'Zdenko je u knjigu unosio note i stihove, sad ju zovemo biblija'

Zdenko Runjić inače je rođen 26. listopada 1942. u Slavonskom Brodu, gdje se njegova obitelj tijekom II. Svjetskog rata preselila zbog neimaštine. U Split se vraćaju 1945. godine, gdje žive u stanu nedaleko od Đardina. Runjić je kao dječak tamo slušao klape, a ako je i sam u jednom intervjuu rekao, slušajući ih kao desetogodišnjak je osjetio dotad neviđeno uzbuđenje i počeo se pitati hoće li on nekad tako nešto doseći.

Počeo je učiti svirati gitaru, svirao u mandolinskom orkestru i KUD-u Filip Dević. Iduća epizoda koju je i sam često spominjao vodi nas u 1958., Zdenko je imao 16 godina kada je slušao finale San Rema na kojem je pobijedio Modugno s pjesmom Volare. Tada je odlučio komponirati, bez prethodnog muzičkog znanja, potpuno samouk. Tražio je odgovore po udžbenicima, pitao je druge. Sam je i pisao tekstove. Prva mu je bila Ćakule o siromasima koju je pjevala Tereza Kesovija na Melodijama Jadrana 1962., a godinu kasnije Tereza je izvela 'Baladu o tovaru'. Obje su dobile prvo mjesto. Tu je i 'Čovik od soli' s kojom je Arsen Dedić prvi put nastupio u Splitu, potom 1964. pjesma 'Potraži me u predgrađu' u Opatiji u izvedbi Lade Leskovar i Đorđa Marjanovića....

VJEČNI GLAZBENIK Karan o Runjiću: 'Proslavio me, dao mi ime i prezime u karijeri'

Olivera je pak prvi put čuo 1967. kako pjeva u Dioklecijanovim podrumima s grupom Batali, pjevao je pjesmu Yesterday od The Beatlesa. Tada mu je ponudio pjesmu 'Picaferaj' koju je otpjevao na festivalu, a kako je Runjić sam rekao "Olivera je uhvatila strašna trema pa je kiksao jer je bio previše mlad". Tek s pjesmom "Galeb i ja" Oliver se potpuno predao publici i pokazao što može sa svojim neponovljivim glasom i karizmom. No, muzika je Runjiću uvijek bila pomalo sporedno zanimanje, po vlastitom priznanju. Stvarao je pjesme usput, uz studij elektronike, posao urednika na Radio Splitu, odlaska u vojsku, posla tehnologa u Jugoplastici, pa i direktorske funkcije... Bavio se i sportom, proveo nekoliko godina u Hajduku, bio je golman.

- Kad smo se plasirali u prvu ligu ja sam studirao i nisam imao previše vremena putovati pa sam odustao. Bavio sam se atletikom, trčao sam, bacao koplje. A i danas se nisam zaustio, s jednom klapom jedanput na tjedan zaigramo na balun. I Oliver me u posljednje doba zarazio tenisom. Zatim, za razliku od njega, ja ne volim previše more. Nemam barku, ni kajić, ništa – kazao je Runjić svojedobno u intervjuu Zvonku Kovačiću.

Runjić je imao troje djece iz dva braka, a njegovu izdavačku kuću "Skalinada" preuzela je kći Ivana za koju je Runjić napisao pjesmu "Ključ života" u trenucima kada je ona dolazila na svijet. Ivana nam je svojedobno priznala kako je lijepo imati pjesmu koja obilježava njezino rođenje, no u bogatoj Zdenkovoj kolekciji svake godine “otkrije” neku novu koja joj se uvuče pod kožu. Njezin život bio je obilježen glazbom i glazbenicima koji su joj bili kao obitelj.

- Meni je sve to bilo normalno, na oca nisam gledala kao na kompozitora. Meni su življa sjećanja kada smo vrijeme provodili kao otac i kći. Prva pomisao na njega mi je ljetovanje u Baškoj Vodi kada smo bili dva mjeseca u vikendici, kupali se, igrali na karte... - rekla nam Ivana u jednom intervjuu dodajući kako je uz slavnog Zdenka često bila i dok je on radio na Hrvatskom radiju. Tamo se zaljubila u glazbu, posebno onu na vinilu.

- Često sam vrijeme provodila u fonoteci, tamo je bila golema zbirka ploča. Tamo sam zavoljela ploče jer su mi bile poput slikovnica, obožavala sam taj miris – otkrila nam je Ivana opisujući oca kao jako pedantnog čovjeka iza čije je smrti ostao besprijekorno uhodan posao, kao i savršeno uređen arhiv.

- To je jedna debela knjiga koji mi zovemo ‘biblija’ i u koju je unesena svaka nota, svaki stih, svaka godina. Kao da je znao da mora ostaviti tako nešto – rekla nam je svojedobno Ivana.