Vuica: Depresivna sam zbog talenta, to je cijena koju plaćam

Alka Vuica (59) godinama nastupa na Splitskom festivalu, bilo kao autorica stihova pjesme ili izvođačica. Ove godine na jubilarnom 60. izdanju legendarnog festivala na Prokurativama, koji je u planu 11. i 12. srpnja, publici će predstaviti pjesmu za koju je napisala stihove “Čarobna stvar”, a izvodi je njezin dugogodišnji prijatelj Neno Belan (58).

POGLEDAJTE VIDEO: 'Vječne zaručnice'

Pokretanje videa...

01:13

Vječne zaručnice | Video: 24sata/pixsell

No to nije jedina pjesma kojom će se Alka predstaviti na festivalu sljedeći vikend. Koautorica je i stihova za pjesmu “Voli me godinama” koju će izvesti Frajle. Osim toga, nedavno je izbacila i pjesmu “Depresija”, koju je producirao njezin sin Arian. Nagovorio je mamu na brojne promjene, a između ostalog, u spotu je možemo vidjeti kao plavušu.

Osim što joj inspiracije za pjesmu ne nedostaje, Alka pozornost privlači i osebujnim stylinzima, kao i time što je znana kao snažna žena bez dlake na jeziku, koja ne pristaje na kompromise. Prošle godine je tako podigla puno prašine u javnosti kad je uoči početka Splitskog festivala za društvenu mrežu pozirala u toplesu i zaradila pohvale. Sve to bio je povod da porazgovaramo s osebujnom glazbenicom, koja je autorica brojnih hitova kako svojih tako i na estradi.

Ove godine na Splitskom festivalu nastupate kao autor, o kakvoj se pjesmi radi, što vam je bila inspiracija za pjesmu “Čarobna stvar“, gdje nalazite inspiraciju za pjesme?

‘Čarobna stvar’ je pjesma koja je nastala u suradnji s Nenom Belanom, tj. da budem preciznija, Neno je napravio glazbu, a ja stihove i na kraju je doista ispala čarobno. Na Splitskom festivalu i Frajle će izvesti pjesmu ‘Voli me godinama’, gdje sam također koautor pjesme, tj. stihova, s Marijom Mirković-Maki, koja me doslovno natjerala u ono gluho doba korone i izolacije da opet razmišljam o pjesmama, baš kao i moj dragi prijatelj Neno. Teško mi je precizirati gdje nalazim inspiraciju, ali to je uvijek život, prošli i budući, a kad radite na dobru glazbu, onda je uvijek inspiracija i glazba koja vam je zadana. Ponekad mi se čini da glazba sama piše, a ja samo čujem i zapisujem. To je kad osjetite pjesmu, mada nije uvijek tako lako kao što zvuči kad je gotovo. A ja uvijek nastojim i želim da zvuči kao da je prirodno da baš ti stihovi idu uz tu glazbu.

S Nenom Belanom ste lani prvi put zapjevali na Splitskom festivalu pjesmu “Vrijeme za nas”, a dotad ste surađivali na pjesmama poput “Dotakni me usnama”. Kako ste kliknuli?

Za Nenu Belana sam napisala ‘Dotakni me usnama’ i ‘Plešem ispod oblaka’, surađivali smo i na jednoj pjesmi za Olivera, a onda se baš dugo nismo družili. Pojavila se pjesma ‘Vrijeme za nas’ i ja sam tu čula Belana... Ponudila sam mu da otpjevamo duet i on je odmah prihvatio čim je čuo pjesmu. Osvojili smo prošle godine drugu nagradu u Splitu i bilo je sjajno. Otad smo opet na neki način nerazdvojni. Često se čujemo, surađujemo i planiramo još neke jako dobre stvari o kojima neću pričati unaprijed da ne ureknem. Uglavnom, Neno je moja familija, tako ga doživljavam, ista smo generacija više-manje i razumijemo se po humoru i životnim stavovima, a to je važno. U njemu ima tog zvuka i mirisa ‘šezdesetih’ i ‘osamdesetih’, a to je naš svijet.

Neno Belan bio je panker u mladosti, smatrate li se i vi buntovnicom? Kakvu glazbu ste tad slušali?

