Slastičarnica Orijent: Tatini su recepti za krafne za nas zakon

Pozdrav s juga, black velvet, obama, very berry, sedmi kontinent, šesto čulo, sex and the city..., originalni su nazivi još maštovitijih kreacija tima poznate zagrebačke slastičarnice Orijent. Vlasnice Šeherezada Sućević i Ildeza Martelanc u posljednje su vrijeme prepustile mušterijama na Facebooku da odaberu originalno ime za novi kolač, a nagrada je, naravno, torta.  

- Zadržali smo bazične recepte, a usporedno smo razvijali i svoje, za kolače i sladolede i prilagođavali se svjetskim trendovima. Baziramo ih na novim sastojcima, radimo nove kombinacije, uvodimo nove okuse, namirnice, primjerice lavandu, masline... Ideje ipak crpimo iz starih recepata koje nadograđujemo, kombiniramo prema okusu, što se nama sviđa, iako moramo uzeti u obzir i što vole naše mušterije. Ipak, recepti su tajna i znaju ih samo stalno zaposlene slastičarke - govore. 

Obiteljski posao preuzele su od oca i majke prije 26 godina, a danas imaju osam stalno zaposlenih. Nikad nisu pomislile da će se baviti pečenjem kolača. Obje su završile fakultete. Šeherezada je najprije počela raditi u struci kao ekonomistica, međutim ubrzo se odlučila za kreativniji posao - slastičarstvo. Pridružili su joj se suprug Ivan i sestra Ildeza. 

- Tata je bio velik zaljubljenik u posao, ništa mu nije bilo važno osim obitelji i posla. Nikad nije putovao, od jutra do mraka visio je u slastičarnici, nikad nije išao na godišnji i na ljetovanje, nego samo pod stare dane kada smo mi preuzele slastičarnicu - govori Šeherezada. Mnogi poznati su dolazili i još dolaze. Orijent je čak uvršten u Luis Vuitonov turistički vodič za Zagreb.

- Imamo stalne mušterije koje nam dolaze. Godinama se u susjedstvu otvaraju slastičarnice, ali mi imamo samo najkvalitetnije kolače i zbog toga smo i opstali. Mušterije su nam ljudi svih generacija koji vole slatko, od onih koji su dolazili k našem ocu, danas dolaze s djecom i unucima... - govori Zada. I Šeherezada i Ildeza perfekcionistice su kad je riječ o poslu, što dokazuju i njihova slatka remek-djela. Same izrađuju lisnato tijesto, kandiranu narančinu koricu, marcipan...

- Bilo nam je teško kad smo preuzele slastičarnicu jer smo praktički sve učile same. Iako nam je tata Zulfi ostavio recepte, mi smo htjele ići ukorak sa slastičarskim trendovima, što je bilo jako, jako teško. Tata je imao staru bilježnicu s receptima i još  prema tim receptima radimo krafne, pince, sladoled...

- Ponosni smo na svoje nove okuse. Važno ih je dobro iskombinirati, a ne da prepisujemo. Nama je važno biti originalan - kaže Zada. Neprestano uče, najviše na putovanjima. U Francuskoj su u jednoj poznatoj slastičarnici kupile cijelu kutiju kolača, odnijele ih u hotel i isprobavale.

- Kad kreiramo, moramo misliti na ljude koji vole voćne torte, ne samo čokoladne. Kod nas je problem naći kvalitetno voće usred zime. Iako u 90 posto kolača je čokolada koju svi obožavamo. I bijelu i crnu - kaže Ildeza. Ona je zadužena za izradu i kreaciju figurica, po čemu je slastičarnica Orijent i poznata.

- Figurice smo počele izrađivati malo-pomalo, od jednostavnijih do složenijih. Uvijek sam imala smisla, čak sam s 13 godina imala svoj atelijer i slikala. Najprije smo izrađivali jednostavne figurice poput zečića i medeka - priča Ildeza. Kreativnost su obje, čini se, naslijedile od majke.

- Mama je donosila recepte izvana. Uspjela se ‘dočepati’ recepta za tortu od sira, pravu ‘kasesahne’ od prijateljice iz Austrije. 

Ujutro umirovljenici najčešće svrate na kavu i kolače. Tako je i njihov otac do starosti dolazio ujutro pročitati novine i uživao što je ipak netko nastavio tradiciju. 

- Bio je jako predan poslu. Jako je volio slastičarnu. Bila je puna figurica i kristalića i on je znao nedjeljom ujutro doći u šest i čistiti ih alkoholom. Sve bi dao za nju, imao je kristalne lustere u slastičarnici, ali inače bio je skroman. Radio je do svoje 80. godine. I majka Malcika (89) radila je u slastičarni. Od oca je bila mlađa 14 godina, ali bila je vrlo stroga. 

- Naš tata 1936. godine počeo je raditi kod gazde. Često je sladoled na kolicima prodavao na savskom kupalištu i ispred zagrebačke muške gimnazije kod Mimare. Vozio ga je na kolicima u dubokim okruglim posudama zasipanim ledom. Pravo je čudo što se nije otopio dok ga je vozio po suncu. Led su nabavljali u blokovima iz ledane u Bauerovoj. Jaja, mlijeko i ostale namirnice za slastičarnicu nabavljale su se od seljaka iz Markuševca - govore nam sestre, te nastavljaju:

- Kad je gazda otišao u mirovinu, naš je otac ‘otkupio’ slastičarnicu od njega. Na povjerenje je otplaćivao kako je radio. Svaku večer nosio mu je novac. Ostajalo bi mu samo dovoljno za život i nabavku materijala za kolače. Slastičarnica je bila nacionalizirana poslije rata pa je neko vrijeme bio zaposlenik. Šeherezadin suprug Ivan počeo je raditi u slastičarnici 1980. godine.

- Bilo mi je super raditi s puncem. Ja šutim, on šuti, radimo. Dolazila bih oba u pola četiri ujutro jer je sladoled do devet ujutro morao biti gotov. Morali smo ga miješati lopatama jer nije bilo strojeva. Danas je izrada mnogo lakša - priča Ivan Sučević.

Na pitanje koji im je kolač najdraži, odgovaraju da je teško odlučiti koje dijete najviše volite. Ildeza najviše voli čokoladne kolače, možda zato što je pri posjetu SAD-u bila fascinirana američkim čokoladnim tortama. Šeherezadin je omiljeni kolač “četvrta dimenzija”, od kave, badema i čokolade, dok je njihov tata najviše volio baklave i štrudle. 

Kolači u gostima su posebni, kad probam uvijek sam vesela 

‘Voljela sam peći kolače i prije nego sam počela raditi. Sada istražujemo u kuhinji, imamo super ekipu’, kaže Šeherezada. Svi vole slatko, a ako ih u gostima ne ponude desertom, kaže, bolje da nas nisu ni zvali... ‘Kad probam uvijek sam vesela’,  kaže Šeherezada. 

Mama je bila vrlo stroga 

Svi su im zavidjeli na slastičarnici. Roditelji im nisu davali da jedu mnogo slatkoga, pa su često molile mušterije da im kupe kuglicu sladoleda. Čak su jednom cijeli razred pozvale na sladoled.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!