'Žena ima pravo biti starleta, ali to sigurno ne želite svojoj kćeri'

O fenomenu starleta u Hrvatskoj razgovarali smo s Jasminom Božić, docenticom pri Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Doktorica znanosti angažirana je 2013. godine kao znanstvena novakinja na projektima u grani sociologije obrazovanja i sociologije spolnosti. Razgovor smo započeli pitanjem o fenomenu pojave starleta u Hrvatskoj i zašto bi mlade djevojke uopće poželjele biti starlete.

- Pitajmo se, ako imate kćer, želite li ju vidjeti u poslu kao što je posao starlete? Budimo iskreni - sigurno ne. Zašto ne? Starlete su fenomen kojim se ženska ljepota bagatelizira i komercijalizira u isprazne svrhe senzualnog užitka, slavljenja glamura i reklamnih poruka za pojedine proizvode. Svjesni smo da pojava starleta u nas i u državama regije Jugoistočne Europe nedvojbeno jest dio tzv. društva spektakla, kako francuski društveni teoretičar Guy Debord još u prošlom stoljeću naziva kapitalistička društva - društva prepuna lažnih (samo)predstavljanja, u cilju jačanja konzumacije i potrošnje.

Koliko su za pojavu starleta krivi mediji i društvene mreže dajući privid glamura?

- Sve je više televizijskih programa i rastući broj televizija nude razinu dojma bez produbljene kvalitete. Međutim, televizije i društvene mreže samo su sredstvo prijenosa raznih programa odnosno sadržaja, one najčešće nisu uzroci pojava. Uzroci pojave starleta leže u širim procesima kolonizacije svijeta života od strane ekonomskog i tržišnog sustava te, posljedično, komodifikacije kulture i svakodnevice. Brojni mislioci društva i kulture, primjerice Habermas, kritiziraju te procese koji vode do otuđenja, potom i pojava kao što su starlete i sl.

Je li fer prema tim djevojkama zauzimati moralizatorski stav, treba li ih osuđivati?

- Iznad svega, valja reći da u razgovoru o fenomenu starleta treba izbjeći moralizatorski diskurs. Stoga u nastojanju da cjelovito sagledamo pojavu starleta, pođimo korak dalje od kritika potrošačkog društva i komodifikacije kulture. Ako u svom gledanju na pojavu starleta ostanemo isključivo u okviru različitih pristupa kritike potrošačkog društva i pretvaranja kulturnog stvaralaštva u robu, u našem će viđenju prevladavati moralizatorski ton, (pr)osuđivanje.

Što društvo postiže osuđivanjem i moraliziranjem pojava kao što su starlete?

Već u prosvjetiteljskom 18. stoljeću Francuska deklaracija, Deklaracija o pravima čovjeka i građanina, u čl. 4. daje definiciju slobode: „Sloboda se sastoji u tome da se može činiti sve ono što ne šteti drugima. Tako se prirodna prava svakog čovjeka omeđuju granicama koje jamče ostalim članovima društva uživanje tih istih prava. Te granice može odrediti samo zakon.“

Vratimo se u naše doba. Danas najrelevantnija doktrina koja bitno određuje ustave zapadnih demokratskih država, doktrina ljudskih prava, izniknula je iz liberalizma, iz liberalnog nastojanja da se zaštiti prava i slobode pojedinca. Nema druge bolje doktrine za uređenje društvenih odnosa u demokratskim državama, doli doktrine ljudskih prava. U prilog tomu najbolje govori činjenica da poglavlje o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda zauzima gotovo pola članaka Ustava Republike Hrvatske, od 14. do 70. članka. Povijest nas je kao naciju i pojedince nepovratno usidrila u doktrini zaštite ljudskih prava. Zato je i pitanje starleta društvenopolitički i sociokulturno relevantno sagledati upravo iz suvremene ljudskopravne perspektive, koja je ponikla iz liberalizma.

Iz perspektive ljudskih prava, o starletama postavljamo dva ključna pitanja:

POVIJEST STARLETIZMA, 1. DIO Orgije i optužbe za prostituciju: Tako su živjele naše starlete...

