Nisam ni slutio u početku da će film biti baš toliko uspješan. Drago mi je da sam postao prepoznatljiv po tom filmu. Smatram da je on najzagrebačkiji, rekao je Relja Bašić
Zbog filma i Gospona Fulira ženama je 'zagorio' svaki ručak
>>> Ovako je Hrvatska izgledala kada je Dinamo posljednji put izborio europsko proljeće
Krešo Golik je napravio scenarij prema prozi 'Iz dnevnika maloga Perice' Vjekoslava Majera. Okupio je vrhunsku glumačku ekipu i napravio remek-djelo, film 'Tko pjeva zlo ne misli'. Godina izdanja je 1970.
Golik je film i režirao, a genijalnost dokazao kad je za supružnike Šafranek uzeo Mirjanu Bohanec-Vidović i Franju Majetića, kojima su to bile prve filmske uloge. Njima je pridodao Miju Oremović i Relju Bašića, a ostalo je - povijest.
- Mjesec dana radili smo samo na tekstu, imali smo i svoje replike koje je Golik uvažio. Snimali smo samo dva mjeseca. Imali smo sjajnu atmosferu i to smo prenijeli na film - rekla je Bohanec-Vidović.
Film su reklamirali kao 'Ljubavnu komediju s pjevanjem'. Većina radnje zbiva se u gornjogradskom stanu obitelji Šafranek, obližnjem kafiću 'Kod Žnidaršića', u koji Franjo šalje maloga Pericu po crno, belo ili plešivićko, te u Samoboru, Maksimiru i na Savi. Legendarne rečenice, poput: 'Ako si ja oću popiti gemišta, to je moja privatna stvar', 'Moja žena ni preveć vredna, ali vređati ju ne dam' ili 'Tu se samo priča, a ništ se ne pije'... prepričavaju se i danas.
Bohanec-Vidović, osim sjajne atmosfere na snimanju, ističe i jedan 'problemčić'.
- Ljubavnu scenu ponavljali smo valjda 13 puta. Nisam se nikako mogla opustiti, pa to mi je bila prva takva scena u životu. Onda se Relja malo naljutio i rekao: ‘Ajde prestani više’ - rekla je.
Da su uspjeli snimiti genijalan film govore i brojke. Samo do kraja te 1970. godine film je pogledalo više od 190.000 ljudi, što je onda bio apsolutni rekord.
I danas će ga većina ljudi s guštom pogledati, i to po tko zna koji put.
Štih tadašnjeg vremena i Zagreba je i danas romantičan i privlačan. U filmu ima svađa, smijanja, plesa, pjesme, puno se jede i još više pije, a najviše ima ljubavi.
- Nisam bio svjestan kad smo snimali film da bi to mogao biti baš takav uspjeh. Mislim da je to najzagrebačkiji film i što se tiče produkcije. Drago mi je što sam postao prepoznatljiv po tom filmu - rekao je u jednom od posljednjih intervjua Bašić.