Šime (86) volontira u bolnici: 'Bolje biti s ljudima nego sam'

Šime Mazić iz Preka s otoka Ugljana ima 86 godina i posljednjih mjesec dana svaki dan volontira u Psihijatrijskoj bolnici na tom otoku. Za njega je javnost doznala nakon objave Matije Knežević, medicinske sestre, koja je na svom Facebooku profilu podijelila kratku priču o barbi Šimi koji je nedavno, nažalost, izgubio svoju suprugu.

- Skoro godinu i pol, svaki, ali doslovno svaki dan barba Šime je provodio sate u bolnici družeći se sa svojom Jozicom. Ona je bolovala od Alzheimera i bila je pacijentica na Odjelu za demencije, psihijatriju starije životne dobi i palijativnu skrb duševnih bolesnika. Sada kad nje više nema, barba Šime je odlučio i dalje dolaziti u bolnicu kako bi svojim vicevima i životnim pričama animirao druge korisnike tog odjela, kako bi im vrijeme u bolnici učinio životnim. Kako bi s njima išao šetati, baš kao što je to radio sa svojom Jozicom, piše u statusu na Facebooku.

Pune 62 godine Jozica i Šime bili su u braku, a znali su se od rođenja.

- Za nju znam otkad i za sebe. Živila je u mladosti 200 metara od moje kuće. Kao dica zajedno smo čuvali ovce i koze, živili u Preku, pa u Zadru, pa se opet, kad je počeo rat, vratili u Preko. Ja sam radio u tiskari 35 godina. Jozica je bila vesela i svi su je kao takvu znali. Da ju je bilo školovat, doktorat bi završila! - ponosno o svojoj ženi za Jutarnji list priča Šime koji je posljednjih godinu i pol svako jutro oko 9 sati hvatao bus kako bi došao do bolnice i pomogao Jozici da doručkuje. Krafna, banana pa čokolino, svako jutro, a ponekad bi zajedno popili i kavicu. Nakon toga bi Šime proćakulao s osobljem, obavezno im ispričao vic, pozdravio portirku Blanku i put pod noge, oko 11.30, na bus za Preko.

Šimi posljednja godina nije bila laka. Prvo je izgubio kćer, pa sestru, a na kraju je ostao i bez Jozice. No, ne buni se. Ide dalje, kaže, dokle god bude mogao.

- Kad je Jozica umrla, razmišljao sam šta ću u ova četiri zida. Sam. Bolje živit s trideset čeljadi nego sam! Ali, moram vam nešto reći, pustite sad mene, nego pogledajte ove sestre i doktore u bolnici. Kako one trču oko pacijenata, presvlače ih, peru... triba im spomenik dignit. Ja vam dođem u bolnicu i onda ih pitam: “Ima li koja cura za prošetat?” Ako neka slabije hoda, onda đirajemo po hodniku, a ako su boljeg zdravlja, onda izađemo u dvorište. Ja vam njih stavim po ruku i lagano krenemo. Pa ih znam pitat: “Bako, kako ste?”, a onda one meni odgovore: “Sinko moj...” A ja stariji od njih - prasne u smijeh barba Šime, a mi zajedno s njim.

Priča kako mu se bake u bolnici znaju požaliti da ih nitko ne posjećuje jer ili nemaju nikoga od obitelji ili im obitelj daleko stanuje.

- Mogu Bogu zahvalit da me noge, ali i glava još dobro služe. Iako mi se nekad zna dogodit da uđem u sobu po nešto i onda zaboravim po šta sam doša. Al’ dobro je, godine su to - ne brine se barba Šime koji, unatoč problemima sa srcem, ima ugrađen pacemaker, prostatom i boli u kuku, jedva čeka kad će obići “svoje pacijente”, donosi Jutarnji.