Mi smo svi bili pankeri i buntovnici u to vrijeme, ali to je normalno kad si mlad. Brine me što ne vidim promjene, ha, ha, ha. Još smo buntovnici i pankeri, ali na komotniji način. A što sam ja slušala? The Clash, Cure, Davida Bowieja, Duran Duran, Azru, Princea, Talking Heads, Simple Minds, Ekatarinu Veliku, ma nema smisla da nabrajam... Naravno i Film, Bijelo Dugme, Haustor, Karlovy Vary, Grace Jones, Boba Marleya, Eurythmics itd. Mi smo stvarno odrastali uz dobru mjuzu!

Što je najluđe što ste napravili u životu, a što ne biste napravili da možete vratiti vrijeme unatrag?

Napravila sam neke lude stvari, ali samo iz zaljubljenosti i danas ih ne bih ponovila! Nekad sam smatrala da ženu treba voditi srce, sad znam da nikog ne treba voditi srce bez razuma. To uvijek ispadne porazno i bolno, osim na filmu. Na filmu je sve ko na filmu, ne treba se time voditi.

Lani kad ste nastupali na Splitskom festivalu podiglo se puno prašine kad ste uoči Festivala pozirali u toplesu za Instagram. Kako ste se odlučili na taj potez?

ilo je to slučajno kod kuće na bazenu. Uslikala me cura mog sina Ariana i nagovorila da objavimo fotku. Reakcije su bile fantastične! Dobila sam više pratitelja na tu fotku nego na bilo koju pjesmu. To je apsurd vremena u kojem živimo. To su mi klinci pokušali objasniti. Glupost vlada i prolazi sve što je jeftino!

Jeste li isplanirali vrijeme u Splitu ove godine?

Ne znam hoću li ići u Split. Ali Split i ja se volimo javno. Ima ga u mojim pjesmama i mislima... Uvijek!

Imate li kriza kad je riječ o stvaranju glazbe? Kako ih prebrodite?

Imam kriza kao i svi, a osobito umjetnici... Što više u sebi nosite te iskre božanske koju zovemo UMJETNOST, to ste depresivniji i nesigurniji. To je cijena koju plaćate za dar koji dobijete. Vječna je borba smisla i besmisla. I teška.

Manje je poznato i da su vam nudili 3500 kuna da snimite reklamu za namaz u kojoj ste “Laži me” trebali prepjevati u “Maži me, ti to radiš najbolje”, no niste pristali. Kako ste reagirali kad su vam ponudili da snimite tu reklamu?

To su bile sramotne ponude nekadašnjeg marketinga trgovačkog lanca. Nije mi palo na pamet da prodam tu pjesmu čak ni kasnije kad su podigli ponudu na 15.000 kn jer bila sam uvrijeđena, a i ne ide to uz neke mazalice... Ta pjesma bi, recimo, mogla reklamirati automobil. ‘Vozi, vozi me, ti to radiš najbolje’. Moram napomenuti da su tražili da im dam prava za tri zemlje za reklamu na četiri godine za namaz. Ma daj! Samo kod nas se autorstvo smatra nečim što nije vrijedno para. Upravo se spremam u jednu takvu bitku! Proizvođač vina otvorio je diljem Hrvatske svoje dućane koje je nazvao ‘Gdje Dunav ljubi nebo’. Na svim bačvama imaju ugravirano ‘Gdje Dunav ljubi nebo’ a da me nitko ništa nije pitao. Je li to vama normalno?! Prije dvije godine neki je ‘pametni’ Englez svoj pub nazvao Guns and Roses, a bez dozvole... Bend ga je tužio i dobio par milijuna eura odštete. Eto tako to ide u uljuđenim i civiliziranim društvima. Nadam se da će i kod nas konačno početi shvaćati autorsko pravo koje je početak svih prava.

Kako je izgledalo vaše djetinjstvo? Tko je na vas najviše utjecao tijekom odrastanja?

