Da je živ, legendarni Ivica Vidović danas bi proslavio 79. rođendan. ‘Gromadu od čovjeka’, kako o njemu priča supruga Gordana Gadžić, gledamo u ‘Izbavitelju’ na Klasik TV-u
Vidović: Prvi domaći autsajder uvijek je bio na ivici društva
Ima mnogo više uloga koje nisam odigrao nego koje sam igrao, izjavio je Ivica Vidović osamdesetih godina kada je publiku osvajao legendarnom ulogom inspektora Vinka u istoimenoj seriji. Njegovu karijeru obilježile su uloge introvertiranih tipova, zbunjenih i nesnalažljivih likova te je takvim odabirom postao prvi pravi moderni antijunak jugoslavenske kinematografije.
Glumac se rodio na današnji dan 1939. u Beogradu.
- Zločeste ljude strašno bih volio igrati. Svaki čovjek ima u sebi dio dobrote, blagosti i zloće, pokvarenosti, dobroćudnosti. Samo što nešto izlazi napolje, a nešto ostaje zatomljeno. Čovjek se lako transformira u nešto drugo - govorio je Vidović o glumačkim težnjama.
Ipak, bio je umjetnik koji je u svaku svoju ulogu utkao blagost izvedbe umjesto inače puno zamjetnije teatralne eksplozivnosti. Jednako prisutan na filmu, u kazalištu i na televiziji, Vidović je jedan od najvažnijih hrvatskih glumaca svih vremena.
Rođen je u Beogradu i prvi glumački angažman, nakon završetka Kazališne akademije u Zagrebu, dobio je upravo u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu.
Međutim, Zagreb ipak nije bio njegovo prvo odredište. S Borisom Dvornikom pedesetih se godina uputio na prijamni ispit u Novi Sad, a kako su splitski mangupi prvi put putovali sami tako daleko, tako su bili izrazito glasni i uznemirivali putnike. Tek su nekoliko dana poslije shvatili da je jedan od njih upravo bio član komisije.
- Poslije je Boris, možda da me utješi, tvrdio kako mu je direktor rekao da nisu mogli primiti obojicu zbog bojazni da će se njihova glumačka škola pretvoriti u Nagasaki! - šalio se. Postao je apsolutni miljenik publike igrajući nezaboravnog Servantesa u 'Našemu malome mistu', Očalinka u 'Velome mistu', već ranije spomenutog inspektora Vinka te ostvario golemu popularnost.
- Glumac je u kazalištu mnogo odgovorniji za sebe i za rezultate svoje glume. Na filmu i TV-u u nekoj je mjeri u rukama redatelja, snimatelja te na kraju montažera. Na snimanju treba imati veću dozu strpljenja… No u oba slučaja treba učiniti što mu se kaže i što je u mogućnosti njegova talenta! Neki put ispadne dobro, nekad manje dobro, a nekad se i promaši… - govorio je o razlikama na kazališnoj pozornici i filmskom setu s obzirom na to da je tijekom karijere bio član Dramskog kazalište Gavella, Teatra &td i splitskog HNK.
Devedesetih godina, nakon preseljenja u Zagreb, bilo je jako teško pronaći ikakav posao, pa je tako sa suprugom, beogradskom glumicom, Gordanom Gadžić pokrenuo Teatar Rugatino. Ono što je počelo tek kao jednostavno rješenje za glumce bez posla tijekom rata prometnulo se u obiteljski projekt s 20-godišnjom tradicijom, a teatar je gotovo svake godine iznjedrio barem jednu premijeru.
Da jabuka ne pada daleko od stabla, pokazuje i to da je njegov sin Filip Vidović jedan od današnjih najperspektivnijih mladih glumaca koji trenutačno igra naslovnu ulogu hit-predstave 'Ciganin, ali najljepši', a kći Ana završava filmsku produkciju na Akademiji dramskih umjetnosti. Iz prethodnog braka s također glumicom Mirjanom Majurec ima sina Luku Vidovića, također glumca, te našega najpoznatijeg iluzionista.
Dobitnik je Nagrade Fabijan Šovagović koja se dodjeljuje glumcima čije je djelo ostavilo trajan trag u povijesti hrvatskog filma, a odlikovan je i Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića.
- Bio je ludi spoj mediteranca i kontinentalca, čovjeka i glumca. Divna osoba, ali i nevjerojatan filmski glumac. Bio je mirniji tip glumca koji se nije nametao kameri, a ona se lijepila za njega - opisao ga je redatelj Dalibor Matanić s kojim je Vidović snimao kontroverzni film 'Fine mrtve djevojke'.
Preminuo je 2011. u 72. godini u Zagrebu od posljedica liječenja karcinoma grla, a nedavno je njegova supruga Gordana Gadžić objavila monografiju 'Hod po rubu, s Ivicom'.
- Ivica je bio gromada od čovjeka, veliki tip. Jer toliko je velikih umjetnika i lažnih ljudi oko nas, toliko opsjene, a ispod je samo mali uznemireni ego. Rad na monografiji bio mi je svojevrsna utjeha i nadam se da sam stvorila knjigu koju će s jednakom pozornošću i uživanjem čitati kolege glumci, svi oni koji su vezani uz scenu i mnogobrojni obožavatelji - izjavljuje udovica jedne od posljednjih glumačkih ikona.