PIŠEM, DAKLE POSTOJIM Ava Karabatić piše autobiografiju za koju smatra da će potresti cijelu regiju. Donosimo dio knjige u kojem Ava opisuje najstrašniju situaciju iz svog života
Ulomak Avine knjige: 'Zatočio me u autu, spasila me policija'
Nisam ni pomišljala koliko manekenstvo može biti opasno. Bila sam okružena glamurom i mislila sam da je cijeli svijet moj, započinje svoju ispovijest spisateljica Ava Karabatić (28).
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
U Albaniji, gdje je snimala kampanju za mobilnog operatera, doživjela je, kaže, najveći strah u životu.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
- Jedan stariji sportski djelatnik, predložio je da me poveze na snimanje u Dubrovnik. Navodno i on ide u Dubrovnik, a avioni ne lete jer je neki problem na aerodromu - piše Ava u svojoj knjizi. Kako nije voljela putovati sama, a 'djedica' joj je djelovao ok, krenula je s njim 'ne znajući da je otvorila vrata Danteova pakla'. Čim su se maknuli iz Tirane počelo ju je stezati u grudima.
- Što ja radim u autu s nepoznatim čovjekom? Baterija na mobitelu mi na jednoj crtici i kako se udaljavamo od posljednjih kuća, dasa otvori spiku, ni manje - ni više, nego o Kamasutri. Pa nastavi o nekakvim milijunima koji su mu razbacani svuda u svijetu. Pa onda nešto govori na stranom jeziku da mi pokaže kako ga je dobro naučio. Užas... Postalo joj je jasno da to sve neće dobro završiti.
Ostala je bez signala
- Pokušavam okrenuti majku na mobitel - nema signala... Majko, majko, obećavam da te više neću nikad ljutiti samo da vidim svoju kuću. Mislim se ja, i dalje obećavam... Evo neću pola godine voditi ljubav s Ivanom, kao kaznu sebi, samo da se ovo dobro završi... - piše Ava.
- Ovaj počinje dahtati... Bit ćeš moja... Smrdi na znoj... Neprestano blebeće... Pola ne razumijem... Pokušava me poljubiti u vrat... Auto gubi kontrolu na ionako jadnom putu... - piše Karabatić.
- Užas mi se dešava, ali i dalje držim naivni djevojački osmijeh te neprestano ponavljam da, da, da, ali ajmo preći u Crnu Goru i tamo nađimo neki otmjeni hotel. Ovdje u albanskim brdima sigurno ga nema. Želim da to uradimo na najromantičniji mogući način. I lukavo pitam, hoćeš li poslije kupiti auto, da idem autom u Dubrovnik? Moja obećanja ga malo smiruju, on obećava auto, Mercedes kabriolet, jer mi samo on pristaje i zaputimo se ka granici. Predem ja predem kao umiljato mače, te je snažan, te je bogat... On balavi i hvali se kako ga niti jedna žena poslije seksa s njim nije zaboravila - piše Ava.
Vikala: Mafiozo di Albanija
Stigli su na granicu, a ona je počela urlati na sav glas.
- Mafiozo di Albanija... Aiuto... aiuto!!! (albanski mafijaš, upomoć, upomoć).
*Što je bilo mala, smiri se, jadna ne bila.
- Joj, kad sam čula taj jezik, od sreće sam se gotovo onesvijestila. Samo sam prošaptala: 'Ovaj me je oteo!!!'- i klonula. Tresla se od straha 'kao prut' sljedeća tri sata. Moji dragi Crnogorci malo me povrate, toliko da ispričam što se dogodilo. Njega odmah smjeste u pržun, a mene u neki hotel - piše Karabatić.
‘Balavio je i hvalio se kako ni jedna nije zaboravila seks’
- Užas mi se događa, ali i dalje držim naivni djevojački osmijeh... Govorim, hajde da pređemo u Crnu Goru i tamo nađemo otmjeni hotel. Ovdje u brdima sigurno ga nema. Želim da to napravimo na najromantičniji način... I lukavo pitam, hoćeš li poslije kupiti auto, da idem autom u Dubrovnik? Moja obećanja ga malo smiruju, on obećava Mercedes kabriolet... Predem ja predem kao umiljato mače, te je snažan, te je bogat... On balavi i hvali se kako ga niti jedna žena poslije seksa s njim nije zaboravila...
Mudra Ava: Ne mjeri se snaga prijateljstva brojem susreta
- Čudno je kako ti u nevolji uvijek pomognu ne oni za koje si se nadala, nego ljudi koje si gotovo zaboravila. Zove me Raco iz Crne Gore. Nisam ga vidjela gotovo deset godina.
- Čitam Avice kako ti ponovno sude, zlotvori jedni! Slušaj, kad se to završi, da dođeš malo da idemo u Albaniju. Otvorili smo tamo klubova, mnogo finih, pa da to malo ispromoviraš i da se malo odmoriš.
- Ne idem više u Albaniju ni za živu glavu. Znaš kako sam tamo prošla - napisala je Ava.
‘Crnogorci su me spasili i smjestili u luksuzni hotel’
- Šum mora, valovi kao na Floridi, pomislim, iako nisam ljubitelj Floride. Toliko mi je um bio pomućen. Javim se majci da ne brine... Obećanja data u magnovenju naravno ne spomenem. Ivan je tada na ekskurziji i ne sluti kako mi je... ( Tko je Ivan? - o tome nešto kasnije).
- Ujutro sam se sprijateljila s Crnogorcima i od tada ih stvarno volim. Organizirali su mi prijevoz do Dubrovnika, a ja sam na trenutak pomislila da sam mogla ići Mercedes kabrioletom.
- Ne dao Bog nikad nikome!