Tonči Huljić: Radim zato što još nemam unuke da za njima trčim

Zabavnom božićnom pjesmom od “Od Božića do Božića” Tonči Huljić (59) i Marko Tolja (36) prvi su ove godine donijeli dašak božićne čarolije. Pjesma je već prvi dan po objavi došla do trećeg mjesta trendinga. U Zagrebu je, priča Huljić, bilo hladno, pa se nekako i osjetilo da je Božić blizu. U Splitu su se ljudi kupali, na suncu su bila 22, 23 stupnja. Kad je pjesma izašla, nije postojao doživljaj Božića. Skladatelju je jako drago da je baš ta pjesma i Splićane nekako prebacila u čaroliju nadolazećih blagdana.

POGLEDAJTE VIDEO: Tonči u '24 pitanja'

Pokretanje videa...

17:00

Je li i vama Vjekoslava stihom “Nosim snove u vaš dnevni boravak...” izmamila osmijeh?

Još je svašta bilo u tom tekstu pa smo micali. Vrijeđao sam ‘Fritulu’, svoju pjesmu koja je u zadnje dvije godine postala simbol Božića. Onda smo rekli da nećemo napadati, nećemo udarati ‘protivnika’ dok je na podu jer se ne može braniti. Mada imam puno legitimno pravo da napadnem svoju pjesmu. Ali bilo je puno takvih momenata. Nas dvoje i inače funkcioniramo na način da ja napišem glazbu, a potom Vjekoslava na to napiše tekst. ‘Od Božića do Božića’ trebala se zvati ‘Swingeri’, pa smo odustali da ne bi bilo javne sablazni. Jer swingeri su ljudi koji pjevaju swing, ali znamo ih i u drugom smislu. Tekst je u originalu išao ‘Od Božića do Božića moram slušati ovog swingera...’ Kad smo to snimili, shvatili smo da pjesma ima puno veći potencijal nego da ostane obična zafrkancija. Pa smo stavili dašak nesretne ljubavi na Božić i Snješka Bijelića.

Što ste stariji, to ste opušteniji, veseliji. Plešete u spotu, reklami, pjevate, smijete se... Izgleda da vam baš godi ta pozitivna zafrkancija?

Marko i ja smo zajedno bili u kampanji za Čokolino, on je reklamirao Lina, ja Čokolina. U istom je to zafrkantskom raspoloženju napravljeno. S druge strane, razumijem da spot za ‘Od Božića do Božića’ nekome može izgledati kao svetogrđe, ali sve što je pozitivna zafrkancija, a ja samo takvu zafrkanciju radim, sigurno izaziva reakcije. U svim svojim spotovima sam i koredatelj i jako vodim računa o finoj granici koja se ne smije prijeći. Danas, kad ste okruženi internetom i imate toliko toga ponuđenog, pažnju može privući samo nešto što je ekstremno ludo. Imate borbe pasa, prijenose ubojstava, pa se ljudi nakače na to. U svijetu koji je internet disfunkcionalizirao treba privući pažnju zdravom šalom. Mislim da u tome uspijevam.

Kako izgleda Božić kod vas doma?

Kao i Božići kod svih ljudi. Bor kite Vjekoslava i Hana. Mika pokraj njih laje, gleda, zadovoljna je. Vjekoslava je zadužena za nabavu i božićni ručak, mada u posljednje vrijeme Hana pokazuje veliki interes za kuhanje. I inače kuha, ali sad i napreduje. Ivan, pak, obožava kupovati darove za Božić kako nama, tako i prijateljima, pa pod borom uvijek bude puno ukrasnih, šarenih kutija. Ukratko, obožavamo Božić.

Je li prošao ijedan Božić, a da niste bili na okupu?

Samo jedanput se dogodilo da Hana nije stigla jer se vraćala iz Kine, s turneje s Maksimom Mrvicom. Izostala je taj Božić, pa smo bili tužni. Pogotovo Vjekoslava. Ovaj Božić smo svi zajedno.

Negdje sam pročitala da vam je prvi “lockdown” zapravo dobro sjeo?

