Danima nisam spavala, nisam znala trebam li ići ili ostati. Kuća nije imala podrum, pa smo odlazili u jednu razrušenu kuću koja ga je imala i tamo se skrivali s ostalim mještanima, priča nam Ljudmila
Spasio bivšu ženu i sina koji su bježali iz Ukrajine: 'Htio sam da budu u Zagrebu i na sigurnom'
Miroslav je s majkom vozio do Beča kako bi bivšu suprugu Ljudmilu i njenog sina Timofila, koji su bježali iz Ukrajine, odvezao na sigurno, k sebi u Hrvatsku. Oboje su bili u vrlo lošem stanju nakon što su danima putovali.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
'Odmah sam rekao da dođu k meni'
- Bivša supruga me kontaktirala jer nije znala što da radi. Mislila je sa sinom otići do Italije, ali ja sam rekao da dođu k meni. Čim sam saznao da može doći tu i dobiti pomoć, organizirali smo joj put - kaže nam Miroslav, inače gluhonijem, kao i njegova bivša supruga Ljudmila.
Zbog zdravstvenih problema sa srcem i tlakom na put je krenuo s majkom, Ljudmilinom nekadašnjom svekrvom. Dočekali su ih u Beču. Kad su konačno stigli u Zagreb, prvo su išli u Crveni križ, a onda doma.
'Danima nisam spavala'
Ljudmila se u početku dvoumila o bijegu, a odgovarali su je i kad je pokušala doći do vlaka za evakuaciju jer put nije bio siguran zbog ruskih napada.
POGLEDAJTE UŽIVO: U POLJSKU IZBJEGLO DVA MILIJUNA UKRAJINACA
- Danima nisam spavala, nisam znala trebam li ići ili ostati. Kuća nije imala podrum, pa smo odlazili u jednu razrušenu kuću koja ga je imala i tamo se skrivali s ostalim mještanima. To je potrajalo neka tri dana. Na kraju sam ipak uzela dijete i pobjegla. I drugi gluhonijemi prijatelji su bježali - govori Ljudmila.
Vlakovi za evakuaciju koji su išli iz Kijeva bili su puni, ali uspjela se ukrcati u jedan putnički vlak. Iako su trebali stići direktno do granice, zbog uzbuna i napada stajali su po putu. Jedan dio puta prešla je i pješice.
- Nije mi bilo važno kamo idemo, samo da odemo. Autobusom smo došli do jednog mjesta u Rumunjskoj. Tamo nas je primila skupina gluhonijemih ljudi. Nismo se mogli dugo zadržati kod domaćina jer su pristizali novi izbjeglice, a jedna je žena na granici i rodila, pa je trebalo napraviti mjesta za nju i bebu - kaže Ljudmila, kojoj je sin pomagao sa snalaženjem i prevođenjem na granici.
'Dočekao sam ih u Beču'
Kako nije imala novca, a bankomati su bili većinom blokirani, pomogli su joj sakupiti novac za autobusnu kartu do Austrije, gdje ju je dočekao Miroslav.
- Slikali su mi registraciju autobusa i poslali. U Beču sam ih napokon dočekao. Ljudmila je bila iscrpljena i oboje su bili bolesni. Kad smo stigli u Hrvatsku, doveo sam ih k sebi doma da mogu biti na toplom - kaže Miroslav, koji je Ljudmili pomogao naći prevoditelje i riješiti potrebne papire za smještaj i ostalu pomoć.
Osim od Crvenoga križa, pomoć su dobili od Saveza gluhih i nagluhih grada Zagreba. Oni su im pomogli s prevoditeljima i u rješavaju birokracije, ali i darovali im potrebne stvari, najviše za Timofila.