Sonja Šarunić o sebi: Životni udarci učinili su me snažnom

Život je samo igra u kojoj moraš naučiti povlačiti prave poteze, moto je radijske voditeljice Sonje Šarunić, koja u svojoj 59-toj godini napokon ima vremena za sebe i naučila je uživati u životu. Kao i sve zaposlene žene, i ona si je odredila prioritete. Na prvom je mjestu obitelj, na drugom posao, a u ostatak ugura svoje slobodne aktivnosti. Iako i ona u ovom ubrzanom vremenu živi kako joj obveze dopuštaju, postoje termini, poput slikanja na Rokovu perivoju ponedjeljkom, koji su rezervirani samo za nju. 

- Počela sam se baviti i gimnastikom, ali nisam redovita. Slikanje me posebno veseli, bavim se njime već deset godina. Volim slikati samo lijepe stvari, more, svoju najdražu plažu, žal koji mi je asocijacija na ugodu, mir. Obluci u plićaku su mi česta tema, ali se usuđujem slikati i druge prizore. Šalicu kave, ujutro, na otvorenom prozoru, tri jabuke na zgužvanom bijelom stolnjaku - kaže radijska voditeljica koja je prije nekoliko godina imala i samostalnu izložbu u Europskom domu.

Iza sebe ima niz kontakt-emisija, izravnih komunikacija sa slušateljima, ali i nekoliko suspenzija i otkaza. U takvim razdobljima, kad bi kola krenula nizbrdo, nije očajavala. Četiri je puta bila na dnu, ali nije posustajala. Uporno je tražila novi posao. I svaki put bi ga našla. - U Rijeci sam se s 19 godina zaposlila u Novom listu. Primili su me u radni odnos, a nakon godinu dana dali su mi otkaz. Rekli su mi da sam pripravnik višak. Pogodilo me, taman sam uzletila, pa su mi dali otkaz. Bila sam tada još u fazi bunta, pa sam se žalila. Kad su me primili natrag, ja sam njima rekla: ‘E, sad ja vama dajem otkaz’ i otišla na Radio Rijeku - prisjeća se kako se već tada pokazalo da je svako zlo za neko dobro. Nakon novog uzleta na Radio Rijeci došla je u Zagreb s namjerom da ostane samo godinu dana. Zaljubila se, udala, rodila kćer Zoranu i ostala na HRT-u. Kad joj 1995. tamo više nije bilo dobro, prešla je na Obiteljski radio, da bi se prije tri godine vratila na HRT. Pamti i neželjene situacije u kojima se, srećom, dobro snašla. Ženi koja se namjeravala ubiti, na primjer, spasila je život.

- Nakon jedne uobičajene emisije na privatni me mobitel nazvala policija. Tražili su da nazovem tu gospođu jer je prijetila da će se ubiti i nije htjela izaći iz stana. Policiji je postavila uvjet - izaći će iz stana nakon razgovora sa mnom - prisjeća se. Uspjela sam je odgovoriti od crnih namjera pričom o hrani. Slučajno smo počele priču o juhici koju mi je obećala spremiti ako dođem k njoj, prisjeća se Sonja kojoj su poslije i psiholozi potvrdili da je intuitivno napravila najbolje moguće.

Unuci Vibor i Karla njezin su eliksir mladosti  

Najveće su veselje Sonji danas unuci 4,5-godišnji Vibor i 2,5 godišnja Karla. Uz njih se, kaže, osjeća sretno, rasterećeno i mlađe. Prošle je godine često bila baka-servis, dok je kći jedinica Zorana dovršavala doktorat na PMF-u.

Otkazi i suspenzije nisu je obeshrabrili u poslu   

Bilo je, kaže Sonja, vrlo turbulentnih situacija kad je posao u pitanju. Dobivala je otkaze, ali ih je i davala. Bunt i inat vodili su je naprijed i uvijek bi se snašla.

Žena koja se ne predaje

Ne sjeća se, priznaje, kako je te noći spavala. Kao i niz drugih kad bi bol ili zebnja ušle u njezin život. Mnogo je tuge, otkriva, bilo u njezinu životu, a najdramatičniji trenuci bili su odlazak roditelja.