Mi kao obitelj živimo ‘lockdown’, stojimo doma i pišemo pjesme. Idemo van samo kad to treba snimiti. Tako sam se ponašao i prije. Kad je sve počelo, ujutro sam išao trčati, to nije bilo zabranjeno, moglo se. Trenirao sam u svojoj teretanici, nisam išao u tuđe gdje bih se mogao zaraziti. Nakon dugo vremena smo bili više mjeseci zajedno. I nije bilo zle krvi, baš smo se dobro osjećali. Inače, svi jako pazimo što jedemo, volimo zdravu prehranu i puno vježbamo. Prakticiram i jogu ponekad, to mi pomaže da se nosim s raznim životnim situacijama.

Koliko kariranih odijela imate u ormaru?

Sedam ili osam. Sad me to uhvatilo. Šime Kovačević, voditelj emisije ‘Dobro jutro, Hrvatska’ koji se javlja iz Splita, rekao je da ima neke kreacije koje su otkačene i da mu svi govore kako to nitko neće nositi osim mene. Javio mi se, ja sam rekao ‘OK, napravi mi odijela od svih tih materijala i ove zime se furam u odijelima’. Lakše je tako nego ustati i razmišljati ‘obuka bih ove hlače, ali što ću na njih’.

Što vas na pragu 60. motivira da toliko radite?

Mozak nije noga da ga možeš slomiti. Isto je s kreacijom. Nemam ni unuke da za njima moram trčati. Preostaje mi samo da radim da bih se osjećao živim. Kad je čovjek dijete, onda mu se žuri da odraste. A kad odraste, onda želi biti dijete. Eto to sam ja sada. Ambicija me nije napustila. Još me drži, to su zdrave ambicije, ne ono da zadovoljim svoj ego da si izgledam veći u ogledalu nego da budem bolji od samog sebe. Sad se okrećem instrumentalnoj glazbi, mada imam obvezu prema izvođačima s kojima radim. Ne mogu se okrenuti, počešati se po glavi i reći im: ‘Sad se snalazite’. To su redom velike karijere. Imamo potencijalno i nove izvođače, ali ne u ovom trenutku. Zasad sam rekao: ‘Sad je dosta, tu stajemo’.

Dogovorili ste cijelu regionalnu turneju po glavnim gradovima, no zbog korone su se redom otkazivali. Jedan ste od rijetkih koji nije potonuo, nego ste se prihvatili drugog posla?

Otvorilo se vrijeme da radim druge stvari. Napravio sam dvostruki CD instrumentalne glazbe, vjerujem da ćemo ga nakon ljeta izdati, da će tada imati smisla objavljivati CD-ove ili digitalna izdanja. Uz ‘Od Božića do Božića’ napravio sam reklamu za veliki modni, tekstilni brend. Druge sam odbio jer bi me odnijelo.

Tu je i vaša prva pop-misa, kao jedinoga živućeg skladatelja klasične glazbe. Prvi put ste pisali glazbu na tekstove koji su k tome na latinskom?

Praktični sam vjernik, pa znam o čemu se radi u pojedinim stavcima mise. To su molitve, vjerovanja, pjesme ‘Jaganjče Božji’, ‘Gospode, spasi nas’... Htio sam napraviti specifičnu misu, ali da ne bude previše ekstravagantna. Povod za cijelu priču je ‘Ave Maria’ koju sam s Hanom napravio u prvom ‘lockdownu’ i poslao izdavačima.

To je moderna verzija ‘Ave Maria’koja je zadržala sva obilježja duhovnosti, ali je jako prijemciva uhu. Svaki od pet stavaka ove mise - ‘Kyrie Eleison’, ‘Gloria’, ‘Credo’, ‘Sanctus Benedictus’ i ‘Agnus Dei’ - može uz malo kraćenja biti singl nekome pjevaču. U povijesti se nije radilo tako da su sakralna, duhovna djela podložna pjevnostima. Melodičar sam, moj diskurs je melodičnost i htio sam to tako napraviti. A kad pratite melodiju, naglasak mora malo patiti. I ta jedna mentalna vježba, kako da izbjegnem zamku i kako da razbijem melodiju a da i dalje ima smisao i da ispoštujem naglaske, bio je rad. Znalo se dogoditi da satima sjedim za klavirom, svaka dva dana sam išao na masaže leđa jer sam imao jake spazme od sjedenja.

