Cilj je skočiti što bolje i pravilnije, uz izvođenje akrobatskih figura. Skokovi se uče u dvorani, a izvode na bazenima. Sport je jako težak i trenira se i po pet sati na dan
Skokovi u vodu: Spoj vodenih sportova i gimnastike
Prvi koji su počeli izvoditi akrobacije u skakanju bili su gimnastičari. U drugoj polovici 19. stoljeća u Njemačkoj i Švedskoj skokovi u vodu postali su vrlo popularan sport.
Skakati se može s odskočne daske i s tornja. Skokovi s elastične daske izvode se s visine od 1 do 3 metra iznad vode. Toranj je čvrsto, betonsko ili drveno skakalište na visini od 5 do 10 metara iznad površine vode. Skokovi u vodu su olimpijski sport, ali često i rekreacijska zabava na kupalištima. Najbolji skakači u vodu su Kinezi. Prije 13 godina, na Olimpijskim igrama u Sydneyu, uvedena je i disciplina sinkroniziranih skokova, u kojoj dva natjecatelja iz iste ekipe u isto vrijeme izvode jednak skok, te se osim kvalitete i elemenata ocjenjuje ujednačenost njihova skoka.
Prvo natjecanje kod nas organizirano je 1913. u Splitu
U ovom sportu natječu se i muškarci i žene. Prvo nacionalno prvenstvo u skokovima u vodu bilo je 1890. u Škotskoj. Kod nas je prvi put organizirano 1913. u Splitu. U to vrijeme najčešće se skakalo i treniralo na rijekama. U Hrvatskoj je ovaj sport vrlo popularan. U Zagrebu, Zadru, Splitu i Rijeci zadnjih nekoliko godina povećava se broj klubova i mladi se sve više zanimaju za ovaj sport. U Zagrebu ima čak šest klubova u kojima se treniraju skokovi u vodu. Ovaj sport zahtijeva puno snage, hrabrosti i odlučnosti te fleksibilnosti. Jako je težak, pa kvalitetniji i ozbiljniji skakači treniraju i do pet sati na dan.
Treba puno snage i hrabrosti
Najbolje je početi trenirati sa 6 ili 7 godina, ali je poželjno da se dijete već bavilo gimnastikom. Zimi se treninzi više održavaju u dvorani, gdje se treniraju gimnastika, akrobacija i kondicijske pripreme, a u ljetno vrijeme više na bazenu.