Zvijezda 'Crnog bisera': Tukao sam se, ali žena me promijenila

Za razliku od prepreka na koje njegov lik Kenan nailazi u seriji “Crni biser”, privatni život Tolgahana Sayismana (37) postao je mirna luka. Glumac već dvije godine uživa u braku s manekenkom Almedom Abazi, u kojem su dobili i sinčića Efehana.

Koliko vas je brak promijenio?

Prije nego što sam upoznao Almedu, bio sam impulzivan i usudio bih se reći agresivan. Uvijek bih reagirao burno u svađama i govorio ono što ne mislim. Almeda me promijenila, naučila me da budem smireniji, da imam više strpljenja, da razmislim prije nego što izgovorim teške riječi. Upoznali smo se 2014., a dvije godine poslije smo se vjenčali.

Bili ste u vezama s turskim misicama, a sada ste u braku s Miss Universe Almedom Abazi. Slabi ste na ljepotu?

Čak i ako odbijem odgovoriti, moje veze dokazuju kakve žene volim. Ali uvijek su one lovile mene (smijeh).

Nikad niste trčali za djevojkom? Ni za jednom takvom rasnom ljepoticom?

Onako uporno i kao luđak nisam, sve do ove zadnje veze. Stvarno sam se trudio da osvojim Almedu.

Kakav ste bili dečko, a kakav ste muž? Ima li ljubomore u vašem braku?

Ljubomora, kao i svaki drugi osjećaj, postoji. No bitno je takve porive moći i znati kontrolirati. Ja kontroliram svoju ljubomoru. Pokazujem je na pravome mjestu i u pravoj dozi. Ne iritiram njome.

HANDE ERÇEL 2. DIO Zvijezda serije 'Crni biser': Ja ne bih pristala na seks u troje

Vaša supruga se sviđa svim muškarcima svijeta. Kako se otrgnuti ljubomori kad spazite požudne poglede muškaraca na njoj?

Ako žena s kojom ste u vezi ne pomišlja pogledati, koketirati, učiniti bilo što zbog čega biste trebali biti ljubomorni, a vi ipak jeste ljubomorni, znači da je problem u vama. Nismo imali takvih problema u vezi, nemamo ih ni u braku.

Rekli ste da žene žele snažnog muškarca...

Da. No bitno je što podrazumijevamo pod snagom. Nije snaga samo hrpa nabildanih mišića i opaki izgled koji zapravo plaši. Nekima je to materijalnost, a nekima duhovnost.

A kakve žene žele muškarci?

Oni žele ženu koja će ih prihvatiti kakve jesu i pružiti im mir. Kvocanje odbija sve muškarce.

Ispada da žena ne može ništa ni upitati?

Naravno da može. Oštro se protivim stavu da žena mora zatvoriti usta i tiho sjediti u prikrajku. Ako želite biti uspješan, osoba koja vas najbolje može kritizirati i usmjeriti jest baš vaša supruga.

Dobro, a kakvo je to kvocanje o kojem svako malo govorite?

Na primjer, ogovaranje. Kad kažem kvocanje, zapravo mislim na one koji stalno zanovijetaju i nikad nisu zadovoljni životom, događajima, prijateljima. Dakle, to vrijedi i za muškarce i za žene. Treba biti pozitivniji i imati više razumijevanja.

Uzvraćate li na zlo koje vam se učini?

Trudim se to ne činiti. Ne mislim da sam loša osoba i ne vidim zašto bih se spuštao na razinu onih koji to jesu. Prije sam, istina, znao to činiti, ali poslije sam se pokajao. Sad to pokušavam riješiti u sebi.

Jeste li agresivan?

Nisam.

Mislite li da premlaćivanje nekoga može biti sport? Zašto volite boks?

Ženama se boks može činiti grubim, no nije kad gledamo u okviru sporta. Mislim da nijedan sport nije grub.

Koliko dugo se bavite boksom?

U kvartu u kojem smo nekoć stanovali popustio bih pod utjecajem starijih klinaca i boksao. I u kasnijim godinama povremeno sam se bavio njime. No u zadnje je vrijeme postao vrlo popularan. Takve sam naravi da se udaljim kad god nešto postane popularno.

Zašto?

Ne znam, jednostavno sam takav. U mojoj mladosti boks su doživljavali kao grub sport. Sad je postala moda slikati se u rukavicama za boks, u teretani i dijeliti fotografije po društvenim mrežama. Kad sam bio mali, nije bilo moderno slušati ni pjevače narodne glazbe. A onda je u jednom trenu to postalo jako fensi. I moja priča s boksom je pomalo nalik na to. Sve se nekako izokrenulo. Želim istaknuti da boksam za sebe, naravno da nikad nisam prestao.

