Tonči Huljić: Moji dani iz pakla, Vjeka i ja smo pali u depresiju

Slavan si i svi te vole. Na ulici te presreću, hvataju za rukav, mole autogram. U trgovinama ljudi su preljubazni, obraćaju ti se s osmijehom, spremni su ispuniti svaku tvoju želju... Voziš se gradom i gledaš svoje lice na jumbo plakatima, slušaš svoj glas na radiju, pratiš nastup na televiziji. Ljudi misle da si bogatiji i sretniji od ikog, da između nastupa provodiš život na egzotičnim putovanjima, spavaš u luksuznim stanovima i vilama. Ali kakav je doista tvoj život? Koja je stvarna cijena tvoje slave? Jesu li to pune dvorane i klubovi rasplesanih i radosnih ljudi, jesu li to samo prva mjesta na top listama, milijunski tantijemi i ležeran život? Ili opskurne, zadimljene birtije u kojima se šmrče, bode i guta? Je li život na estradi istinska noćna mora ili je to u konačnici ispunjenje najsretnijeg sna?

Na ovo pitanje u svojim ispovijestima, u pričama koje nikad nisu javno izrekli, samo za 24sata odgovaraju najveće legende hrvatske estrade. U svojim svjedočanstvima oni će govoriti o onima koji su uspjeli, ali i onima koji su sve proćerdali, o onima koji su dobro naplatili trud i talent, ali i o onima koji su potonuli i uništili si živote.

Od 1979., kad je postao najmlađi član grupe Dalmatinski magazin, do danas opus Tončija Huljića (57) broji se u tisućama autorskih djela. Prvi veliki hit 'Kokolo' stvorio je 1983. i rado ističe da nije bio niti će ikad biti gostujući autor. S nekolicinom pjevača radi desetljećima, teško uzima nove, a još teže nekoga u 'dotu'.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:48

Video: 24sata/pixsell

Prvi pjevač kojeg je vratio na scenu bio je Zlatko Pejaković pjesmama 'Samo jednu želju imam', 'Odgovori, odgovori' i 'Nesretnik sam od rođenja'. Sljedeća 'naslijeđena' bila je Doris Dragović. Stavrosu je napravio dva-tri ozbiljno dobra CD-a. S današnjim statusom, kaže, za novac radi ono što bi radio i badava.

- Sve zvijezde sam stvorio prije YouTubea, a mogao bih i danas da se potrudim - rekao je hitmejker i dodao kako oni koji ga kopiraju ne rade ni približno kvalitetne pjesme kao on.

- Hitovi su mi matematički planirani, ciljano rađeni jer nisam blesav. Pričalo se da pjesme pišem s pola mozga, ali danas ipak s malo više jer sam stariji i gluplji - objasnio je Huljić, koji sa suprugom iz godine u godinu od tantijema bere milijunsku zaradu.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

02:04

No recept za uspjeh još nije, kaže, uspio prenijeti na sina Ivana, koji se također bacio u glazbene vode.

- Sin se pokušava baviti glazbom, ali nema taj ‘killer’ instinkt, nije egocentrik, a treba biti za uspjeh - kaže Huljić, koji je samo za 24sata u životnom intervjuu progovorio o cijeni slave u Hrvatskoj.

 Koliko vam ljudi na godinu dođe s rečenicom 'Ja bih pjesmu'?

Stalno me zovu i nitko ne pita za pjesmu. Svi kažu: ‘Daj hit’. Ide mi to na živce, pa sam dignuo branu. Imam određeni broj izvođača i ne volim se širiti. Teško ću uzeti nešto novo. Prije nego što okrenu moj broj, nazvat će moje prijatelje, probati preko Vjekoslave. Zovu moje suradnike, pa oni daju neku preporuku, ali uglavnom nisam zainteresiran. Volim svoj komfor. Za novac radim samo ono što bih radio i besplatno. Radim s nekim da oboje zaradimo, ali i da uživamo u tome. Oboje, ne samo ja. Ne radim zato što će netko staviti na stol silne pare pa ću ja razmišljati: ‘Aaaa, šteta je to propustiti’. To ne. U ovoj fazi života radim samo ono što mi je veliki izazov. A toliko toga sam prošao da su mi izazovi svedeni na minimum.     

Jeste li ikad pjevaču početniku rekli: ‘Stavi 10.000 eura na stol i čekaj na red’?

Nikad. Apsolutno nikad. Ja sam ulagao u njih, a ne uzimao. Tako sam naviknuo. Kada dođemo do rezultata, onda dogovaramo hoćemo li dalje raditi na fiksne iznose ili na postotke. Do tada je sve moj trošak.

Jeste li u ugovorima s pjevačima imali klauzule da, primjerice, moraju biti doma do ponoći?

Nikad ni s jednim pjevačem nisam imao ugovor. Jer sam smatrao da to mene više vezuje nego njih. Ovako sam bio slobodan kazati: ‘Ćao, imam neke druge obveze’. Ne volim biti vezan. Dovoljno sam odgovoran da mi možeš vjerovati na riječ. Svi koji su sa mnom radili to znaju. Odgovoran sam i radim s njima dok mi se radi.

Kako ste se nosili s njihovim slomovima?

Nitko kod mene nije puknuo.

Nitko vam nikad nije rekao: 'Dosta mi je svega, putovanja, vlasnika klubova...'?

