'Za mentalno zdravlje presudno je odvojiti glumu od realnosti'

Povjerenika’ ću pamtiti kao ostvarenje sna da zaigram jednu od uloga iz tog romana, po kolegama od kojih sam puno naučio te po divnim ljudima koje sam susreo na otocima, rekao je Frano Mašković (39).

Glumac je odigrao glavnu ulogu u filmu 'Osmi povjerenik', koji 11. siječnja dolazi u kina. Film je nastao po istoimenom romanu Renata Baretića, a odvodi nas na Trećić, naš najudaljeniji otok, na kojem život funkcionira izvan kontrole sustava i državnih organa vlasti.

Na tom životopisnom otoku nema struje, vode, telefona, nema čak ni signala za mobitel, otok koji ima dvije crkve, ali nijednog svećenika, otok koji je za ostali dio države pao u zaborav. No Trećićani s time nemaju problema. Država je više puta pokušavala uspostaviti vlast, no uvijek bezuspješno. Vlada stoga na otok šalje osmog povjerenika Sinišu Mesjaka, kojeg tumači Mašković, da organizira izbore i ustroji lokalnu upravu.

- Snimali smo na Braču, Hvaru i nekoliko dana na Zlarinu. Skoro svih 45 dana snimanja bili smo na pravim lokacijama što je velika sreća. Kad se probudiš, vidiš masline i more te se možeš poistovjetiti s likom kojeg igraš. Divno je što ne moraš izlaziti iz lika jer sve igra za tebe - prepričava Mašković, koji je Baretićev roman pročitao još dok je studirao na Akademiji.

- Knjigu sam pročitao nedugo nakon što je izašla. Kad sam nakon 12 godina dobio priliku glumiti osmog povjerenika, prvo sam osjetio sreću, zatim iznenađenje i strah. Taj posao veselio me u svakom trenutku, od priprema pa do završnoga kadra. Ekipa je genijalna i svi su se uklopili. Uz veliki rad na setu bilo je jako lijepo - kaže glumac.

U stvarnom životu, dodaje, nikad ne bi mogao biti Vladin povjerenik, pa ni političar.

- Mislim da ti za to treba puno deblja koža. Političar nikad, ali aktivist uvijek - jasan je Mašković.

Kaže kako je tragedija što se u Hrvatskoj premalo ulaže u kulturu.

- S ulaganjem u obrazovanje, znanost i kulturu mogli bismo napraviti čudo. Kultura je ono što nas čini civiliziranim - poručuje glumac.

Za dobru ulogu, dodaje, otišao bi i u inozemstvo.

- Ja sam glumac, a mi glumci smo nomadi i lutalice - objašnjava.

Prvih 19 godina života proveo je u rodnom Dubrovniku, a drugu polovicu u Zagrebu, tako da je sada, kaže, negdje na polovici.

- Odselio sam se odmah nakon srednje škole. Dubrovnik mi je emotivna i prijateljska oaza, a Zagreb obožavam, to je moj grad. Za sebe, ipak, nikad neću moći izgovoriti rečenicu da sam Zagrepčanin. Prije svega sam Dubrovčanin u Zagrebu - priča nam Mašković.

Glumom se počeo baviti gotovo slučajno.

- Dramskoj grupi u srednjoj školi nedostajao je netko tko bi odigrao jednu malu ulogu. Uletio sam i ubrzo shvatio kako je gluma nešto što me zanima u životu. Predstava po predstava i upisao sam Akademiju dramske umjetnosti - prisjeća se.

Iako je počeo glumiti u kazalištu, film mu nije stran.

- Glumom sam se počeo baviti prije svega iz ljubavi prema kazalištu. Ono je najmagičnija kutija za snove, a film je ozbiljna i moćna mašinerija. I jedno i drugo su mi velike ljubavi. Kazalište je teretana za glumca, tamo se čeličiš i jačaš, a u filmu primjenjuješ sve što si naučio u kazalištu - objašnjava Mašković.

Da nije glumac, kaže, ne zna čime bi se bavio.

- Stvarno sam kuriozan i mislim kako bih našao već nešto što bi me zanimalo. Vjerojatno bih radio nešto vezano uz ovo što sad radim - kaže Mašković.

Odvojiti glumu od stvarnog života, kaže, presudno je za mentalno zdravlje.

- Nisam jedan od onih koji mistificiraju ono što rade. Dok kuham kavu, ne kuham je kao Siniša Mesjak. Naravno da me zanima kakav je on lik, no sve se to mora napraviti na probi - priča nam glumac.

Priznaje kako bi volio opet glumiti 'izmaknut iz svog prirodnog okruženja', kao što su 'Osmog povjerenika' igrali na otocima.

- Hrvatska, nažalost, nema takve uvjete. Glumiš negdje tri dana pa trčiš u kazalište. Ali tako nam je kako nam je - kaže glumac.

Siguran je kako hrvatski flim ima budućnost. 

- Imamo fantastične redatelje i izvanredne glumce. Baza svakog filma su redateljska ideja, genijalni scenarij i odlični glumci - smatra Mašković.

Na snimanju 'Osmog povjerenika' susreo je i autora romana Renata Baretića.

- Bio nam je nekoliko dana na setu. Upoznali smo se i malo popričali. Uvijek je problem glumiti kad imaš živog pisca. Imao sam tremu jer me zanimalo što će Renato reći kad pogleda film, a čini mi se da je bi zadovoljan, što je najvažnije. Nije se petljao ni u scenarij ni u odabir glumca. Čini mi se da je rekao nešto u stilu ‘Znate što radite’ - ispričao je glumac, koji redovito glumi u kazališnim predstavama.

- Kad sam bio mlađi, budio sam se noću s pitanjem što ću ako zaboravim tekst, a sada znam da to može donijeti jedan živi momenat u predstavi - kaže glumac.

Dodaje kako redateljima redovito daje prijedloge u radu.

- Gluma je autorski posao. Što više predlažeš, više i dobiješ - objašnjava.

Vjeruje da će se 'Povjerenik' svidjeti publici.

- Nadam se da ću imati prilika raditi još na projektima poput ‘Povjerenika’ - zaključio je Mašković.