Spasile su se: Careva majka i sestre umaknule boljševicima

Povodom 100. obljetnice brutalnog smaknuća ruske carske obitelji Romanov donosimo vam specijal o dinastiji koja je Rusijom vladala čak 300 godina. Zadnji pripadnici dinastije, car Nikolaj II. i carica Aleksandra te njihovo petero djece skončali su 17.srpnja 1918. godine od boljševičke ruke.

Prije dvije i pol godine u Australiji umro je Leonid Kulikovsky (72), unuk velike kneginje Olge Aleksandrovne, mlađe sestre posljednjeg cara Nikolaja II. Romanova. Umro je dok je šetao psa. a njegovo tijelo pronađeno je ispod jednog drveta. O svom porijeklu nikad ni susjednima ni znancima nije pričao pa nitko nije ni znao da je on potomak carske ruske obitelji. 

Rođen je u Danskoj, gdje je carska obitelj smjestila nakon što je pobjegla od boljševika. Leonid se nikada nije ženio pa i nije djecu.. U Australiju je stigao krajem šezdesetih godina, živio mirni i povučenim životom a  radio je u vodovodu Sidneya. Nakon mirovine putovao po Australiji s psom dok mu se jedan dan automobil nije pokvario u gradiću Katherine na sjeveru Australije. Tamo je ostao sljedećih šest godina, a tamo je na kraju i dočekao smrt.

Njegova baka, velika kneginja Olga, uspjela je preživjeti revoluciju u Rusiji. Uspjela je preživjeti i njezina starija sestra velika kneginja Ksenija. Njihova majka Marija Fjodorovna također je uspjela izbjeći sudbinu svog sina, snahe i unuka te je u progonstvu živjela još deset godina.

Nisu htjeli napustiti Rusiju

Velika kneginja Olga imala je samo 12 godina kad joj je umro otac car Aleksandar III. Romanov, a naslijedio ga njezin stariji brat Nikolaj. Svog starijeg brata jako je voljela.

- On je bio dobar i velikodušan prema svima s kojima je imao priliku susresti se. Nikada nisam vidjela da se bahati ili da se ljuti ako je gubio u nekoj igri. I iskreno je vjerovao u Boga - pisala je o posljednjem ruskom caru sestra Olga. Voljela je i njegovu obitelj, suprugu i djecu.
- Boravak među njima mi je pričinjavao ogromnu radost. Njihova međusobna ljubav je za mene bila izvor nadahnuća, a voljela sam i svoje četiri nećakinje – pričala je.

Kao 19- godišnjakinja Olga se udala za 14 godina starijeg plemića Petera Oldenburga no brak iako je potrajao više od 10 godina nikad nije bio konzumiran jer je Peter bio homoseksualac. Uskoro je upoznala oficira Nikolaja Kulykovskog i iako su godinama bili u vezi nisu se vjenčali jer joj muž nije htio dati rastavu. Ipak su to uspjeli tek početkom Prvog svjetskog rata. 
Već na početku rata Nikolaj Kulikovsky je otišao na frontu. Ratovati za cara i Rusiju bilo je pitanje časti svakog oficira. Olga je radila kao medicinska sestra pomažući bolesnima i ranjenima.
U kolovozu 1917. Olga i Nikolaj su dobili sina Tihona, a dvije godine kasnije i Gurija. I kad su boljševici zauzimali sve više dijelova Rusije, kneginja Olga nije htjela napustiti domovinu već je prešla na Kavkaz, tamo gdje nije bilo "crvenih".

Živjeli u Danskoj jednostavnim životom

Kasnije je morala sa obitelji napustiti Rusiju. Očajna zbog bratove smrti i zbog toga što ih njihovi rođaci Britanci nisu spasili pisala je svojoj sestri Kseniji
- Naši saveznici bili su jaki samo na riječima ali ne i na djelima. Nisu ništa učinili da voljenog brata spase o krvožednih vragova.

U veljači 1920. Olga i njena obitelj su brodom iz Novorosijska krenuli u Konstantinopolj, a zatim u Srbiju. Iz Beograda su kasnije prešli u Beč, da bio konačno stigli u Dansku gdje su se smjestili u dvorac Amalienborg. Careva sestra je s obitelji htjela ostati živjeti u Srbiji jer joj je car Aleksandar Karađorđević ponudio trajno utočište ali njena majka je insistirala da Olga i njena obitelj presele u Dansku.

