'Uz Olivera smo ljubili, slavili, tugovali, ispraćali i dočekivali'

Ako ima načina da se jedan glas uvrsti na popis nematerijalne kulturne baštine prijavu treba poslati što prije. Bodulska, dalmatinska i hrvatska baština trajno je obilježena glasom Olivera Dragojevića i njegovim monumentalnim pjevačkim opusom.

POGLEDAJTE VIDEO:

Oliverova glavna uloga na domaćoj glazbenoj sceni odavno je potvrđena diskografskim bestselerima, rasprodanim koncertima i prestižnim nagradama, ali svi kriteriji kojima se obično mjere popularnost, slava i veličina momentalno su potisnuti u drugi plan spontanim reakcijama na njegov neumitan odlazak. Tužna vijest proširila se u rano nedjeljno jutro, tijekom dana su se kroz medije i društvene mreže oglasili neutješni prijatelji, kolege i tisuće obožavatelja iz cijele Hrvatske i susjednih zemalja, a predvečer je sa svih strana dopirala Oliverova pjesma, no nije se zaustavila na prigodnim radijskim ili televizijskim reprodukcijama starijih i novijih hitova.

Od Vele Luke do Splita kamere su zabilježile prizore kakvi dosad nisu viđeni u ovim krajevima. Iz obližnjih portuna i kaleta najedanput su izašli Oliverovi sljedbenici da međusobno podijele sve ono što im je desetljećima bilo duboko utisnuto u kolektivno pamćenje. Kad su zajedno zapjevali njegove pjesme, oni se nisu opraštali od ultimativne pop zvijezde ili dugogodišnjeg prvaka hrvatske zabavne glazbe, nego od svojeg najvećeg pučkog pjevača. Njegov glas pratio ih je kroz cijeli život i sustizao na gotovo svakom koraku. Uz Olivera su odrastali, ljubili, dočekivali i ispraćali, slavili i tugovali. Iz njegova prebogatog repertoara uvijek su se mogle iščitati karakteristike dalmatinskog identiteta, kao i razlozi zbog kojih se mnogi kontinentalci rado spuštaju u Dalmaciju.

Oliverova profinjena muzikalnost, fascinantno sugestivna interpretacija i karizmatična scenska pojava jesu krucijalne komponente njegove iznimne veličine, ali iz hrpetine antologijskih snimki najdalje dopire intenzivan miris Jadrana kao podsjetnik da se splitski meštar od pisme još prije mnogo godina vješto izmaknuo iz stilskih okvira nametnutih globalnim trendovima i trajno zaronio u autentičnu domaću morsku glazbu. Oliverova karijera solo pjevača, prema jednoj računici, trajala je više od pedeset godina, prema drugoj čedrdeset i nešto. Različita tumačenja proizlaze iz neslavnog debija s ranom Runjićevom pjesmom “Picaferaj” na Splitu 1967., koji je kasnije Oliver samokritički opisivao kao debakl, dok su se splitski svjedoci prisjećali pomalo tremaškog nastupa neiskusnog 19-godišnjeg pjevača preko reda gurnutog u jaku konkurenciju tad internacionalnog festivala.

Srednjoškolski VIS Mladi batali nije ga mogao pripremiti za tako ozbiljan zadatak pa se sljedećih nekoliko godina posvetio skupljanju dragocjenog pjevačkog iskustva u zapadnoeuropskim klubovima sa širokim repertoarom aktualnih svjetskih hitova. Nakon povratka pojačao je Dubrovačke trubadure, splitsku pop grupu More i nakratko obnovljene Batale, ali to su bile samo završne pripreme za pravi početak samostalne karijere. Na Splitu 1974. osvojio je prvu nagradu publike pjesmom “Ča će mi Copacabana”, koja ga je dovela do stalne suradnje sa Zdenkom Runjićem i njegovim autorskim timom. Dok je “Copacabana” prošla kao lepršavi lakoglazbeni ljetni hit primjeren optimističnom raspoloženju tog vremena, već na sljedećem festivalskom nastupu zablistao je svevremenski Oliver kakvog ćemo pamtiti zauvijek.

Runjićevoj skladbi “Galeb i ja”, s prelijepim stihovima pjesničkog doajena Tomislava Zuppe, u interpretaciji Olivera Dragojevića bilo je dovoljno svega nekoliko mjeseci u radijskom eteru da bude prihvaćena kao dalmatinski evergreen. Još je jače odjeknula “Skalinada” sa Splita 1976., a za njom su došle “Oprosti mi pape”, “Vjeruj u ljubav” i niz briljantnih interpretacija Runjićevih pjesama s kojima je Oliver ušao u legendu. No nikad se nije oslanjao na staru slavu, nego je kroz poslijeratni opus, od “Cesarice” do “Tišine mora”, nepogrešivo držao korak s vremenom i ostavio neizbrisiv trag u svakoj novoj generaciji. Adio, meštre!

Beatlesi su mu bili draži od Stonesa

Kao tinejdžer Oliver je slušao radio Luxembourg i ‘skidao’ pjesme.

- Počeli smo s Elvisom, pa prešli na Beatlese, Spencer Davis Group, hitove Kinksa... Beatlese sam obožavao, više od Rolling Stonesa - rekao je Oliver.

VIDI OVO: Kako je nastala poznata balada Galeb i ja?