Čemu toliki bijes izvjesnog broja vas na Andrijino HDZ jato, Penavine i Dreletove momke i divojke i generalno sve ostale meštre od politike u Hrvata kad nas oni samo pokušavaju naučiti da; u ovo vrijeme, u ovoj državi, nema gore BOLESTI od poštenja.Sve se nekako da izliječiti, ali poštenje, jako jako teško, a kod mnogih i nikako. To nije stvar izbora, niti se uči, čovjek se nekako sa tim rodi, i to mu ostaje za cijeli život. U nekom drugom univerzumu bi to bila dobra stvar, vrijedna poštovanja, ali ne i ovdje. Što si bolji,to te više krše i lome,što se više trudiš, više se oni trude da te she*u. Znaš ti predobro gdje živiš i kako, znaš da se to ne isplati, znaš da stoka prolazi bolje od tebe,pa se onda zapitaš,čekaj, kakva sam ja budaletina? Zar i ja ne mogu biti ološ? Mogu prika,i te kako. Čvrsto odlučiš biti SMRDIMIR , da te boli ona stvar i briga te za sve osim za sebe samog. Ali ne može!! Ne ide. Sažališ se na prvu žrtvu na koju naiđeš i zaboraviš zamisao. Mrziš sebe neko vreme što si papak, što ne možeš da ispuniti obećanje dato sebi, ali se vratiš na staze poštenja. I tako u krug. Jedina utjeha ti dođe vjerovanje u neku kozmičku pravdu.Valjda netko sve to odozgo gleda.Gleda  vražju mater!!!!!!........I