Model i fotografkinja, koja snima i u Hrvatskoj, priča nam kako je bježala pred ruskim vojnicima. Iako je prijatelji iz Splita i Rovinja zovu, kaže kako će još ostati u Ukrajini. Skupila je više od 22.000 kuna kako bi pomogla
Ukrajinski model u paklu rata: Djeca su nas pitala hoće li nas upucati vojnici, bježale smo...
Ukrajinski model i fotografkinja Louisa Hovanski (30), domaćoj javnosti poznata po snimanjima i ljetovanjima u Hrvatskoj, nalazi se, kako nam priča, u paklu rata. Rođena Kijevljanka trenutno boravi u Užgorodu na zapadu Ukrajine.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
- Pobjegla sam sa ženama iz svog sela blizu granice s Bjelorusijom. S Tatjanom i Galinom i njihovo troje djece. Našle smo smještaj i ovdje smo, za sada, sigurne. Imale smo sreću da smo pobjegle iz Černigivske regije neposredno prije nego što su je okupirali ruski vojnici. Samo nekoliko sati nakon toga eksplodirao je most koji povezuje naša sela i grad. Da smo samo malo više odugovlačile, ne bismo uspjele napustiti regiju. Ostale bismo bez hrane i ostalih potrepština na okupiranome mjestu. Od panike mi je skroz mutno u glavi kako smo uopće uspjele pobjeći u Užgorod - priča nam zabrinuta Louisa.
Dodaje kako su sigurno bile pod velikim adrenalinom zbog strašnih prizora eksplozija, vojnih vozila i naoružanih vojnika.
- Moj mozak većinu grozota nastoji izbrisati iz pamćenja. Sjećam se da sam, kad smo konačno našle benzinsku crpku s manje gužve, stajala kraj auta i vidjela ‘svjetla’ koja padaju prema našoj ulici. Odmah sam se sagnula bliže pločniku, a onda sam shvatila da je to samo odbljesak svjetala na uzglavlju trgovine, koja su bila poput vatrometa. Bila sam toliko uznemirena da sam pomislila kako vojnici opet ispaljuju rakete - kaže Ukrajinka.
A raketa se, kaže, nagledala.
- Bilo je zastrašujuće odgrnuti zavjesu u rano jutro i vidjeti kako ‘svjetla’ lete prema našoj ulici. Nikad neću zaboraviti taj osjećaj nemoći i terora od kojeg ti utrnu svi udovi. Nisam znala koliko daleko projektili mogu letjeti pa sam mislila da je to naš kraj, rekla je. Dodala je kako su prave sretnice da su se uspjele domoći zapadnog dijela zemlje.
- Svjedokinje smo da su gradovi iza nas bombardirani doslovno sat vremena nakon što smo ih napustile. Zahvalna sam Bogu što nam je dao priliku da u ovom trenutku budemo na sigurnom - kaže Louisa. Zatim nam opisuje svoj trenutačni dom.
- Imamo vrlo jednostavan smještaj. U mom stanu je jako hladno. Spavam u odjeći svih ovih dana, ali imamo tople krevete, deke da se pokrijemo, tuš i štednjak za kuhanje, tako da već imamo puno više od mnogih Ukrajinaca u Harkovu, Kijevu, Volhovahi i drugim gradovima. U Tanyaninu privremenom domu je malo toplije jer je s djecom. Sretna sam što se djeca više ne osjećaju toliko uplašeno kao u prvim danima ovoga pakla. Možete li zamisliti koliko je strašno čuti kako uplašeno dijete na stražnjem sjedalu auta pita svoju majku: 'Mama, hoće li nas pucati?' dok se vozite pokraj ratnih vozila i vidite mnoštvo naoružanih vojnika. Ne želim to nikome da doživi - kaže model. A što se tiče njezina posla, kaže da se u ovom trenutku snima još i više.
- Ne mogu vam ni opisati koliko su se ljudi na mom OnlyFansu ujedinili! Svi oni stoje uz Ukrajinu i financijski je podržavaju. Proteklih dana uspjela sam prikupiti više od 22.000 kuna za potrebe ukrajinske vojske, fonda 'Come back alive', Crvenog križa, lokalnog skloništa za životinje i svom prijatelju koji je organizirao humanitarnu pomoć iz Češke. Tako sam ponosna na svoje OnlyFans fanove! Znam da je cijeli svijet s nama. Svjedočim kako ljudi iz Švedske, SAD-a, Kanade, Velike Britanije, Njemačke, Australije, Italije i drugih zemalja zaista aktivno pomažu mom narodu - kaže nam Khovanski. Fotografije na kojima je golišava stalno objavljuje na svim svojim društvenim mrežama kako bi, kaže, zaradila za svoj narod.
- Našlo se nekoliko poruka od ljudi koji su ljuti na mene jer objavljujem fotografije tijekom rata. Nemam pojma što očekuju od mene, da samo sjedim i budem beskorisna? Nazivaju to 'neprikladnim u vrijeme rata', a ja imam apsolutno suprotno mišljenje. Mislim da bi bio zločin sjediti i čekati dok imam veliku publiku koja nam može pomoći - kaže. Prvog dana rata dobila je poruke i od hrvatskih prijatelja, Josipa iz Splita te Mire i Nadie iz Rovinja.
- Odmah su ponudili pomoć i stalno su brinuli za sve nas. Hrvati su ljudi koji uvijek pomažu. Josip i njegova obitelj su nevjerojatni ljudi velikog srca. Sjećam se da je nakon potresa otišao pomoći u Petrinju. Nevjerojatna je to obitelj koja je zaljubljena u svoju zemlju. Nije me iznenadilo da su me odmah kontaktirali i ponudili bilo kakvu pomoć - kaže Ukrajinka.
Za kraj dodaje da planira ostati u zemlji jer je u Užgorodu trenutačno sigurno.
- Broj ljudi na granicama je ogroman i mogu provesti u redu nekoliko dana. Imam mačku Mortyja, a Tatjana i Galina imaju troje djece i svima bi bilo teško provesti toliko vremena u redu. Žele se ujediniti sa svojim obiteljima u u Černigivskoj regiji nakon što sve završi. Tako da još uvijek razmišljam o daljnjim akcijama, ali u ovom trenutku ostajem ovdje. Ne znam što će biti sutra. Svi se nadamo da će ovaj rat završiti - kaže Louisa.