Zavodila je Shafta, a život joj obilježile burne ljubavne veze...

Srpska glumica Neda Arnerić preminula je u 67. godini života, a iza sebe je ostavila neizbrisiv trag na području filmske umjetnosti. Da je bila velika umjetnica govori i činjenica da se već u djetinjstvu počela baviti baletom i redovito je odlazila na dječju dramsku grupu 'Radio Beograd' gdje ju je primijetio redatelj Puriša Đorđević koji ju je kasnije angažirao za film 'San'. Neda je ubrzo postala prva dječja filmska zvijezda u Jugoslaviji. Film je govorio o djevojkama i mladićima koji su sanjali bolju budućnost, no Drugi svjetski rat uništio je njihove snove. 

Neda je s Đorđevićem nastavila surađivati pa je 1967. godine je dobila uloge u filmovima 'Oh, divljino' i 'Jutro', a 1968. godine u filmovima 'Podne' i 'Višnja na Tašmajdanu' koji ju je ujedno proslavio i smjestio u sam vrh jugoslavenske glumačke scene. Tako je Neda postala kultna figura šezdesetih godina prošloga stoljeća. U to vrijeme imala je 15 godina, a našla se rame uz rame sa glumcima kao što je Velimir Bata Živojinović. 

Jednom prilikom Neda je ispričala kako je u tinejdžerskim danima bila štreberica, a na to ju je natjerala uspješna glumačka karijera. Trilogija 'San', 'Jutro' i 'Dan' snimala se godinu za godinom i zbog toga je morala izostajati iz škole, a na kraju godine polagati razredne ispite.

Bilo joj je zabavno jer zbog glume nije išla u školu

- Ja sam tad bila klinka i nisam shvaćala što snimam, nisam shvaćala da je to bila filmska poezija. Imala sam 13 ili 14 godina, nisam uopće shvaćala scenarij, ali sam pred kamerom bila spontana i govorila što mi se reklo. Puriša me zato i uzeo i zapravo izmanipulirao da bi u filmu dobio što je htio. Sjećam se tako da sam morala odigrati jednu ljubavnu scenu sa Smokijem Samardžićem koji je tad imao 30 godina. Cijela scena se vrti oko nekakvih grčkih kolica, što je bila metafora za seks. I tako, hoćemo grčka kolica, nećemo grčka kolica, a meni je sve to bilo zabavno iako pojma nisam imala o čemu je riječ i uživala sam što ne idem u školu - izjavila je jednom prilikom Neda. 

Na setove ju je uvijek pratila mama, a film se snimao u tadašnjem Titovom Užicu, pa su stanovale kod neke obitelji da bi Neda imala ugodnije okruženje. Čak su ju poslali i u tamošnju školu, no ubrzo su djeca doznala da igra u filmu, pa su za njom vikali, 'eno glumice' zbog čega je svaki dan dolazila kući plačući, pa su od toga odustali.  

Nedostajala joj je obitelj

Na Akademiju, smjer gluma upisala se sa 16 godina, nakon što je položila srednjoškolske ispite razlike. Već na drugoj godini studija dobila je ponudu iz inozemstva, a budući da u to vrijeme nije smjela studirati i glumiti, na nagovor profesora odlučila je da pauzira sa studijem: 

- Mislila sam da se na Akademiju uvijek mogu vratiti i kad me za svoj film koji je snimala u Izraelu, pronašla Maria Schell potpisala sam ugovor. Igrala sam njezinu kćer jer sam joj bila jako slična. A zatim su me u svoje ruke uzeli producenti i onda je krenulo. Najprije sam dobila ponudu iz Francuske, pa Italije, a onda se otvorila i Amerika jer sam potpisala ugovor s jednom od tada najjačih producentskih kuća. No nikad nisam bila nesretnija i usamljenija i nikad više suza nisam prolila nego tada, odvojena od kuće, roditelja i prijatelja. Po horoskopu sam račica i silno sam bila vezana uz obitelj. Kad su roditelji vidjeli da  je svako moje snimanje završilo nekim 'tragedijama', rekli su mi da se vratim kući. Shvatila sam da nisam tako ambiciozna da se borim s aždajama koje drmaju kinematografijom i da nisam spremna uspjeti pod svaku cijenu.

