Shrvani otac nakon što su mu ubili sina: Otjerali su ga u smrt

Kao i mnoga druga djeca njegove dobi, John Allen Chau je kao osnovnoškolac gutao knjige o pustolovinama i preživljavanju u divljini. 

- Sa svojim osnovnoškolskim poznavanjem engleskog jezika, jedva sam savladao ilustrirani primjerak knjige Robinson Crusoe, priče o pomorcu koji je nakon brodoloma završio na pustom otoku. Prešao sam na čitanje sličnih knjiga prilagođenih dječjem uzrastu, napisao je svojedobno John na blogu.

Približavanje plemenu je zakonom zabranjeno

Od čitanja dječjih knjiga o uzbudljivim avanturama pustolova prošlo je dvadesetak godina, a John Allen Chau, koji je u međuvremenu i sam izrastao u istraživača i evangelističkog misionara, poginuo je s navršenih 26 godina, na izoliranom otoku Sjeverni Sentinel u Indijskom oceanu.

U studenom prošle godine ubili su ga pripadnici plemena Sentinel, koji je John odlučio preobratiti na kršćanstvo. Čim je stupio na kopno, pripadnici plemena zasuli su ga strijelama i ubili.

ŠOK NA INDIJSKOM OTOKU Htio ih pokrstiti: Pleme zasulo misionara strijelama i ubilo ga

Iako nije prvi koji je poginuo u pokušaju da se približi plemenu Sentinela, ili možda baš zato, njegova smrt potaknula je široku raspravu o motivima njegovog pothvata. Prema indijskim zakonima, strogo je zabranjeno prići otoku bliže od pet nautičkih milja. Takav zakon donesen je ne samo zbog toga što je pleme izrazito neprijateljski raspoloženo prema došljacima nego i zbog zaštite samih domorodaca.

Naime, ljudi koji tako dugo žive u izolaciji nemaju imunološki sustav koji ih može zaštititi od bolesti suvremene civilizacije poput gripe, kozica ili čak obične prehlade. Samim time, obična bolest mogla bi dovesti do izumiranja najstarijih živućih potomaka prvih ljudi u Aziji. 

I TAKO ŽIVE VEĆ 30.000 GODINA Misteriozno pleme: Vole orgije na plaži, a strance uvijek ubiju

No to nije spriječilo ni Johna, ni misionarsku organizaciju kojoj je pripadao da ga podrži u pothvatu pokrštavanja. Na vijest o njegovoj smrti, evangelička organizacija All Nations proglasila je Johna Allena Chaua 'mučenikom'. 

- Privilegija širenja Božje riječi često dolazi s visokom cijenom - izjavila je u priopćenju voditeljica organizacije Mary Ho. 'Molimo se za to da će Johnova žrtva donijeti plodove kada za to dođe vrijeme'. 

Mnogi nisu blagonaklono gledali na njegovu misiju.

- John Allen Chau nije nikakav mučenik. On je samo glupi Amerikanac koji misli da plemenima treba Isus, a plemena već žive u harmoniji s Bogom i prirodom godinama, bez ikakvih uplitanja izvana - napisao je korisnik Twittera, nakon vijesti o njegovoj smrti.

- Žao mi je, ali koji zaluđeni idiot - napisao je drugi korisnik. 

Među onim ljudima koji na misionarski poziv ne gleda s odobravanjem je i Johnov otac, dr. Patrick Chau, koji smatra da je Američka misionarska zajednica odgovorna za smrt njegovog sina. 

- John je bio 'nevino dijete', a sada je mrtav zbog ekstremističke vizije kršćanstva - smatra on.  

'Posljednje utočište Sotone'

Istraživanje njegovog života i razgovori s ljudima koji su ga poznavali donose širu sliku o mladom misionaru koji je bio svjestan da njegova misija može završiti tragično, ali od nje ipak nije odusta, piše britanski The Guardian. 