Tamo je Olga živjela prodajući svoje slike, a njen muž je bio zaposlen na imanju tamošnjeg milijardera Rasmusena. Živeći u Danskoj, kneginja Olga je bila predsjednica raznih emigrantskih društava i pomagala je koliko je mogla svojim zemljacima. Inače je živjela jednostavan život, posvećena odgoju sinova.

Olga je imala izložbe i to ne samo u Danskoj nego i u Parizu, Londonu, Berlinu.
Potom su preselili u Kanadu gdje su živjeli nedaleko Toronta. Olgini sinovi Tihon i Gurij su bili oficiri danske vojske. Za vrijeme njemačke okupacije bili su zatvoreni, a poslije 1948. velika obitelj sa djecom je prešla u Kanadu. Gurij je u Kanadi postao profesor i predavao je u Otawi na Fakultetu slavenske jezike. Inače, Gurij i Tihon su se više puta ženili, pa se obitelj stalno širila.

Carski zet Nikolaj Kulikovsky je umro 1958. godine, a Olga dvije godine kasnije u 78. godini života samo sedam mjeseci nakon smrti starije sestre Ksenije Aleksandrovne. Pred kraj života živjeli su vrlo skromno.

Interesantno je da se za DNK analizu prilikom izučavanja ostataka ubijene obitelji Nikolaja Drugog koristila krv Tihona Kulikovskog (umro 1993.), sina Olge Aleksandrovne koji je bio najbliži rođak po ženskoj liniji cara Nikolaja II. Pokazalo se da su zaista ostaci carske obitelji koju su ubili boljševici. Tihon je 1991. organizirao Fond za pomoć Rusiji koji je pomagao bolnicama i dječjim ustanovama.

Pomogli joj britanski rođaci

Olga je umrla 1960. godine, iste godine kad i njezina starija sestra Ksenija koja je bila jako bliska sa svojim bratom Nikolajem. Često su se ona i njezin suprug družili sa Nikolajem i caricom Aleksandrom. Trudila se spasiti brata i njegovu obitelj, pokušavala barem njegovu djecu spasiti, no bezuspješno... 
Nakon  pada Ruske monarhije, Velika kneginja Ksenija sa mužem i svoje sedmoro djece napustila je zemlju te se skrasila u Velikoj Britaniji gdje joj je pomogao njezin rođak, britanski kralj George V.

Majka cara Nikolaja II. Marija Fjodorovna vratila se u rodnu Dansku nakon što je pobjegla od boljševika. Ona je inače bila druga kćer danskog kralja. Rođena kao princeza Dagmar u Žutoj palači u  Kopenhagenu.
Ime Marija Fjodorovna je dobila nakon što je prihvatila pravoslavnu vjeru, neposredno prije udaje za budućeg ruskog cara Aleksandra III 1866. godine. Njezina sestra udala se za engleskog kralja Edwarda VII.Otud i velika sličnost ruskog cara Nikolaja II. i engleskog kralja Georga V. Njihove majke bile su sestre pa fizička sličnost ne čudi.

Ostala je udovica sa samo 46 godina, a ostatak života provela je u udovištvu, s titulom „carica udovica”.

Sestra je nagovorila da napusti Rusiju

Marija Fjodorovna je sve do zadnjeg trenutka odbijala napustiti Rusiju iako su boljševici došli na vlast. Njena sestra Aleksandra, majka engleskog kralja Georga, ju je na kraju ipak uspjela nagovoriti pa je pristala da preko Krima i Crnog mora krene za London. Engleski kralj poslao je ratni brod koji je dočekao njegovu tetu.

Nakon kratkog boravka u Britaniji Marija Fjodorovna se vratila u rodnu Dansku. U Kopenhagenu je u to vrijeme bila dosta ruskih emigranata  a ona je i dalje bila carica koju su veoma poštovali i često joj se obraćali za pomoć. Marija Fjodorovna umrla je 1928. u osamdesetoj godini života. Nakon službe održane u pravoslavnoj crkvi Aleksandra Nevskog u Kopenhagenu, sahranjena je katedrali Roskild.

Ruski predsjednik Vladimir Putin i danska kraljica Margareta II. su se 2005. godine dogovorili da se caričini ostaci vrate u Sankt Peterburg. Njezina posljednja želja je bila da se sahrani pored svog supruga. Nakon 140 godina od prvog dolaska u Rusiju i poslije gotovo 78 godina od njene smrti, Marija Fjodorovna je 28. rujna 2006. godine sahranjena u Hramu Sv. Petra i Pavla kralj svog muža, cara Aleksandra III.