Zbog ove tužne pjesme ljudi su se ubijali, a Tito ju je zabranio

Mnogi smatraju da je pjesma Dragiše Nedovića 'Pluća su mi bolna' najtužnija pjesma ikad snimljena u regiji. 

Nedović je rođen 1916. godine, a već sa 20 godina je napisao legendarnu pjesmu 'U lijepom starom gradu Višegradu'. Kobne 1941. godine je s ostalim Kragujevčanima izveden na streljanje, ali su ga u posljednjem trenutku, kao tada već poznatog tekstopisca, odvojili na stranu te ga deportirali u Njemačku gdje je proveo četiri godine u radnom logoru u Dormagenu. 

Nakon završetka Drugog svjetskog rata vraća se u Kragujevac, a početkom 1950. saznaje da ima tuberkulozu. Tada je napisao pjesmu 'Pluća su mi bolna'. 

Pročitajte tekst pjesme: 

Pluća su mi bolna, zdravlja više nemam

Jer su sasvim blizu, moji zadnji dani

Živeću još danas, a možda i sutra

A onda zauvek, zbogom moj živote

Nije meni žao, bednoga života

Jer ja sreće nikad, osetio nisam

Samo bol i patnja, gorke suze lio

U životu svome, srećan nisam bio.
 

Pjesmu je prvi snimio Zaim Imamović, a priča se da je toliko sugestivno djelovala na ljude, naročito one oboljele od tuberkoluze, da su mnogi pod njenim utjecajem pokušali počiniti samoubojstvo, a neki su u tome i uspjeli. Tadašnji Centralni komitet je, po naredbi Josipa Broza Tita, odlučio da se zabrani emitiranje te pjesme. 

'Pluća su mi bolna' ostala je zabranjena desetak godina, sve dok ju na jednoj proslavi nije naručila Jovanka Broz. Tada ju je za Titovu suprugu otpjevala pjevačica Nada Mamula. 

Iako se izliječio od tuberkuloze, Nedović je 1959. godine počeo imati problema sa srcem. Od posljedica srčanog udara preminuo je 1966. godine.

Iako ga se rijetko tko danas sjeća, iza sebe je ostavio golemo blago od čak 800 pjesma među kojima se nalaze i poznate pjesme 'Tekla reka Lepenica', 'Na Moravi vodenica stara', 'Krca, krca, nova kola', 'Smederevo, grade od starina...' i drugih.