Ipak, napravili ste je u samo dvadeset dana?

Strašno brzo radim i, ako na pjesmu potrošim više od deset minuta, to već prelazi u kalkulaciju, a ne u pjesmu koja mi je došla. I onda se moram odlučiti hoću li napraviti pjesmu kalkulantsku ili ću sve to ostaviti i pričekati novih deset minuta u drugom dijelu dana ili sutradan. Već sam bio potpuno fokusiran, ja koji imam poremećaj pažnje i koji moram raditi pet stvari istodobno. Ovo je bio prvi put da sam toliko fokusiran na nešto da sam odbijao druge ponude. Koliko god to nije najpametnije u ovo vrijeme, to me držalo i nisam smio izaći iz toga kruga. Imao sam i dobrog mentora koji mi je davao savjete. Preko telefona, maila. Još se nismo vidjeli, nadam se da hoćemo brzo. To je don Šime Marović, pri crkvi sv. Duje. Čovjek koji je studirao pisanje mise kao glazbene forme. Kad je on to blagoslovio, rekao je: ‘To je suprotno od svega što smo mi učili i točno ono što treba biti’.

HULJIĆ EKSKLUZIVNO: Estrada je na koljenima, pjevači u komi. Srećom, moji ne moraju raditi od sebe cirkus kao neki...

Gdje i kad će se misa premijerno izvesti?

Zamišljeno je da to bude u Zagrebu u vrijeme Uskrsa. To je koncertna misa, pjevat će je zbor, solisti i klape, a svirat će se na flamenco gitari, mandolini i harmonici. Ako ne znate o čemu se radi, nećete ni znati da je to misa.

Iza vas je i iznimno uspješna reklama za Čokolino. Rekli ste već da ne radite ništa što ne biste radili badava. Recept uspješnosti je, dakle, ljubav, strast koju osjetite prema projektu?

Čokolino je trebalo predstaviti generacijskim proizvodom, a ne samo hranom za male bebe. To je bio izazov, a što sve generacije može povezati osim pozitive, smijeha i veselja? Zato je tako napravljena reklama, zato smo svi malo retro, s ovakvim frizurama. Tapirali su me svakih pola sata. Referirali smo se i na to što sam se prije 16, 17 godina prvi počeo baviti sapunicama. Zato su svi spotovi koji reklamiraju šest novih vrsta Čokolina prikazani kao kroz sapunicu. Ali kroz one stare sapunice iz osamdesetih godina da se pokaže svevremenost Čokolina koji ove godine slavi 50 godina. Jako mi je bilo bitno da reklama uspije u svim segmentima i sad smo dobili to priznanje. Pokazalo se da u povijesti mjerenja brojke nikad nisu bile toliko fantastične. Ako prosjek 25 posto zamijećenosti reklame znači uspješnost reklame, kako tretirati reklamu koja ima zamijećenost 84 posto?

Pred vama je i vrlo važan sastanak u Indiji i Bollywoodu oko instrumentalne ploče.

Indijska priča zapravo je potaknuo Mell Bush, čovjeka s kojim radim 22 godine i s kojim sam u svjetsku orbitu lansirao i Bond i Maksima Mrvicu... Ideja je bila da uključimo Indiju u ploču, a bit ideje je koristiti indijske instrumente i ozračje njihove melodike, napraviti poveznicu sa zapadnjačkom melodijom. Dalje je sve išlo prirodno. Moji indijski kontakti su to predočili jednom od većih investitora u Bollywoodu, on je pokazao izuzetan interes da se, čim epidemiološke mjere to dopuste, nađemo u Mumbaiju i proširimo razgovor na tu temu. Sve to zvuči prilično obećavajuće. Indijska legenda, dobitnik Grammyja, Vishwa Mohan Bhatt doma je snimio svoje kadrove za spot.

Je li moguće sad planirati nove poslove? Planirati bilo što za, recimo, šest mjeseci unaprijed?

Ako me je ičemu ova pandemija naučila to je ‘plan je da nema plana i da se ne planira’. Moje zvanje je da pišem, a to i radim.