Na drugu godišnjicu smrti velikog pjevača iz Skoplja su došli njegovi veliki prijatelji - Aco Crnogorac i Sitna. Bili su uz njega na početku karijere
Zdravica na grobu za Akija: 'Bio mi je najveći prijatelj. Mogli smo napraviti velike stvari'
Polako im to postaje tradicija. Aleksandar Stojanovski, poznatiji kao Aca Crnogorac, u siječnju dolazi iz Amerike u Skoplje. Tamo ga čeka Zdravko Sitnovski, popularni Sitna, i onda autom dolaze u Zagreb na grob Akija Rahimovskog. Tako je bilo i ovog ponedjeljka.
Za velikog su prijatelja na grobu ostavili pivo, a oni su popili po jedno. Za Akija. Došli su onda i ostali prijatelji, bili su tu i kolege iz Parnog valjka. Bila je, naravno, i obitelj.
- Bio mi je veliki prijatelj, najveći. Upoznao sam ga kad je imao 17, ja sam četiri godine stariji. Bili smo u grupi Torr, mogli smo u Makedoniji napraviti velike stvari, bili smo dobri - prisjeća se Aco Crnogorac.
U kombinaciji sa Sitnovskim pomalo podsjećaju na ZZ Top. Za muziku i dalje žive. Aco nam je otkrio kako je Aki na prvom nastupu s grupom Torr "razvalio" pjevajući Jamesa Browna. Razvijali su se dobro, ali 1975. godine došli su na Boom festival u Zagreb. Ostalo je, rekli bismo, povijest.
- Čuli su ga kako pjeva, vidjeli tu energiju i pozvali ga u Parni valjak. Menadžer Vladimir Mihaljek zvao je i mene, ali ja nisam želio odlaziti iz Skoplja. Nije ni Akiju bilo lako, nakon tri dana se vratio i rekao da ne može bez mene. Uvjerio sam ga da može i da se vrati u Zagreb. No kad je Aki otišao, ja sam se spakirao i otišao u Ameriku - govori nam Aco Crnogorac pa nastavlja:
- Poslao sam mu pismo da ću mu sve osigurati i platiti, samo neka dođe za mnom. Godinama kasnije rekao mi je da nikad nije dobio to moje pismo.
Oni, Akijevi prijatelji, zovu ga Brci. To mu je bio nadimak.
- Imao je male tanke brkove, koja dlaka, pauza, pa opet dlaka. Jako rijetke. Zato smo ga mi prijatelji zvali Brci - objasnio nam je Sitnovski.
Pridružio nam se i Akijev sin Kiki, upijao je priče o ocu od Ace i Sitne. Zajednički im je cilj da uspomena na velikog pjevača traje i dalje, ne samo na prijateljskim druženjima.
U Skoplju su mu obećali ulicu, trg, neki spomen... Već sad malo to predugo traje, ali valjda će uskoro nešto imenovati po velikom Akiju Rahimovskom.