Zakoni i propisi u ovoj državi se donose u svrhu zaštite vladara. Narodu ne ostaju nikakve zaštitne opcije. Naime, u kojoj god sferi narod želi ostvariti neka svoja "prava", vladari imaju već spremne zakonske okvire, kojima štite tako zvani ustroj države. A država su upravo oni. Njih par stotina "izabranih" u čijoj službi rade još stotine radnika, koji ih pod prijetnjom nekakvih radnih obveza i otkaza moraju bezuvjetno služiti za nekakav mjesečni sitniš. I iz te kože ne mogu. Nastavnici (bez obzira da li je opravdano to što traže ili ne), moraju znati koliko jadnika čeka posao na burzi. A vladari to znaju. Samo će ih zamijeniti, ovog puta bez iskustva, znanja i ostalih gluposti koje se danas traže. Dakle mora se biti politički korektan. A politički korektan znači razgovarati sa vladarima za stolom, iako je to unaprijed izgubljena stvar. A ti sindikati, kada se već bore za svoje radništvo (iako je već i to upitna stvar), zašto vladarima ne nabroje sve troškove koje su proizveli u, recimo, protekloj godini dana. Dakle, ako neki od tih ministara izjavi da nema novaca, onda mu se (dokumentirano) metne pod nos koliko je potrošio novaca upravo za svoje fiks ideje i potrebe svojih kolega. I kako je namaknuo lovu za to i to. Od kuda ? Sindikati trebaju tražiti prikaz svih troškova koje proizvedu vladari, pa će se onda valjda vidjeti da novca nema, te zbog čega i koga ga nema. A sve ovo laprdanje u vjetar ne služi ničemu i ne će ništa promijeniti.