Chau se rodio u američkoj saveznoj državi Alabami, a odrastao je u Vancouveru u Washingtonu. Majka mu je bila Amerikanka, a otac Kinez. Odrastao je u vrlo religijskom okruženju, a njegova obitelj pripadala je Pentekostalnoj crkvi. Pohađao je kršćansku srednju školu i bio član Pentekostalne izviđačke grupe. Volio je planinarenje, kampiranja i putovanja, a svoje je pustolovine pažljivo dokumentirao na društvenim mrežama.

Johnova odluka da stupi u kontakt s plemenom Sentinel, koji godinama jasno daju do znanja da žele da ih se ostavi na miru, bila je neosporno nerazborita. Međutim, nije donesena preko noći. U njegovom slučaju, nije riječ o spontanoj avanturi čovjeka željnog adrenalina i izazova.

To je bio promišljeni, ali ništa manje nerazboriti čin inteligentnog pustolova koji se za svoju misiju pripremao godinama. Znao je koji su rizici, znao je da može izgubiti život, ali je jednostano čvrsto vjerovao da je njegova svrha na Zemlji dovesti Krista na otok kojeg je smatrao 'posljednjim utočištem Sotone'.

'Moraju saznati da ih Stvoritelj voli i da plaća za njihove grijehe'

Njegova snažna posvećenost vjeri i pustolovinama bile su ključne u odluci da postane misionar.

Prema pisanju New York Timesa, John je pleme Sentinela počeo proučavati još u srednjoj školi, na internetskoj stranici Joshua Project, posvećenoj misionarstvu. Napisali su da su Sentineli ekstremno izolirano pleme i indijska vlada zakonom zabranila približavanje otoku Sjeverni Sentinel. Također, pisali su kako se mole da indijska vlada omogući kršćanima da 'pokušaju steći povjerenje plemena Sentinel' i 'dozvole im da žive s njima'. 

'Treba im osnovna medicinska skrb', a osim toga, 'Sentineli moraju znati da postoji Stvoritelj i da ih on voli te da plaća njihove grijehe' - rečenice su je koje i dalje stoje na toj internetskoj stranici.

Prema statistikama, Sjedinjene Države u usporedbi s ostalim državama po svijetu šalju najviše kršćanskih misionara. Prema podacima Reutersa, samo u 2010. godini poslali su 130.000 misionara da po svijetu šire Božju riječ. Iako među njima ima raznih mnogih skupina, najbrojniji su Mormoni - 70.000 godišnje. 

'Otjerali su mog sina u smrt'

U razgovoru s medijima, Johnov otac, psihijatar dr. Patrick Chau, nije stao u obranu sinovih religijskih uvjerenja ni njegovom pozivu da je prošire svim na Zemlji. U e-mail prepisci s novinarom The Guardiana, religiju je nazvao 'opijumom za mase'.

- Ako imate bilo što pozitivno za reći o religiji, ne želim to čuti ni vidjeti. Johna više nema jer je zapadnjačka ideologija prevladala moj (konfucijanski) utjecaj - izjavio je.

- Evangeličko ekstremno kršćanstvo i potreba da svima nametnu svoja uvjerenja bili su pogubni za moga sina - kazao je. 

John je 2015. i 2016. godine četiri puta otputovao na Andamanske otoke. Stupio je u kontakt u lokalnim kršćanskim zajednicama, no nije se približavao Sjevernom Sentinelu. U to vrijeme pohađao je misionarsku školu, kanadski Institut za lingvistiku. Jedne večeri, podijelio je s kolegom ono što je osjećao kao svoj teret - spasiti pleme Sentinela. 

- Već je znao sve argumente onih koji su smatrali da je to ludost i da bi to ugroziti bilo kakvu sličnu misiju, ali i živote ljudi. No njemu je to predstavljalo svetu misiju od koje ga nije mogla odvratiti nikakva razumna argumentacija - objasnio je kasnije kolega kojem se povjerio.

