Način na koji Plenković (ne) rješava štrajk učitelja tipičan je za njegov mandat. Umjesto da je poboljšavao državu, srljao je iz krize u krizu, jurio iz afere u aferu, vadio se iz skandala, a sada je, evo, zapeo u štrakovima.
Kako je Andrej Plenković riješio krizu oko Zdravka Marića?
Tako što je najurio Most iz Vlade i zamijenio ga HNS-om, nakon čega je dobio žestoku oporbu u Saboru s kojom se čak i fizički obračunavao, a usput je i raskolio stranku.
Kako je riješio problem Agrokora?
Tako što je producirao aferu Borg.
Kako je rješavao afere ministara, od Lovre Kuščevića do Tomislava Tolušića?
Tako što ih je mjesecima grčevito branio, a onda preko noći najurio.
Kako je riješio strahovitu aferu s propalom nabavkom izraelskih F16?
Slegnuo je ramenima i rekao da će pokušati ponovno.
Kako je rješavao sindikalni referendum "67 je previše"?
Tako što je sindikate optuživao za politizaciju, ulupavao milijune u propagandu, širio laži o propasti mirovinskog sustava i čitave države, a onda izgubio europske izbore, priznao poraz od sindikata, odustao od reforme koju je skupo platio i ministra premjestio iz jedne u drugu fotelju.
A kako Andrej Plenković sada rješava štrajk učitelja?
Tako što im daje "više nego što traže", ali im ne daje ono što traže.
Iz zla u gore
Plenkovićev trogodišnji mandat na čelu Vlade opterećen je aferama i skandalima, porazima i Pirovim pobjedama, časnim uzmacima i nečasnim porazima, pritiscima i konstantnim krizama.
Iz mnogih je izašao kao gubitnik. A mnoge pobjede imale su gorak okus poraza.
Kako će izaći iz ove krize sa štrajkom u školama?
Neki HDZ-ovci brane svog šefa i tvrde kako će se ići na "igru iscrpljivanja" s prosvjetarima, računajući da će neplaćanje štrajka i pritisak roditelja ipak slomiti solidarnost štrajkaša.
Ali kriza se oteže, izbori su iza ugla, rejting HDZ-a je u padu, predsjednička kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović ne zna treba li lupiti šakom po stolu Vladi ili nastavnicima, a štrajk je probudio frustraciju građana ovom Vladom koja promovira korupciju, klijentelizam, "žetončiće", koja kupuje automobile i BiH glasove za iznose kojima bi mogla platiti učitelje.
Štrajk učitelja poprimio je obilježja društvenog bunta.
Cvjetić i mašnica
Plenković se jučer ubio objašnjavajući svoju ponudu koju su učitelji slikovito opisali kao isti "smrdljivi proizvod", samo sa cvjetićem i mašnicom. Čini se da ga nitko više ne sluša.
Kad se inatio sindikatima oko mirovinske reforme, Plenković je izgubio europske izbore. Sada ratuje sa sindikatima oko učiteljskih koeficijenata, upravo pred predsjedničke, stranačke i parlamentarne izbore.
Čak su i metode iste: krive interpretacije, lažne ponude, ucjene i optužbe, čak i pokušaj izazivanja razdora među sindikatima, a sve u formi hibridnog rata.
Raspad sistema
S druge strane, mnogi već primjećuju da zbog učiteljskog štrajka Plenkoviću svakakve stvari prolaze ispod radara: Bandićeve afere s kućicama, Krstičevićevi šverceri, Kolindine vratolomije, rasipanja u HDZ-u, kao i pitanje smjene ministrice Divjak...
Nije svako zlo za zlo.
Iako, kad se govori o Plenkoviću, često čak i ono dobro prelazi u zlo.
I dok se premijer (ne) bavi učiteljima, na ulice mu izlaze štrajkaši Đure Đakovića, a nakon solidarne podrške 54 sindikata prosvjetarima, sve glasnije govori se i o generalnom štrajku.
Uglavnom, što se Plenković više hvali da pokreće Hrvatsku, to ona sve više trokira, posrće i propada.