 - Mama je od moždanog udara otišla u tri dana. Za nju bezbolno, za nas velika trauma i šok. Tata koji je bio silno vezan uz nju ostao je sljedeće četiri godine beskrajno tužan. Koliko god smo se svi trudili, nismo mu mogli pomoći. Bilo je i trenutaka u kojima sam bila jako povrijeđena, ali danas znam da su to trenuci u kojima se uči život. Kao mlađa sam i ja bila buntovna, ponekad čak agresivna, pa sam s vremenom tu agresiju naučila suzbiti. Možda mi je u tome pomogla i vegetarijanska prehrana na koju sam prešla, hrana bez adrenalina. Sada sam mirna i s kritičnim se situacijama mirnije nosim. Kad se danas dogodi da sam povrijeđena, znam to prihvatiti. Neki ti ljudi uđu u životni vlak, neki ostanu do kraja puta, neki izađu i to je to. To je život - priča. Danas su njezine ljutnje znatno drukčije od onih u mlađim danima. Naučila se najvažnijem; ne paničariti, nego sjesti i razmisliti, a, prema mogućnosti,  i umiriti se. 

- Imam nekoliko tehnika, poput transcendentalne meditacije, vježbi joge. Mnogo sam tih metoda isprobala jer sam duhovni tragač - kaže. U duhovnost je, ističe, nije odvela tuga nego radoznalost. Nije, dodaje, imala katastrofalne, prijelomne trenutke zbog kojih bi se okrenula nečemu trećemu. Zahvaljujući mudrosti i iskustvu koje je stekla, danas je okružena mnogim prijateljima i znancima. No najskrivenije tajne dijeli samo s kćeri Zoranom. Ona joj je, priznaje, najveća prijateljica, iako se oduvijek zna tko je mama, a tko kćer. Njeguje svako prijateljstvo zato osim tri vrlo bliske prijateljice, oko sebe uvijek ima pregršt predragih ljudi. 

- Lani sam za svoj rođendan, 1. travnja, napravila dan otvorenih vrata. Nazvala sam ih sve i rekla im da mogu doći od 14 do 22 sata. Svi su odabrali 17 sati i odjednom je u moj vrt nahrupila gomila ljudi koji se međusobno čak i ne poznaju - govori. Među inim dragim ljudima oko sebe ima i mlađu ekipu. Kad te 35-godišnje prijateljice govore o flertovima, ljubavima, Sonja bi se ponekad htjela uključiti i reći nešto, ali, priznaje, nema što. 

- Sram me reći, ali ne nedostaje mi muškarac. Ovako imam mir Božji. Bilo je lijepo u braku, ali možda sam prezahtjevna partnerica. Prema mom mišljenju, muškarac bi trebao biti monogaman, jer sam i ja takva. Zašto da se upuštam u traumu? Nije to ni kukavičluk nego komocija - priznaje. Nisam izgubila vjeru u ljubav, vidim oko sebe da ona postoji, ali očito nisam tip kojemu je to suđeno - kaže. Pamti dane i kad se kao samohrana majka borila za egzistenciju. U vrijeme bijede, kad joj je plaća bila 200 ondašnjih njemačkih maraka, da bi opstala, šivala je majice za ondašnji Posrednik.

- U godinu i pol sašila sam tisuću i pol majica. Tim sam novcem najprije zamijenila stan za veći, onda ga adaptirala, pa prodala i kupila kuću. Šivanjem sam mnogo toga podmirila - govori. Danas priznaje da se smatra snažnom ženom, a to zahvaljuje baš nedaćama koje su pred nju postavljale nove izazove. Kaže da se istrenirala u tim nevoljama. Sada je u fazi kada si može priuštiti mnoga veselja, ali je još dosta disciplinirana. Prema logici “bogat je onaj čovjek koji nema prevelikih želja” ni Sonja se ne razbacuje novcem. Rado pomaže svima, nikada ne odbija vođenje humanitarnih priredbi, ali priznaje da je ponekad i naporna kad joj se požale ljudi koji imaju problem. 

- Iz mene automatski kreću savjeti kako riješiti stvar, a ima ljudi koji ne žele savjet, radije bi nastavili kukati pa im idem na živce. Moja su razmišljanja drukčija, svoje probleme rješavam što prije i što učinkovitije i uvijek znam da ću ih već nekako riješiti - zaključuje. 

Najveće su joj veselje danas unuci 4,5-godišnji Vibor i 2,5 godišnja Karla. Uz njih se osjeća sretno, rasterećeno, mlađe i tvrdi da Karlin ili Viborov zagrljaj djeluje bolje od bilo kojeg eliksira mladosti.

- Njihov poljubac liječi sve rane!   

SuperMilu potražite u srijedu, 24. travnja besplatno ekskluzivno uz 24sata. Požurite jer količine su ograničene.