Sonja Hranjec: 'U Njemačkoj su me priveli jer sam trans žena, vadili su mi krv i prišili drogu'

Svaki je život, barem donekle, fikcija, ali nekima su od protagonista njihove priče, već i prije njihova početka, napisali drugi. Zanimljiva premisa u potki romana “Dva tjedna prije Trećeg svjetskog rata”, prvijenca zagrebačke glazbenice, aktivistkinje, a najrecentnije i književnice Sonje Hranjec (1989.) dodatno dobiva na važnosti pridoda li joj se činjenica da u romanu opisane događaje autorica dijelom temelji i na vlastitom životnom iskustvu pankerice, milenijske postadolescentice i osobe u tranziciji. Njezina junakinja u romanu, pametnim odabirom spolno i rodno neutralno imenovana kao Matija, 25-godišnjakinja je u hormonalnoj fazi tranzicije, pankerica, glazbenica i predvodnica benda Kriza i njezini ekonomisti, čiji je naziv referenca na političko-ekonomsku situaciju tegobnosti preživljavanja koliko i na njezin nadimak Kriza izveden iz prezimena Križarić, a koji bi skrivenih značenja željan čitatelj mogao protumačiti kao označitelja njezina stanja. Napustivši školovanje bez izgleda za stalnim zaposlenjem, Kriza povremeno obavlja različite posliće na tuđe studentske ugovore, štedi za snimanje nove ploče, a skučenost života unutar zidova dječje sobe premalog roditeljskog stana dodatno povisuju ionako rasplamsale netrpeljivosti. Hoće li više prihvaćanja pronaći nakon što, kao skvoterica, odlazi živjeti među “svojima”, pripadnicima iste supkulture? Odgovor je iznenadio i samu Krizu, ali ovaj jednostavnim jezikom pisan roman nije priča o prihvaćanju niti klasična autofikcija, jer završava u posve distopijskom okružju, kao kakva ekstenzija halucinogenog noćnog košmarnog bacakanja po krevetu. Koliko je stvarnosti upisano u njega, upitali smo autoricu.