Sve je više glumaca na turskom tržištu. Koga doživljavate kao konkurenciju?

Nikoga. U tom ringu sam samo ja. Jer se natječem i borim samo sa sobom. Trudim se biti sve bolji i još uspješniji. Da bi to postigao, morao sam izbrusiti vlastiti ego. Važno je spustiti se na zemlju jer ego i oholost veliki su neprijatelji. Ako se uspiješ riješiti tih poriva, ljude koje voliš, prijatelje koji te okružuju i sebe možeš učiniti mirnima, voljenima, sigurnima u sebe i svoje bližnje. Možeš im, hoću reći, pružiti mir.

Što ste sve radili da dođete do toga?

Najviše sam slušao sebe. Nekoć sam bio osoba okrenuta prema van. Volio sam upoznavati nove ljude, izlaziti, otkrivati nova mjesta. Dobra zabava, ludi provodi... bili su mi najvažniji. Sad više cijenim druge vrijednosti bliskih mi ljudi.

Je li neki konkretan događaj bio prekretnica u tolikim promjenama?

Da, no ne želim govoriti o tome. Dogodilo se prije nekoliko godina i sva sreća da jest. Inače ne znam kako bi danas izgledao moj život.

Koja je najradikalnija promjena u vašem životu nakon te odluke?

Vjera i duhovnost. Ne tako davno to su mi bili nepoznati pojmovi, danas sam sretan što živim u skladu s vjerom.

Jeste li fanatičan ili “umjereni” vjernik?

Ne doživljavam vjeru kao misiju. To je intimna stvar o kojoj nerado govorim. Ali poštujem svačije viđenje mene.

Nedostaje li vam vrijeme kad ste se bavili manekenstvom?

Nedostaje mi vrijeme, ali ne i taj posao. Budući da sam sanjao o glumi u tom periodu, čak i prije, mogu reći da živim svoj dječački san. Prilično sam zadovoljan životom. Nedostaju mi samo prijateljstva koja sam imao u tom periodu.

Blizak prijatelj, prijatelj, kolega... Kako razlikujete te pojmove?

Odnos s kolegama može izrasti u blisko prijateljstvo. To je nešto posebno, no prijateljstva nastala u ranoj dobi, baš zato što su sklopljena izvan prljavštine koju donose poslovni život ili društveni život kasnijih godina, s godinama postanu vrlo posebna prijateljstva.

Kada ste kupili prvi automobil?

S 22 godine. Kad sam imao 16 godina, išao sam u školu, radio i štedio. Malo, pomalo i skupio sam za neki, koliko se sjećam, polovni automobil. Ali tad sam se osjećao kao da je cijeli svijet moj.

I kao dijete ste, dakle, bili poduzetni?

Da. No pamtim i trenutke kad sam se uzalud trudio, kad sam radio, a nisu me platili ili su me nedovoljno platili. Bilo je svega.

Koliko je pametno, isplativo, istodobno raditi dva, tri posla?

Iz mog iskustva i nije baš. U meni se pojavi osjećaj da mogu učiniti više, pa sam se zato i upustio u avanturu s restoranom. Pokazalo se da život nije baš tako jednostavan kakvim sam ga zamislio.

Što je bilo, posao je propao?

Propadne svatko tko ne vodi posao. Shvatio sam da možeš uspjeti samo ako radiš ono u čemu si najbolji.

Jedno vrijeme radili ste i kao šegrt u brijačnici. Znate li još šišati?

Ne znam. Kad sam radio u brijačnici, bio sam u višim razredima osnovne škole. I nisam bio šegrt nego sam pometao podove. Radio sam i kod staklara, a i danas znam montirati staklo.

Jeste li tako svestran zaduženi za sve kućanske poslove?

Puno snimam i nisam često kod kuće. Zato kućanske poslove prepuštam gospođi koja to radi bolje od mene i supruge.

Koliko dana u tjednu snimate?

Pet dana intenzivno snimam, a preostala dva je nešto blaži tempo. No usudio bih se reći da radim cijeli tjedan jer u ta dva manje naporna dana su ubačeni intervjui i fotografiranja, snimanja.

Uspijevate li odvojiti vremena za sebe?

Ponekad između svega toga i treniram. Ali treninzi nisu odvajanje vremena za sebe. Zapravo su i oni dio posla jer moram paziti na svoj izgled, kondiciju. Volim periode kad serija završi ili pauze. U zadnjem takvom periodu bio sam u Los Angelesu. Puno sam šetao obalom, čitao knjige. Jer u ovome ludom tempu ne možeš ni čitati nego napamet učiti 80 stranica na tjedan.

POGLEDAJTE SERIJAL 'ZENZACIJA':

Pokretanje videa...

12:21

Ivan Šarić i deveta epizoda Zenzacije | Video: 24sata/pixsell