Skriveno u deponijima: Zlato, platinu, dijamante rudarit će iz starih odlagališta otpada...

Tehnološka revolucija svuda je oko nas, IT sektor neprestano izbacuje nova rješenja, ali problem IT sektora je taj što stvara uređaje koji imaju u sebi rijetke sirovine kao što su platina, titan, zlato, dijamanti... Svaki put kad u koš za smeće odbacimo stari laptop, mobitel, televizor, odbacujemo zapravo i golemo bogatstvo koje skriva sve ove plemenite metale i rijetke materijale.

Problem Europe je što nema rudnike za te sirovine, ali zato ima svoja odlagališta na koja se već sad ne gleda samo kao na strahoviti ekološki problem, nego kao na potencijal za poslove budućnosti.

- Potpuno sam uvjerena da je rudarenje sirovina iz starih odlagališta naša budućnost o kojoj se već sad govori. To je zasad još skupo, ali to nas čeka. Taj strahoviti tehnološki iskorak u četvrtoj, tehnološkoj, revoluciji, uz brigu za okoliš, primorao nas je na to da osmislimo kružno gospodarstvo u kojem ćemo iz odbačenih stvari izvući vrijedne sirovine prije nego ostatak zaista odložimo na odlagalište. Kako to napraviti, e za to trebamo pametne ljude i novu generaciju stručnjaka - govori nam to prof. dr. sc. Aleksandra Anić Vučinić s Geotehničkog fakulteta u Varaždinu na kojem odgajaju prve generacije inženjera zaštite okoliša koji će se baviti i ovim pitanjem.

Otpad više nije smeće

Tamo obrazuju ljude koji će rješavati probleme okoliša, od globalnog zatopljenja, čišćenja mora od plastike, do rješavanja velikih brda ispod kojih kuha nesanirani otpad ostavljen još od ranijih generacija i još mnogo toga.

Novo zanimanje inženjera zaštite okoliša je posao budućnosti, kaže naša sugovornica. 

Otpad više nije smeće, to je sad golemi potencijal na koji ukazuje prof. Anić Vučinić, ali da bi smeće ponovno vratili u život, više nisu dovoljna jednostavna zanimanja ili zvanja.

- Za to trebaju stručnjaci koji imaju širinu znanja – iz kemije, biologije, strojarstva, rudarstva, građevine... Gospodarenje otpadom i kružno gospodarstvo vrlo je kompleksan posao i nije dovoljno imati stručnjaka samo za jedno područje. Treba nam teža artiljerija. Zato smo u Varaždinu prije sedam godina osmislili novi studijski program gdje stvaramo stručnjake, inženjere okoliša, te ih multidisciplinarnim pristupom učimo širokom sagledavanja problema. Naši studenti dobivaju zvanje budućnosti ili već sadašnjosti jer već sad moramo rješavati probleme koje su proizvele generacije prije – kaže naša sugovornica

Ovaj zaista mladi studijski program inženjerstva okoliša izbacio je prve dvije generacije stručnjaka za okoliš.

Inženjeri zaštite okoliša riješili problem šišmiša

Ali da ne budemo u zabludi, nisu tu u pitanju samo odlagališta i problem otpada kakvog svi zamišljamo.

Oni nastupaju kad treba riješiti probleme iz zaista svih sfera života. Naša sugovornica daje primjer problema koji su riješili inženjeri upravo s njihova Geotehničkog fakulteta kad je ostala struka zakazala.

- Imali smo slučaj kada su investitori htjeli otpočeti eksploataciju kamena. Imali su pripremljenu dokumentaciju, ali pojavio se problem što je u blizini špilja sa šišmišima koji su zaštićeni. Postojala je stvarna opasnost da bi uništili stanište šišmiša eksploatacijom jer bi im možda smetalo bušenje, miniranje, eksplozije u kamenolomu. Stručnjaci za rudarenje koji su projektirali, nemaju veze sa šišmišima i nisu razumjeli tu problematiku. Stručnjaci za šišmiše nisu mogli razumjeti rudare. Trebala im je poveznica. I tu smo nastupili mi s fakulteta inženjerstva okoliša. Napravili smo multidisciplinarni tim u kojem je bio i speleolog, geolog, stručnjak za buku i vibracije, biolog i još mnogi. Postavili smo teoretski model, senzore po šumi i u špilji sa šišmišima, video nadzor. A onda smo simulirali eksploataciju kamena i dokazali da eksploatacija ne smeta šišmišima – daje primjer naša sugovornica.