Prvo: štete li starlete same sebi, ako da, imaju li pravo na takav životni izbor? I drugo: štete li drugim ljudima u društvu, narušavaju li neki društveni interes? U našem liberalnom, demokratskom i na ljudskim pravima utemeljenom društvu, mlade žene imaju pravo izbora da postanu starlete. Narušavaju li svojim izborom neki društveni interes – u nekim slučajevima može se argumentirati da narušavaju javni moral, ali taj argument poprilično pada u vodu, jer medijske sadržaje sa starletama konzumiraju samo oni koji to žele, ostali ne moraju. Ukratko, iz perspektive ljudskih prava, nema temelja za društvenu osudu starleta i njihovih životnih izbora.

Kako mlade ljude osnažiti za istinske životne vrijednosti u društvu u kojem svi teže instant uspjehu?

- Sigurno je da starlete ne treba moralno osuđivati, jer živimo u liberalnom društvu zaštite ljudskih prava svih, pa i starleta - ali ipak ne bi bilo poželjno poticati lijepe mlade žene na takav životni izbor - dapače, društvo treba naći načina da odgovori mlade žene da odustanu od takvog izbora. Kako zgodnu mladu ženu koja hoće biti starletom odgovoriti od toga? Što ju može uvjeriti, mogu li to argumenti čuvanja javnog morala? Teško da mogu. Možemo li kao društvo biti mudriji od konzervativnih moralizatora, te mladim ženama već tijekom osnovnoškolskog i srednjoškolskog školovanja cjelovito prikazati životne izbore i njihove posljedice - možemo li ih osnažiti da same shvate koliko je krhka i kratkotrajna reputacija koja se stječe radom kao starleta? Da shvate kako neki životni izbori nude atraktivne prednosti samo u mlađoj dobi, da bi se već iza 30 godine života istopili kao kuglica sladoleda u šalici ledene, gorke kave? Možemo li kao društvo putem osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja osnažiti sve mlade, u godinama kada u njima kliču prvi momenti spolnosti, da otvoreno i informirano govore o spolnosti kao o integralnom dijelu ljudskog života, da razumiju njezine rizike, i da spram vlastite spolnosti izgrađuju zdrav odnos? Već godinama moj kolega Aleksandar Štulhofer, predstojnik Katedre za seksologiju Odsjeka za sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, nastoji na uvođenju spolnog odgoja u sklopu zdravstvenog odgoja i obrazovanja. Time se želi mladima pomoći i osnažiti ih da ne bježe od istinskog susreta osjećaja i osobnosti drugog čovjeka u sklopu seksualnosti i senzualnosti, da se mogu povezati s osjećajima drugog čovjeka, a ne partnera/icu doživljavati samo putem izgleda.

Valja istaknuti da će mlada žena koja dotjera svoj izgled do glamura i uspije izgraditi image poželjne i privlačne starlete, tim putem steći nekakav kapital, ali što će istom izgubiti? Na primjer, najbolje godine, kada je jedino moguće izgrađivati profesionalni identitet u nekoj struci, provest će pod reflektorima medijske eksponiranosti s upitnim rezultatima, uz žestoku konkurenciju još mlađih i još dotjeranijih žena. Dugoročno će izgubiti ugled koji bi stekla kao stručnjakinja za neko područje, a koji se stječe jedino znanjem i iskustvom na poslu.

Katolička crkva ima vrlo jak utjecaj na svjetovni život u Hrvatskoj, ali ni to nije previše pomoglo?

U tom kontekstu Katolička crkva uglavnom ne uspijeva naći pravi ton. Umjesto da mlade poučava na način da osnažuje duhovnu srž njihova bića, ona se nerijetko gubi u moraliziranju, koje kod većine mladih ljudi izaziva iritaciju i ne dopire do njihovih umova i srca. Crkva se bori protiv uvođenja spolnog odgoja u škole, a spolnog odgoja, u sveprisutnosti seksualno eksplicitnih medijskih sadržaja, u kojima često sudjeluju i starlete, mladi postaju podvojene osobnosti, rascjepljuju se na vanjsko, društvu prihvatljivo lice, i ono koje žudi za medijskim sadržajima seksualno-senzualnog tipa. S mladima treba razgovarati i osnaživati ih.