'Možda ćete misliti da sam lud'

Je li ovo posljednje utočište Sotone, gdje ljudi nikad nisu imali priliku čuti Tvoje ime - pitao se u svojim molitvama. I poriv koji je godinama rastao u njemu odlučio je ostvariti. 

- Možda ćete misliti da sam lud, ali mislim da je upoznati te ljude s Isusom vrijedno rizika - napisao je. 

U listopadu je otputovao u Port Blair, glavni grad Andamanskih otoka smjestio se u ono što je u svojem dnevniku nazvao sigurnom kućom. Tamo je pripremio osnovni pribor za prvi kontakt - koji se sastojao od razglednica za komunikaciju, zavoja, pinceta za vađenje strijela i poklone za pleme Sentinel: kliješta, škare, konope, pribadače i udice za ribolov.

U nadi da će spriječiti mogućnost zaraze plemena bolestima za koje imunološki sustav plemena nema odgovor, John je proveo 14 dana u karanteni, nije se izlagao suncu, vježbao je i čitao misionarske knjige. 

U noći 14. studenog, John se s lokalnim ribarom - kršćaninom koji mu je pristao pomoći, isplovio prema Sjevernom Sentinelu, pažljivo izbjegavajući obalnu stražu. 

- Putovanje nam je obasjavala svjetlost planktona, a oko nas su kao sirene skakale ribe - napisao je u svojem dnevniku. 

Sljedećeg jutra, John je napravio prvi pokušaj kontakta. Ribar koji ga je doveo odbio se do kraja približiti otoku, pa se John skinuo u donje rublje i odveslao s kajakom na obalu.

Kada je došao do obale, vidio je kanue i nekoliko pripadnika plemena na plaži. Lica  obojenih u žutu boju i komunicirajući nerazumljivim jezikom visokih tonova potrčali su prema Johnu. 

- Moje ime je John, ja vas volim i Isus vas voli - vikao je okupljenim domorocima.

Umjesto pozdrava, domoroci su počeli napinjati lukove. John se uspaničio. Ostavio je ribe koje je donio za poklon i odveslao natrag. Kasnije istoga dana, odlučio je pokušati ponovno. 

Sa sobom je ponio još darova i približio se mjestu s kojeg su ga ranije otjerali, ali izvan dosega njihovih strijela. Odjednom se stvorilo oko šestorica domorodaca koji su počeli skakati i vikati. Pokušao im je prići bliže da čuju što govore. Kao papiga, počeo je ponavljati njihove riječi. Sentineli su na taj pokušaj komunikacije prasnuli u smijeh.

- Vjerojatno su me vrijeđali ili govorili ružne riječi - napisao je u dnevniku. 

John je počeo pjevati crkvene pjesme i recitirati dijelove iz Knjige Postanka. Neko vrijeme, činilo se da domoroci toleriraju njegovu prisutnost. Sve dok u jednom trenutku dječak nije uzeo luk i strijelu i pogodio Bibliju koju je John držao. John je iščupao strijelu i vratio je dječaku, pa se brzo povukao.

Domoroci su u međuvremenu zaplijenili njegov kajak pa je morao otplivati natrag do ribarskog brodića. 

- Strah me. Gledam zalazak sunca i prekrasno je. Malo plačem, i pitam se je li ovo posljednji zalazak sunca koji ću vijdeti prije nego odem na mjesto na kojem sunce nikad ne zalazi - napisao je u dnevniku. 

Prema onome što je napisao u dnevniku, bilo je jasno da ne želi umrijeti, ali isto tako, znao je da postoji mogućnost da neće preživjeti. Drugoga jutra, zamolio je ribara da ga doveze malo bliže kako bi ponovno stupio na kopno otoka.

Nitko osim članova plemena ne zna što se zatim događalo. Johnovo beživotno tijelo ostalo je nasukano na plaži zabranjenog otoka.