Povratak na fakultet

Srećom, kako kaže, pronašla je razlog da ostane u Beogradu. Zaljubila se u kolegu Dejana Karaklajića i odbila nastavak inozemne karijere. Budući da je u međuvremenu odustala od Akademije, roditelji su ju opet uvjerili da se vrati na fakultet. Ovaj put s 21 godinom upisala je povijest umjetnosti i diplomirala.

ODLAZAK LEGENDARNE GLUMICE Buran život: Neda je patila od depresije i htjela usvojiti dijete

- Silno sam zahvalna roditeljima. Majka je bila pametna, inteligentna žena, a i otac koji je bio vojni liječnik i pročelnik klinike, pratio je moj odgoj i pomagao sa strane, tako da su me neprestano podsjećali da je sva ta slava prolazna i da moram steći akademsko obrazovanje. I tata i baka su me tjerali da čitam neke pametne knjige pa sam zato i upisala fakultet.

Susret s Richardom Burtonom i Elizabeth Taylor

Brak s Dejanom Karaklajićem u međuvremenu se raspao, ali su do danas ostali dobri prijatelji. Nastavila je snimati i filmove, a onda 1973. godine dobila ulogu u 'Sutjesci'. Sjeća se dobro da se film snimao mjesecima i da ništa nije bilo u pitanju, ni novac, ni statisti, ni filmska traka.

- Zato su ti jugoslavenski ratni filmovi bili fantastični. To su bili naši westerni, samo što su umjesto Indijanaca i kauboja bili Nijemci i partizani. Tad sam upoznala Richarda Burtona i Elizabeth Taylor i nikad neću zaboraviti kakav su tretman uživali. Od naših glumaca najveći luksuz uživao je Bata Živojinović koji je dobio svoju kamp prikolicu, a mi svi ostali smo se smrzavali i spavali po nekim kućama u okolnim selima. Film se snimao na Tjentištu, a Burton je spavao u svojoj jahti usidrenoj u Kuparima. Svaki dan vozač ga je vozio na set, a osobni konobar brinuo se da ga nakon svake snimljene scene dočeka kristalna čaša s whiskyjem i kockicom leda. Imao je i svoju prikolicu koja je unutra bila uređena kao dvor Luja IV. A kad je jednog dana Tito došao u posjetu glumcima, Burton je vidio njegov helikopter i poželio da ga taj helikopter ubuduće vozi na set, pa je tako i bilo. Tad sam shvatila da nikad ne bih mogla biti zvijezda jer ne bih mogla podnijeti da me tamo na nekoj čuki čeka osobni konobar i toči piće. Nije da naši glumci ne piju, ali oni barem svoje piće nose u pljoski u unutarnjem džepu kaputa.

Tri godine kasnije već je snimala film 'Ispravi se, Delfina' u kojem glumi djevojku koja se sprema preplivati La Manche:

- Sad više ne jedrimo jer imam problema s kičmom i već nas bole kosti, ali sve do nedavno morala sam glumiti tu ulogu za svoje društvo. Svaki put kad bih skočila u more, pratili su me povici: 'Ne daj se Delfina, ispravi se, ispravi!' I ja ću ga pamtiti do kraja života. Bilo je planirano da se snima ljeti, no kasnio je novac i počeli smo snimati u studenom. Imala sam dvije profesionalne plivačice dublerke, no obje su se ubrzo razboljele, pa sam sama dovršila film. Cijela filmska ekipa stajala je na obali u kaputima, kapama i šalovima, a ja sam plivala u moru. Snimalo se u Ulcinju, a zbog nekih kadrova otišli smo i na La Manche. Nisam se razboljela valjda samo zbog adrenalina.