Moje djetinjstvo je Frank Sinatra. Odlazak na Mjesec. Nedjeljna jutra i šetnja s tatom dok mama priprema nedjeljni ručak. Misa. Galebovi. Moj Umag, lijep, starinski, kao neka divna stara žena... Miris mora, janjetina za 1. maj, igre ‘graničara’, pečeni krumpiri u logorskoj vatri iza kuće. Moje djetinjstvo je Winnetou. Moj tata zalizane crne kose, apsolutni vladar i autoritet, moj ujko Branko opsjednut matematikom i duhovnim životom, prvi filozof mog života, moja teta Umila ( Ljudmila), dobri duh mog djetinjstva, moja dobra, meka Mama, uvijek zabrinuta i tužna. Moja teta Rada, mamina prijateljica, uvijek puna razumijevanja. Sve je to činilo moje djetinjstvo i svi su pomalo utjecali na mene...

Imate karakterističan modni stil, između ostalog uzorak divlje mačke Vaš je zaštitni znak. Gdje nalazite inspiraciju za outfite?

Ja sam šopingholičarka, što znači da kupujem uvijek i svugdje i beskrajno uživam u tome. A moj je modni ukus stvoren osamdesetih kad je vrijedilo biti drukčiji i ekscentričan i kad su se i obične cure htjele odijevati kao zvijezde. To se pomalo vraća i ja sam zbog toga presretna. Volim kad ljudi odijevanjem pokazuju što misle i kako se osjećaju ,a ne samo da prate obične i sigurne modele koji ne govore ništa o njihovoj osobnosti!

Jedna ste od rijetkih zvijezda na domaćoj estradi koja ne skriva poneke estetske zahvate. Planirate li još što napraviti osim botoksa i hijaluronskih filera?

Planiram,ali neću vam reći što. To treba tako izgledati da samo kažete... Uh, dobro izgledaš, sve bolje...

Posljednjih godina na relaciji ste Zagreb-Sarajevo gdje živi vas zaručnik, ugostitelj Zlatko Arslanagić. Je li teško održavati ljubav na daljinu? Planirate li se vjenčati? Kakvu svadbu zamišljate?

Kad su ljudi ostvareni i svoji, nije teško. Nama je zapravo imperativ da se s vremena na vrijeme razdvojimo. Ne planiramo se vjenčati, ali možda se i vjenčamo jednog dana. Nikad se ne zna.

Što je za vas ljubav, što je najluđe što ste napravili zbog ljubavi, a što ne biste nikad napravili?

Kad bih vam odgovorila, morala bih nas ubiti.

Čime vas muškarac može osvojiti, a čime odbiti? U kakvim ste odnosima sa svojim bivšim ljubavima?

Kad nekog voliš, voliš ga i ljubav ne prestaje, samo mijenja oblik. Sa svima sam u super odnosima i jako mi je to važno.

Kako je bilo poljubiti se s Nives Celzijus (sjećamo se vašeg poljupca nakon nastupa na Međimurskom festivalu)?

To je bio marketinški poljubac, ha, ha, ha... Nives i ja nismo se nikad poljubile za istač...

Manje je poznato da ste spojili Slavicu Ecclestone i Bernieja Ecclestonea. Kako? Jeste li i danas s njima u kontaktu?

To nije istina. Njih je upoznao Čedo Komljenović, allias Monty Shadow, a ne ja... Slavicu znam iz osamdesetih,ali nismo nikad bile bliske prijateljice. Znamo se i uvijek se razveselimo kad se čujemo ili vidimo, to je sve.

Jeste li i dalje u kontaktu sa Simonom Le Bonom? Kako ste se upoznali?

Simon je divna osoba kao i njegova supruga Yasmin, bliski su prijatelji Arianova tate Vuka Veličkovića, a Arian je živio kod njih dok je studirao produkciju u Londonu. Čujemo se i družimo kad imamo priliku... par puta su krstarili Jadranom, Simon je veliki ljubitelj jedrenja i obožava našu obalu koju su mu pokazali Vuk i Arian, a ja sam ga sprovela mojim obožavanim Brijunima i Istrom. Inače, veliki sam fan Duran Durana i jedan od najljepših doživljaja mi je bio kad sam prvi put došla kod njih u London, a Simon mi je na gitari svirao tek nastale pjesme u vrtu uz čašu vina i pitao me što mislim. Bile su to još nedovršene pjesme i bila sam neopisivo počašćena... Mislila sam: ‘Moja Alka, da ti je netko rekao osamdesetih da će ti Simon svirati na gitari u vrtu dok pijuckaš vino’. E to su najljepše stvari naših nepredvidljivih života.