'U ratu sam imao talijansku pušku, ali nikad nisam pucao...'

Bio je Pomet, Dundo Maroje, Harpagon, Nemoćnik, Mockinpott, Arkulin… Pero Kvrgić je jedan od najvećih hrvatskih glumaca, a njegove su glumačke interpretacije obilježile čitavu kazališnu epohu. 

A danas slavi svoj 93. rođendan. 

Od svojih glumačkih početaka 1944. Pero Kvrgić igrao je u gotovo svim hrvatskim kazalištima i kazališnim grupama, od Gavelle, Teatra &TD, ZKM-a, HNK-a Zagreb, HNK-a Split, dubrovačkog Kazališta Marin Držić, Komedije, Kerempuha do Žara Ptica, te nastupao na najpoznatijim kazališnim festivalima poput Dubrovačkih ljetnih igara i Splitskog ljeta.

S predstavama Kraljevo i Patnje gospodina Mockinpotta gostovao je na mnogim inozemnim pozornicama. Iako je teatar njegov život, ni uloge u filmovima i TV dramama nisu mu strane, a uz njih i radio-drame. 

Pero Kvrgić je kao dječak htio biti liječnik, pilot, vatrogasac. Rođen je u Moravicama u Gorskom kotaru, 4. ožujka 1927. 

- Kad se zapalilo cijelo selo, išao sam gledati vatru i zamišljao sebe kao vatroga­sca. Želio sam biti i pilot pa sam slagao sanduke jedan na drugi, penjao se i padao s njih. Ali i onda sam glumio. Svirao sam violinu, s desetak godina kao amater igrao u nekim dječjim komadima – rekao je svojedobno Kvrgić u intervjuu za Večernji list.

Onda je počeo Drugi svjetski rat i dječački su se snovi rasplinuli. Oca su mu odvele i ubile ustaše kad je imao 14 godina.

Odrastao je u Moravicama, mjestu u kojemu su se stalno mijenjale vojske, pa je 1944. i sam otišao s partizanima u šumu. Tamo je, kaže, glumio u jedinicama Gorskog kotara I. G. Kovačića i Augusta Cesarca.

- Ljeti smo spavali na otvorenome, a zimi po nekim štagljevima. Stalno smo trčali, navlačili neprijatelje na sebe pa im bježali. Posebice kad bi došli tenkovi. Imao sam neku talijansku pušku, ali nikad nisam opalio ni metka. Čak ni za probu - kazao je.

U prvoj predstavi “Milijunaški Napulj” Kvrgić je igrao sitnog lopova.

- Bio sam problematičan glumac i zamalo sam dobio otkaz. No tu sam ulogu dobro odigrao pa mi je ondašnji intendant Mirko Božić rekao: “Kume, dobro si to odigrao. Sitni, mali lopov spasio te od otkaza”. Tada sam, naime, imao samo 18 godina. Oko mene same veličine, a ja nespretan, nesnalažljiv, nisam se snašao među njima. No bili su zadovoljni kako sam odigrao, pa sam i ostao – rekao je.

Ne zadugo jer Mladen Škiljan i Kosta Spaić poveli su skupinu mladih glumaca pobunjenika koji su željeli novi teatar. Škiljan je, otkriva Kvrgić, predložio da osnuju novi teatar, a Branka Gavellu nagovorio je da tamo bude redatelj. Na njegovu inicijativu nastalo je Zagrebačko dramsko kazalište, današnja Gavella.

- Smatrali su nas bezobraznima jer smo željeli nešto novo. Veliki je šok bio što smo im oduzeli prostor. Taj teatar u Frankopanskoj ulici bio je filijala velikog teatra i tamo su se također igrale predstave HNK - rekao je Pero. 

Od svih značajnih uloga i predstava koje je odigrao najpoznatije su “Stilske vježbe”. Od premijere te predstave 1968. godine Kvrgić je nastupao najprije s Miom Oremović, a potom s Lelom Margitić.

Ova je predstava uvrštena čak i u Guinnessovu knjigu rekorda kao najdulje izvođena predstava na svijetu s istom glumačkom postavom. 

Njegova kći, Ana Kvrgić, također je glumica, kao i njegova supruga Nevenka Stipančić.

Kvrgić je dobio i brojne nagrade, među kojima nagradu Vladimir Nazor za životno djelo i nagradu Dubravko Dujšin, nagrade Grada Zagreba, Grada Dubrovnika, Sterijinog pozorja, sarajevskih Malih scena, Orlanda, Tita Strozzija, Nagrade kritike, Nagrade hrvatskog glumišta, Nagrade Eleonora Duse, Marula i mnoge druge.