Gledala sam jednu reportažu iz Knina kad me navečer nazvao suprug da mu se pridružim u šetnji Jelačić placom, gdje se okupio radostan narod i slavio pobjedu hrvatske vojske, pisala je Ankica...
Sjećanja na dane Oluje Ankice Tuđman: 'Plakala sam kad je Franjo poljubio zastavu u Kninu'
Ankica Tuđman rekla nam je 2011. kako je u sjećanjima na Oluju preplave osjećaji ponosa što je u tim veličanstvenim danima bila uz suprugu Franju. Ovako se prisjećala tih dana...
U srpnju 1995. godine supruga sam malo viđala. Ustajao bi u 5 sati ujutro, a vraćao se kasno navečer. Stalno je pregovarao o tome da se okupirana područja vrate mirnim putem. Pregovarača je bilo mnogo, sa svih strana, ali nije bilo uspjeha. Na povratku s jednog kratkog putovanja u Zagreb uspjela sam upitati supruga ‘Ima li smisla toliko pregovarati i s onima koji ne poštuju nijednu dogovorenu točku?’
- Ima. Meni je svaki život dragocjen i učinit ćemo sve da ne bismo morali imati novih žrtava, ranjenih i invalida - mirno mi je odgovorio.
Nekoliko dana poslije Knin je bio oslobođen. To je bio konačan trijumf stvaranja hrvatske države. Hrvatska zastava vijorila se na kninskoj tvrđavi. Bili su to euforični dani za sve Hrvate. Tako je bilo i u našem domu. Telefon je neprekidno zvonio a ja sam primala čestitke za Predsjednika. Zvali su ljudi iz cijele Hrvatske i iz svijeta.
Najviše iz Amerike, Australije, Kanade i Njemačke. Takva euforija bila je još samo 15. siječnja 1992. kada je Hrvatska međunarodno priznata. Gledala sam jednu reportažu iz Knina kad me navečer nazvao suprug da mu se pridružim u šetnji Jelačić placom, gdje se okupio radostan narod i slavio pobjedu hrvatske vojske. Prošetali smo, ljudi su prilazili, pružali ruke, čestitali, ljubili ga. Mnogi su plakali od sreće. Ja sam promatrala ljude oko sebe, ali i svog supruga. Osmijeh zadovoljstva nije mu silazio s lica. Bio je ponosan na svoju vojsku, na časnike i generale, na svoj narod. Sjeli smo u kavanu na Trgu i popili piće.
Već sutra, 6. kolovoza bili smo u Kninu. Ljetna vrućina u Kninu bila je nemilosrdna. Do kninske tvrđave trebalo je savladati veliki uspon, koji je bio naporan za mene i mnoge ljude, ali ne i za mojeg supruga. Vidjela sam mu na licu da bi mogao savladati i deset takvih uspona. Pogled s kninske tvrđave bio je veličanstven. Kad je moj suprug prišao golemoj hrvatskoj zastavi koja se na kninskoj tvrđavi vijorila visoko iznad naših glava, uzeo je u ruke i poljubio, suze radosnice nisam mogla zadržati.
Uvijek u mojim sjećanjima na Oluju preplavi me osjećaj ponosa što sam u tim sjajnim danima, u tim trenucima tako važnim za hrvatsku državu, bila uz svog supruga, prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franju Tuđmana.
POGLEDAJTE VIDEO: PREMINULA ANKICA TUĐMAN