ŽELE IH BAŠ SVI Počeo sam izrađivati orašare iz inata jer su skupi, a jednostavni za izradu, kaže umirovljenik Vladimir Šerbedžić (67) iz Slavonije
SVE JE NAUČIO SAM
Slavonac Vladimir: 'Unikatne orašare izrađujem za obitelj, a počeo sam iz inata jer su skupi'
Božićni drveni vojnik orašar možda nije dio hrvatske blagdanske tradicije, no svakako je postao jedna od omiljenih božićnih figura. Izvorno je iz germanske kulture i predstavlja figuru koja obitelji donosi sreću i štiti je od zla.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
02:28
U svom domu ga je, prije nekoliko godina, poželio i Vladimir Šerbedžić (67) iz Darde, no kad je vidio koliko su figurice tog simpatičnog vojnika skupe, odlučio je pokušati jednog napraviti sam.
- Zapravo sam prvog orašara napravio iz inata, jer su tako skupi, a relativno jednostavni za izradu. Kasnije sam shvatio da ipak treba malo tokarske umješnosti, a ja nisam ni tokar niti sam drvoprerađivačke struke, nego sam cijeli radni vijek proveo radeći u Belju kao kontrolor kvalitete mlijeka. No prvog sam napravio relativno brzo, od komada drveta koje sam našao u šumi. Kad sam ga završio, svi su bili oduševljeni i rodbina je odmah naručila za sebe po jednog ili dva. Odlučio sam nastaviti s njihovom izradom i sa svakim sljedećim sam bio sve zadovoljniji - kaže Vladimir, koji je ubrzo kupio i tokarski stroj o kojemu također nije znao ništa, nego je naučio raditi na njemu gledajući YouTube tutorijale.
Drugi stroj su mu kupili radni kolege, kad je odlazio u mirovinu jer su znali da se voli time zabavljati. Vladimir je i inače u životu bio kreativac - obožavao je slikati, ali nikad se nije odvažio upisati likovnu akademiju, bavio se fotografijom i digiartom, u čemu je također bio vrlo uspješan.
Ljubav prema drvetu otkrio je preko Orašara i već se tri godine, otkako je otišao u mirovinu, bavi njihovom izradom.
Dobra je breza
- Ni jedan moj orašar nije identičan. Svaki je unikat i razlikuju se po bojama kojima ih bojim, po opremi koju nose, ali i po veličini i debljini jer ih uvijek radim onoliko velike koliko je velika i drvena oblica koju nađem. Uglavnom, imam i bucmaste orašare - smijući se kaže Vladimir ističući kako je naučio da je za izradu vojnika najbolje meko drvo, lipa, breza i platane, koja se predivno tokari. Ono mora biti posve suho kako ne bi puklo pri obradi.
- Imati dobro i kvalitetno drvo je najveći problem. Sve radim s akrilnim bojama pa drvo moram dobro obraditi. Bude mi žao baciti ostatke drveta, pa i od njih napravim neke figurice tako da izrađujem još i borove, gnomove, razne drvene suvenire, daske za rezanje i što god mi se učini zanimljivim. S obzirom na to da imamo veliku obitelj koja si voli darivati poklone za Božić, supruga i ja, zbog malih mirovina, svima darujemo svoje ručne radove. Naime, ona kuha domaće voćne džemove, a ja, eto, obrađujem drvo - kaže Vladimir, koji je od svoje male podrumske prostorije napravio radionicu koja je sad i drvarnica jer u njoj čuva oblice namijenjene za obradu.
Drvo mu daju susjedi koji lože, a i ponekad pronađe lijepe komade dok se šeta po šumi. U radionici izradi tijelo vojnika, ruke i noge, a onda u stanu sve sastavlja, lijepi, boji i ukrašava jer u podrumu nema grijanje. Sam izrađuje i opremu svakog orašara, odnosno bubnjeve, koplja, mačeve, puške i ostalo. Za svakog Orašara treba mu oko pet dana posla.
- Imam i modelarsku pilu pa mogu raditi i sitne stvarčice. Najnoviji projekt mi je trodimenzionalno modularno drvce sačinjeno tako da se njegov oblik može složiti u desetak različitih položaja. Ono će biti hit idućeg Božića - siguran je Vladimir dodajući kako puno ideja pokupi s interneta, gdje se može naći dosta gluposti, ali i dosta korisnih savjeta.
Neke i prodaje
Tko god dođe u njihov stan odmah uoči mnoštvo božićnih i adventskih ukrasa koje je izradio Vladimir, a najupečatljiviji su, naravno, orašari.
- Tko god ih vidi, odmah bi i oni jednoga. A ja nemam kapacitete za veću izradu. Niti bih to htio. Ne želim da mi ovaj hobi u kojem uživam postane opterećenje i obveza, stoga izradim onoliko koliko mi se da. Sad sam izradio pet komada i svi imaju ženska imena jer sam ih namijenio šogoricama kao poklon za Božić. Neke i prodam, tek toliko da otplatim boje i tokarske noževe koji nisu jeftini. Sin mi kaže da sam lud jer ručno rađeni Orašari stoje i po 100 eura, a ja moje velike naplatim 100 ili 150 kuna - kaže Vladimir, koji je počeo izrađivati i kartonske kutije za njih od araka kartona koje je kupio pa ih sam kreira po svakom orašaru. Vladimir je osmislio i svoj handmade logo pa svi koji dobiju nešto od njega, znaju tko je to izradio.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