Ovim primjerom ukazuje da inženjeri zaštite okoliša nastupaju kad treba riješiti vrlo složen problem i kada treba spojiti različite struke te donijeti pametno rješenje. Ovo zanimanje trebalo bi rješavati mnoge okolišne probleme koji dolaze s razvojem društva.

- Svaki put u povijesti kad bi dobili rješenje za neki problem, s tim rješenjem stizali bi novi problemi. Sjetimo se zaprežnih kola i konja. Nekada je ozbiljan problem bio izmet konja na putovima, a problem je nestao kad su se pojavili automobili. Ok, riješili smo izmet na cesti, ali smo dobili automobile koji zagađuju. Naša povijest uvijek se ponavlja – nova rješenja – novi problemi. Tako i današnja pametna rješenja stvaraju nove probleme – kaže ova stručnjakinja.

Podsjetila je i na problem ozonskih rupa koje se drastično šire pod utjecajem freona, plina iz rashladnih uređaja - hladnjaka, zamrzivača i klima uređaja.

- Freon je bio fenomenalna stvar kad se pojavio jer nije bio zapaljiv, a omogućio je da možemo imati hladnjake u kojima smo čuvali namirnice. Procvala je trgovina, ljudi su se zaposlili, učinak freona na razvoj društva je bio strahovito pozitivan. Ali kasnije smo shvatili da on, jednom kad dospije u atmosferu, direktno razara ozonski omotač. Staro rješenje koje je donijelo strahovitu dobrobit čovječanstvu, danas je postalo problem – ukazuje.

Tragove zloglasnog DDT-a našli i na Velebitu

Nižući probleme koje danas treba rješavati, osvrće se i na DDT, zloglasni pesticid čije su tragove našli čak i na Velebitu jer on kruži u okolišu i dospijeva i na najzabačenija mjesta prirode.

- Ali kad se DDT pojavi,o on je bio revolucionaran pesticid koji je ubijao nametnike i osiguravao usjev – ukazuje prof. Anić-Vučinić.

Geotehnički fakultet u Varaždinu gdje obrazuju prve inženjere okoliša trebali bi rješavati ovako komplicirane probleme. To novo zanimanje niknulo je iz nekih drugih starijih struka. Kod nas na Geotehničkom fakultetu i sad se bore za svoje vlastito ime kako bi ih javnost prepoznala, ali i za popularizaciju studija o kojem se još malo zna.

Ali, itekako se trude da se čuje za njih jer su njihovi stručnjaci sve potrebniji. Štoviše, imaju ambicije rasti, prostora za nove studente apsolutno ima jer navala nije velika.

Iako su još 'mali', to im daje prednost pred ostalim studijima – svakog studenta poznaju poimenice te su fleksibilni i mogu lako organizirati terensku nastavu – od odlaska u postrojenja, na odlagališta, do akcije čišćenja obale i izvora voda.

- Zaista se trudimo da naši studenti svake godine uživo vide ono što im predajemo, da osjete u stvarnosti što znače pogoni, tehnologija, kako se primjenjuje ono što ih mi učimo – kaže prof. Anić Vučinić.

Također, studenti aktivno sudjeluju u zanimljivim i inovativnim projektima.

Tako već sad rade na projektu razvoja tehnologije kojom bi vodu, koja je prošla pročišćivač, dodatno pročistili pomoću pametnih tehnologija i iz nje otklonili ostatke pesticida i teških metala, do razvoja brane kojom bi se skupljao plutajući otpad koji dolazi do naše obale iz susjednih zemalja.

Studenti uz profesore rade i na pametnoj podlozi za dječja igrališta koja pročišćavaju zrak i na još mnogo toga.