Zavodljivi su i jako korisni: Evo zašto je dobro čitati krimiće

Otkud ta potreba da se samovoljno, pored ljubića, recimo, netko radije uvlači u svjetove zločina, crnila, smrti? Nije li to, onako, malo... čudno?

Prema navodima upućenih, ne. Dapače. Pravi su krimići, kažu, zapravo –  korisni, a evo i zašto:

Treniraju moždane vijuge

Kriminalistički romani i detektivske priče prepune su prilika za razmišljanje, nagađanje i pogađanje, za vježbanje sposobnosti primjećivanja i povezivanja. Autori po stranicama knjiga rasipaju tragove koji čitatelja, ako pozorno prati, mogu do krivca odvesti prije nego to učini pisac u zadnjem poglavlju. Sve skupa posebno je korisno za djecu. Ako ih se, naime, na vrijeme upozna s njima prilagođenim kriminalističkim i detektivskim romanima, to onda otvara i prostor za jačanje njihove znatiželje, neophodne za preživljavanje u ovakvom svijetu. Uči ih i koncentraciji, uočavanju šablona i stvaranju šire slike, piše portal Carol Hurst, posvećen upravo književnosti za najmlađe.

Tješe nas i ohrabruju

Čudno zvuči, ali ima smisla. Količina negativnih informacija s kojima se ljudi svakodnevno susreću, naime, može biti zastrašujuća i stvoriti nešto što se zove „sindrom zločestog svijeta", a što podrazumijeva strah od onoga što je vani. Krimići tu opet vrlo dobro ulijeću. Zločini se u njima, naime, uglavnom nikad ne događaju bez razloga, uvijek su objašnjeni i, u konačnici, primjereno kažnjeni. Drugim riječima, kako tvrdi pisac krimiromana, Amerikanac Joel Goldman, na kraju se krivac pronađe, a heroj pobjedi zločinca. Takav jasan pristup, s generalnim happy endom, može bitno umanjiti veliku boljku suvremenog svijeta – tjeskobu, utješiti i vratiti vjeru u pravednost. Krimići, dakle, s jedne strane uznemiruju, ali s druge, istovremeno, i hrabre, pogotovo kad su vremena gadna. „Bit će na kraju sve okej, sve će se riješiti“, kao da poručuju. Plus, od zla se u tom slučaju lako odmaknuti. Samo se zatvori knjiga. 

Omogućuju istraživanje "mraka"

Čovjek je začuđujuće, neukrotivo stvorenje, napisao je jednom prilikom Poe i bio je u pravu. Znajući to, ljudi čitanjem krimića, pokušavaju (pro)čitati druge, ali i same sebe. Otkud taj mrak u čovjeku, koji ga tjera da čini grozne stvari? Ljude zanima ta zagonetka, prvenstveno zato što su i sami zagonetni. Kriminalističke im priče u tom smislu mogu poslužiti kao način da (samo)istraže – kolika im je tolerancija na zlo, koliko ga mogu probaviti, što bi učinili kada bi sami bili suočeni sa zločinom određene vrste i mnogo čega drugog. Čitanje o jezivim ubojstvima zapravo je siguran način da se istraže prijetnje koje ionako osjećamo oko nas, kaže Val McDermid, spisateljica. Ako se život shvati kao trajni eksperiment, što po svoj prilici i jest, onda je to suočavanje sa zlom ne samo opravdano, već i poželjno, radi boljeg poznavanja ljudskog u sebi i drugima. 

Ubijaju dosadu

Pisci krimića dijele tu jednu osnovnu namjeru - da čitateljima pruže zabavu. A kad imate djelo nabijeno adrenalinom, napeto, prepuno tajni, naglih obrata, borbe dobra i zla, migova i trikova, onda je zabava manje-više zagarantirana. Svakako je dobra zamjena za one nešto plašljivije, kojima baš i nije do ekstremnih sportova, objašnjava ponovno Goldman. U tom smislu krimiromani i detektivske priče dobro dođu i kao brzinska metoda isključivanja iz inače užurbanog vanjskog svijeta i uključivanja u nešto sasvim drugo, što može čupati živce, ali i neviđeno motivirati da se stranice listaju do samoga kraja. Popularnost knjiga ove vrste zapravo je rasla zahvaljujući ljudima koji su se svojedobno često vlakovima i busevima  vozili na posao pa im je trebalo nešto čime će kratiti vrijeme dok putuju. Krimiće su zato redovito svrstavali u neozbiljniji, niži rang književnosti, što danas, kad je žanr užasno jak i prisutan na svakom dijelu kugle zemaljske, više nije slučaj. 

To potvrđuje i nova domaća biblioteka Balkan Noir koju su 24sata pokrenula s najjačim hrvatskim izdavačima, Nakladom Ljevak, Algoritmom, Mozaik knjigom, VBZ-om i Frakturom, a koja će promicati hrvatske pisce i one iz regije. Za najbolji roman godine predviđena je nagrada od čak 100.000 kuna. 

Prva knjiga kojom je biblioteka razveselila čitatelje roman je Hrvoja Šalkovića Valcer protiv Eintrachta, o zagrebačkom serijskom ubojici. Može se kupiti na kioscima i na mondo.hr za 39,90 kuna.