Od Zdravka Mamića, preko Željka Keruma, do Željka Rohatinskog, ono što bi trebalo predstavljati prvorazredni skandal, zapravo je nešto sasvim očekivano
Skandalozno, a normalno: Od Mamića do Željka Rohatinskog
U skandaloznoj državi kakva je ova naša skandali su sasvim normalni, očekivani, u brojnim slučajevima, čak i poželjni.
Pogledajmo samo ovu najnoviju, ničim obrazloženu odluku Hrvatskog nogometnog saveza da obustavi disciplinski postupak protiv Zdravka Mamića.
U svakoj normalnoj zemlji to bi bio čisti skandal, veći čak i od same Mamićeve izjave o tome da "Srbin ne smije biti ministar sporta", da je "Željko Jovanović čovjek koji ima krvna zrnca da mrzi sve što je hrvatsko", da "iz njegovih očiju šiklja krv, a kada se nasmije, vidite samo zube spremne na klanje".
Ali u Hrvatskoj, to je nešto sasvim normalno.
Jer, na čelu Disciplinske komisije HNS-a sjedi predsjednik NK Lokomotiva, Mamićeve ispostave Dinamovih rezervi, a na čelu HNS-a nalazi se Davor Šuker koji bez Mamića ne može ponovno biti izabran za predsjednika HNS-a.
I općenito, Mamić je gospodar hrvatskog nogometa.
Nadalje, skandalozna bi bila i svečana najava Željka Keruma da će po prvi puta u 18 mjeseci progovoriti u Hrvatskom saboru. I da ne bi imao ništa protiv kad bi to birači shvatili kao njegov predizborni potez. Jer on će ionako nakon sat i pol otići na kavu. Ali to je od Keruma već sasvim normalno.
Jer, što bi tek bilo da je stalno govorio u Saboru? Ne bi se sada imao s čime sprdati.
Skandalozna bi bila i poruka Milana Bandića građanima Zagreba da je "njihova zadaća da predaju zahtjev za legalizaciju do 30. lipnja i da 19. svibnja izađu na izbore i glasaju za njega kao gradonačelnika".
Takva predizborna agitacija prije službenog početka predizborne kampanje protivna je zakonu, ali nije i nedopustiva s obzirom da Državno izborno povjerenstvo počinje s radom tek kad se raspišu izbori.
Te stoga ne može kontrolirati što kandidati rade prije izbora. Vidite? Skandalozno, ali opet normalno.
Skandalozno je i kad SDP koristi svoja ministarstva za udar na političke protivnike na lokalnim izborima.
IDS-ov kandidat za župana Valter Flego našao se na udaru policije i Ministarstva uprave zbog navodno protuzakonitih dodataka na plaću gradonačelnika Buzeta. Ne samo da je Flego u protekle dvije godine dobio pozitivno mišljenje tog istog Ministarstva uprave, a potom i pozitivan nalaz Državne revizije, već Baukovo ministarstvo namjerno ignorira SDP-ova gradonačelnika Rovinja koji prima iste dodatke.
Što je tu skandalozno, a što je normalno?
Normalno je, recimo, da hrvatski vinari tek nakon završetka pregovora s Europskom unijom saznaju - i to od Slovenaca - da im je zabranjeno korištenje naziva teran, jer su ga slovenski vinari uredno zaštitili. Skandalozno bi bilo da se to nije dogodilo i s prošekom, pa je stoga normalno da od ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine još nismo čuli suvislo obrazloženje.
I konačno, dolazimo i do bivšeg guvernera Hrvatske narodne banke Željka Rohatinskog. Nekadašnji heroj širokih narodnih masa, čuvar blagajne, poštenjačina i spasitelj, opet je zaglibio u aferi. To bi doista bio skandal, kad bi mu to bio prvi put.
Još dok je bio na čelu Hrvatske narodne banke otkrilo se da mu je Ivica Todorić kupnjom suprugine propale tvrtke spasio kuću, a sada se u aferi Karlovačka banda (pardon, banka) opet pojavilo njegovo ime.
Supruga poduzetnica dobivala je kredite, a suprug guverner izbjegavao provesti nadzor nad bankom za koju se počelo sumnjati da izvlači novac i lažira bilancu.
Normalno je da čovjek koji je donedavno govorio da "pada sve što ne treba pasti", često upada u afere.
Kad se bolje pogleda, u ovoj skandaloznoj državi skandalom se naziva samo nešto što je potpuno očekivano: huškačke izjave Ruže Tomašić, javno podrigivanje Milana Bandića, desničarenje Tomislava Karamarka, histeriziranje Zorana Milanovića.
Samo treba malo naštimati kriterije.