Baš nitko. Govorili su: ‘Ja bih još’. Ali baš iz tih razloga zanima me pozadinska strana priče prije nego što s nekim počnem raditi. Vrlo mi je važan psihološki profil osobe, familijarni ‘background’, jer po tome sve vidiš. Nemam previše živaca za ekscesne likove. Nasreću, imao sam malo iskustva s takvim ljudima, odmah sam ih eliminirao. Čim vidim naznake da bi suradnja mogla biti naporna, ja sam taj koji odlazi. Ne da mi se. Rodio sam se s talentom za pisanje pjesama, imam malo inteligencije, znam zbrojiti dva i dva, imam i intuiciju za procjenjivanje ljudi, vidjeti isplati li mi se dugoročno raditi s njima. Jer prve godine su ulaganja. Dobit iz cijelog posla dolazi nakon dvije ili tri godine. Prava karijera dolazi u četvrtoj ili petoj godini, tad si siguran da si ga zacementirao i idućih barem deset godina može raditi tako da je koristan sebi, meni i cijelom pogonu.

Tko je vaše pjevačice štitio na gažama od raznih vlasnika klubova, druženja s njihovim prijateljima?

Imale su svoje ljude koji bi im dogovarali nastupe, olakšavali im život, ali nisu ih pratili na koncertima. Tih ‘90-ih su imali osiguranje, danas ne. Zato je bitno procijeniti kakva je osoba. Ako treba nekoga, neka sama odabere tko će biti uz nju, neću se ja o tome brinuti.

Zašto ste osnovali Toniku?

Da budem kompletan vlasnik svega što radim. Inače bih za pjesme koje sam napisao morao moljakati razne diskografske kuće mogu li se uopće poslužiti njima. S Tonikom sam postao i nakladnik, i vlasnik mastera, i autor. Pokazala se potreba da budem ‘svoga tela gospodar’.

EKSKLUZIVNO: CIJENA SLAVE Šokantne ispovijesti s hrvatske estrade: 'Mala, dođi mi u sobu'

Kad uzmete nekoga pod svoje, što mora proći do prvog izlaska na pozornicu? Čime vas kupi?

Kupi me osoba, personality, fijuk u glasu, neka anomalija. Ne volim savršenstvo, užasavam ga se, to je dosadno. Kupuje me detalj koji mi privuče pažnju. Ne sviđa mi se, primjerice, Beyonce, a savršena je pjevačica. Sve oko nje me nervira. Uključujući nju samu. A ‘Halo’ mi je super pjesma.     

Vaša inozemna karijera počela je s kvartetom Bond. Kako ste napravili taj prvi korak?

U mom životu stvari se etapno događaju, Bog mi nekog pošalje baš kad treba. Tako mi je poslao Mela Busha, koji je tad radio s Vanessom Mae, svjetskom zvijezdom. Tri puta nalazio se sa mnom i nisam mu tad ponudio ništa svoje da posluša. Tek treći put me upitao mogu li mu pokazati nešto od svoje glazbe. Imao sam, naravno, sve spremno, ali sam čekao da on to zatraži. Dao sam mu kasetu i javio mi se za tri mjeseca.

Tad ste se, nakon perioda od 120 hitova na godinu, okrenuli instrumentalnoj glazbi?

Na osnovi te glazbe odlučio je napraviti pandan Vanessi Mae, grupu Bond. Pitao je: ‘Hoćemo li raditi’, rekao sam: ‘Normalno’. Bond je odmah upalio.

Nije normalno. Zapravo, rijetki dobiju priliku surađivati s ljudima poput Busha.

To je bio vlak u koji sam morao uskočiti da ovdje prestanem štancati pjesme. Vjekoslava i ja smo počeli upadati u depresiju, nije bilo kraja pisanju pjesama. Tad su se još prodavali CD-ovi, pa sam svakome još pisao i deset pjesama za CD. Bili smo pogubljeni. Jedan smo završavali, drugi je bio pri kraju, a treći si počeo pisati. Više nismo mogli. Izbacivati po 120 pjesama na godinu već je bilo nehumano.

Kako ste se natjerali da napišete onih zadnjih 20 pjesama?

Gonila me ambicija. A ambicija je faza nezrelosti, potreba da se realiziraš prema van. Jako pogonsko gorivo. Benzin s najviše oktana. Danas se borim da opet dobijem ambiciju, ali na zrelijoj osnovi. Jer kad izgubiš ego, pada i potreba za ambicijom. Raditi na sebi znači pobijediti sebe, a pobijediti sebe znači dobiti sebe iznutra. Jako je opasno za ovaj posao izgubiti ‘killer instinct’, želju da pobijediš konkurenciju. Ili, umekšano - izgubiti potrebu za natjecanjem. Sve od čega živiš istodobno te ubija. Paradoks! Izludile su me vlastite pjesme, a sretan sam kad imam motiv da napišem još jednu pjesmu. Zato što mi motiv više nije proslaviti sebe nego spoznaja da mi je trebala baš ta pjesma kako bih bio do kraja realiziran. Sad sam u toj fazi. Ne sjećam se kako je bilo prije, pamtim samo fragmente. Prošlost mi nije bitna.

Kako je Vjekoslava reagirala kad ste joj nakon 100 napisanih tekstova rekli: 'Daj još 20'?

Nije se bunila, u poslu imamo isti genetski kod. Oduvijek je realizirana u sebi, nema potrebu realizirati se prema van. Ima potrebu da joj bude lijepo i da ljudima oko sebe život učini ljepšim. Nošenje sa životom s Tončijem Huljićem potvrda je da iza jakog muškarca stoji tri puta jača žena. Ona se nosi sa svime i to radi na jedini mogući način na koji netko može živjeti sa mnom. Upoznali smo se uz pjesmu ‘Tu sei l’unica donna per me’. I to je stvarno tako. Nijedna druga ne bi istrpjela osobu poput mene. Bio sam jako težak, a vjerojatno sam i dalje. Težak sam sam sebi, kamoli drugima.

Cijeli Huljićev najiskreniji životni intervju o cijeni slave pročitajte u nedjelju u 24sata