Sluga: Neprocjenjive su stvari koje sam (na)učio od Buffona

Karijera me već kao 18-godišnjaka odvela u jedan od najvećih klubova u povijesti nogometa i u istu svlačionicu s najvećim koji je ikad stao među vratnice.

Tako nam je govorio Simon Sluga (27), opisujući dane u Juventusu s Gigijem Buffonom.

Pokretanje videa...

02:37

Trening Hrvatske uoči Francuza | Video: Marko Prpić/PIXSELL

U Seriji A ipak nije dočekao šansu, ali je u Rijeci, pa reprezentaciji, pa engleskoj ligi. U Lutonu su mu navijači skladali pjesmu kao najskupljem pojačanju u povijesti kluba (odšteta 1,7 milijuna eura i postotak od idućeg transfera), bili su neizmjerno ponosni što im je došao golman druge reprezentacije svijeta.

Istina, malo su se i ljutili što Sluga ne dobiva šansu na golu “vatrenih” poručivši Daliću “Mogao si isto tako i neku čistačicu pozvati”, ali sad je Sluga dočekao priliku. Jer Livakovića nema, a on jedini od pozvanih golmana (Kalinić i Grbić) brani u klubu. U 11 nastupa u 2. ligi primio je 11 golova i četiri puta sačuvao mrežu.

Sluga je ostvario skuplji transfer i od Subašića i Pletikose, a nakon odlaska iz Rijeke govorio je:

- Nisam mogao vjerovati koliko će mi teško biti napustiti Rijeku.

Sada, kad ulazi u najzrelije golmanske godine, pa iako brani u srednjerangiranom drugoligašu, primjenjuje znanja koja je stekao trenirajući uz Buffona.

- Ja sam taman postao punoljetan, a Buffon je bio već 33-godišnjak i svjetski prvak, osam puta najbolji golman Serie A, osvajač nagrade za najboljeg vratara u Europi i na svijetu... Za golmana tinejdžera, koji je do Torina došao iz porečkog Jadrana, preko Dinama i Rijeke, upoznati nekoga kao što je Buffon, trenirati s njim, biti s njim u istom društvu... To je bilo čudo - govorio nam je Simon nakon odlaska iz Rijeke.

Igrao je za mladu momčad Juventusa, ali redovito je trenirao s prvom.

- Buffon je sjajna osoba. Čista pozitiva, staložen, svjestan moguće impresioniranosti koju izaziva pa ju ni ne pokušava “na silu” anulirati nego se ponaša kao bilo tko od nas i time demonstrira koliko je zapravo normalan. Zaprepašćujuće je kako se nosi s tim što je bez prestanka u maksimalnom fokusu javnosti, medija, navijača... Raditi s Buffonom i upoznati ga je neprocjenjivo vrijedno iskustvo, koje se ne može riječima opisati. Čovjek je veliki emotivac, ali nikad ga nisam čuo da priča o Calciopoliju ili bilo kojem gorkom iskustvu. Za njega je bilo najnormalnije da, kao najbolji golman na svijetu, bez sekunde razmišljanja ode s Juventusom u Serie B jer je vjerovao i u sebe i klub da će se vratiti u vrh talijanskog, europskog i svjetskog nogometa. Je, spominjao je Ligu prvaka kao jedini veliki trofej koji mu nedostaje, ali eto...

Vidio je kod Gigija još nešto:

- Uz nadarenost, naporni rad i uvijek neophodnu sreću, najvećim svih vremena učinio ga je entuzijazam, fokusiranost na cilj. Ili, kako bismo mi rekli, zdrava glava. Danas se za fizičku pripremu i zdravlje svakog igrača može brinuti 100 ljudi, ali na vrh vrhova dolaze samo oni koji su psihički, emotivno najbolji. Nije nikad spominjao imena ili pričao o HNL-u no respekt koji ima za našu reprezentaciju i nogomet je znao podvući. Bio je oduševljen kad nas je posjetio Igor Tudor, znam da prati njegovu trenersku karijeru i da iznimno cijeni veliki broj naših igrača koji su igrali ili igraju u Interu, Milanu, Juventusu...