stresom.
Unatoč svemu, na cilj je došao treći. Koliko je ruta bila teška svjedoči i činjenica da je na cilj došlo svega 16 natjecatelja. Još nekoliko ih je zadobilo ubode stršljena a jedan od izbodenih je zbog uboda zadržan u bolnici. Tek nakon što je zbrinuta u bolnici Ines je otkrila da ju je ubolo oko 30-tak stršljena i to bi za nju bilo kobno da nije naišao policajac Stjepan koji joj je dao injekcije. Čim je doznala njegov broj, javila mu se sa zahvalom za spašeni život.
"Želim zahvaliti Stjepanu koji je za mene veliki heroj. Mislila sam da se takvo što događa samo u filmovima. Izboli su me po cijelom tijelu, a vjerujte da ti ubodi nisu ni malo ugodni; peku i bole. I par dana poslije su me boljeli. Ali, bitno da je glava ostala živa, i zahvalna sam što je naišao upravo Stjepan jer je bio jako miran i staložen. Iako nije znao dati injekciju nije posustao, za sve se izborio. Bio je doista hrabar i ne mogu mu dovoljno zahvaliti" kazala je Ines ističući kako je k tome Stjepan još i iznimno skromna i divna osoba. Nekoliko puta ju je već nazvao da provjeri da li je za zdravljem sve u redu.
"Ne mislim da sam učinio neko herojsko djelo. Pa to bi učinio svatko na mom mjestu. Sretan sam što je sve dobro završilo" dodaje Stjepan koji je u svojih 200 pretrčanih utrka i 12 godina aktivnog trčanja doživio svakojake dogodovštine ali da će mu ova ostati u sjećanju zauvijek. Unatoč nesretnom slučaju sa stršljenima ni Stjepan ni Ines nisu pokolebani u planiranju novih utrka pa će se zasigurno još jednom sresti na nekoj stazi.