Uspjeh u 'Ko to tamo peva'

Ipak, milijuni gledatelja pamte još i danas komičnu erotsku scenu iz filma 'Ko to tamo peva', beogradskog redatelja Slobodana Šijana. Grupa seljaka putuje u Beograd starim rasklimanim autobusom uoči početka Drugog svjetskog rata, a u filmu Neda igra mladu, a Slavko Štimac neiskusnog mladoženju koji u šumi pokušava s njom voditi ljubav.

Neda se prisjetila kako je to izgledalo na setu:

- Taj film bio je osuđen na uspjeh. U njemu igra pola tadašnjeg kultnog Ateljea 212. Film smo snimali iako uopće nismo imali novaca, ali smo znali da će to biti remek-djelo. Samo je Šijan mogao okupiti takvu ekipu i pronaći takve likove.

Golotinja na filmu

Smatra da se danas ne bi moglo dogoditi da njezine obnažene scene izazovu toliku pažnju kao što je to bilo tijekom 70-ih i 80-ih:

- Gledam ponekad reality showove da vidim dokle to ide, što je to što ljude intrigira. Mlade djevojke same trče pred kamere, pa se skidaju, vrište, tuku se, rade sve za slavu, a drugi anonimni to sa zanimanjem gledaju. Ja sam jako tolerantna, ništa ljudsko nije mi strano i smatram da je sve dopušteno dok ne ugrožavaš druge. A te starlete i ti mladi momci koji sudjeluju u takvom showu nikoga ne ugrožavaju, oni samo uveseljavaju ljude koji dolaze umorni kući s posla, nemaju sutra za kruh, nemaju za režije, nemaju svoje stanove, žive u iznajmljenim sobičcima i nemaju vremena i koncentracije da čitaju lijepe knjige i gledaju pametne filmove. Danas mojih nekoliko golišavih scena ne bi bilo nikakvo čudo. Ali ja sam se skidala uvijek kad je u filmu to imalo rezona. Doduše neki redatelji pod svaku su cijenu htjeli skinuti glavnu glumicu, makar snimali obiteljski film. Logično je da se skinem u filmu 'Haloa, praznik kurvi', jer je to bio erotski film i bez toga nije moglo. No sve je to bio posao i na setu nikad nije bilo nimalo romantično.

Gubitak voljenog supruga 

Sredinom prosinca 2018. godine Nedin suprug, doktor Milorad Mešterović, izgubio je bitku s dugom i teškom bolešću. Voljeli su se punih 35 godina, a kultna glumica često je isticala kako je cijenjeni liječnik njezina najveća ljubav. 

- Istina je. Moj suprug je preminuo. Tugu koju osjećam je neopisiva - rekla je tad u kratkom telefonskom razgovoru Neda u suzama. Mešterović je u svojoj liječničkoj karijeri stekao svjetski ugled zbog čega je bio predsjednik Svjetskog udruženja stručnjaka maksilofacijalne kirurgije. Nedina i Miloradova ljubavna priča dostojna je filmskog scenarija pa se njihovog susreta legendarna filmska diva rado prisjećala u intervjuima. 

- Bio je to 5. rujan 1981. godine. Moj muž došao je pogledati predstavu ‘Mušica’ u kazalištu ‘Dvorište’. Nakon predstave otišli smo na večeru, poslije večere smo se zbližili i počeli smo živjeti zajedno nakon nekoliko dana. Imala sam sreću. Prije toga sam isprobavala svašta jer ne treba se vezati za neke ljude koje znamo iz škole. Imam mnogo prijateljice koje su se udale za svoje dečke iz škole i sve što su imale u životu je taj jedan muškarac - prepričavala je Arnerić.

Često se šalila kako ne pamti datum njihova vjenčanja jer je sa suprugom, umjesto godišnjice braka, slavila datum kada su se upoznali.

- On je meni sve, sin, brat, muž, tata, ljubavnik i prijatelj. Toliko sam sretna što smo izgurali zajedno. Bilo je tu raznih čudesa, nismo bili sveci, ali smo najveći prijatelji - iskreno je jednom prilikom ispričala glumica koja je u svojoj karijeri snimila više od stotinu filmova.