Snimao je u kućnim uvjetima, drugačijim aranžmanima, s bendom... Mogli bismo reći da je na hip hop sceni El Bahattee oduvijek bio malo drugačiji tip
Zamijenio je rap čokoladom, a glazbi se ne namjerava vratiti
Njegova poprilično neobična rap priča počela je još 90-ih, a početkom stoljeća scenu je ozbiljno prodrmao s dva albuma koji su u domaćem hip hopu s vremenom stekli kultan status.
'Svaki pas ima svoj dan' i 'Amen' bili su britki, oštri i beskompromisni albumi, baš poput njihovog autora koji se iz glazbe povukao vrlo brzo. Mantru o povlačenju na vrhuncu slave mnogi često spominju, ali rijetko se tko njome zaista vodi kad postane popularan. Stiv Kahlina, poznatiji i po svom nekadašnjem umjetničkom imenu El Bahattee (41) napravio je upravo to.
- Umorio sam se. Radio sam to iskreno i jer sam želio, a onog trenutka kad sam shvatio da to više nije uživanje u samoj muzici već da je sve postalo važnije od nje mislim da je bilo najpoštenije da priznam sebi i ljudima da je to za mene gotova priča - pojašnjava.
Odrastao je u zagrebačkoj Dubravi, a pamti i neke lijepe uspomene, ili barem dio njih, iz ere kada se kao tinejdžer probijao na hip hop sceni.
- Pola druženja iz tog razdoblja se ne sjećam (smijeh). Nismo mi bili nikakva ekstravagantna ekipa, a mislim da je u to vrijeme čak i bilo manje opasno visiti vani nego danas. Družili smo se, zabavljali, izlazili, a zanimale su nas sve stvari koje i danas zanimaju mlade ljude - prisjeća se.
Snimao je često u kućnim uvjetima, drugačijim aranžmanima, s bendom... mogli bismo reći da je na hip hop sceni El Bahattee oduvijek bio malo drugačiji tip.
- Tekst mi je uvijek bio najvažniji, a sve ostalo bilo je u službi toga. Odgovaralo mi je da ta muzika bude pomalo prljava, drugačija i izvan okvira. Da šokira – priznaje.
Nekada su mu muzika i pisanje pjesama bili svojevrsni ispušni ventil, a s odlaskom sa scene i sam se promijenio.
- Prije sam vikao na muziku, danas ju samo slušam glasno. S godinama sam i ja odrastao, postao zen majstor koji obuzdava emocije - govori nam.
Na diskografskoj nagradi Porin 2003. godine pojavio se na pozornici s američkom zastavom i natpisom 'Jedite k***c' te tako izrazio svoje neslaganje s američkom vojnom intervencijom u Iraku. Iako su mediji u to vrijeme pisali o velikom skandalu, a cijelom bendu je navodno doživotno zabranjen ulazak u SAD, Stiv ne pridaje veliki značaj događaju od prije 16 godina.
- Nemam pojma je li to točno, nisam nikad ni tražio vizu. To je bilo obično iskazivanje stava tijekom performansa, a mediji su sve napuhali. Nikad nisam imao nikakvih problema zbog toga, a do nastupa na televiziji mi ionako nije bilo, pogotovo ne pod nečijim uvjetima - komentira Kahlina, koji se nedugo nakon toga od glazbe ionako oprostio.
Ipak, njegovo ime ponovno se sve češće spominje, no ovog puta u poprilično drugačijem kontekstu. Stiv Kahlina u međuvremenu je postao jedan od vodećih čokolatijera u regiji. Prije toga bavio se i dizajnom, istraživao, učio...
- Uvijek sam bio u kreativnim stvarima, takav sam po prirodi. Bitno mi je da se kroz posao imam priliku izraziti kao što sam se nekad izražavao kroz glazbu – pojašnjava.
Njegove čokolade osvajaju gurmane u zemlji, ali i izvan nje, a novu strast prije desetak godina je otkrio na sajmu čokolade u Parizu. Jednom kad je vidio i probao neke nove okuse shvatio je koliko o čokoladi ustvari malo znamo. U potpunosti se bacio na novi interes, školovao se vani, a biznis pokrenuo sa suprugom u svom gradu.
- Kupci su u pravilu ljudi kojima cijena nije na prvom mjestu i koji žele probati nešto novo. Radi se o vrhunskim proizvodima, koji se bitno razlikuju od industrijskih čokolada s polica trgovina. Nama je na prvom mjestu kvaliteta, a kod velikih igrača računica je vrlo jasna: proizvod treba biti što jeftiniji i imati što dulji rok trajanja - ističe Kahlina, čije praline i čokolade završavaju u nekoliko
trgovina delikatesama, gdje i drugi specijalizirani, mali proizvođači plasiraju svoje proizvode koji u startu ne ciljaju na masovnu publiku nego sladokusce.
U njegovom malom novozagrebačkom postrojenju tvrtke 'Malo i slatko' nastaju međunarodno nagrađivane praline i Taman čokolade, a Stivu je želja da kao sredina upoznamo više mogućnosti čokolade i educiramo se. Ono što bivši reper radi sa slasticama moglo bi se usporediti s trendom popularnih craft piva, koja pronalaze put do sve većeg broja ljudi zasićenih konfekcijskim okusima.
- Da, to je slično, ali s pivom je nešto lakše jer su kafići i ugostitelji ispravno skužili da je to važno i pogurali cijelu tu priču. S čokoladom još nismo na tom nivou, na čokoladu većina ljudi kod nas još uvijek gleda kao na dječji proizvod – komentira.
U novom poslu daje se potpuno, kao i u sve čime se ranije u životu bavio, a o eventualnom povratku na glazbenu scenu Stiv uopće ne razmišlja.
- Ne, nikada. Ma tko bi sad uopće slušao nas starce - pita se i smije hrvatski Willy Wonka.