Tomaž Pandur: Noću je sanjao snove, a ujutro ih je već režirao

Imali smo prvu čitaću probu i ništa nije nagovještavalo da će se to dogoditi. Nepojmljivo, nadrealno, prepričao je glumac Nikola Ristanovski (49) nakon tragedije koji se odigrala prije dvije godine u Makedonskom narodnom teatru.

Na probi predstave 'Kralj Lear', redatelj Tomaž Pandur doživio je srčani udar, a kad je stigla hitna pomoć već je bilo kasno. Imao je 53 godine.

Rodio se u Mariboru gdje je i započeo svoj kazališni put. U tamošnjoj Prvoj gimnaziji osnovao je kazališnu grupu 'Tespisov voz – Novo slovensko gledališče', a njihove izvedbe privlačile su pozornost slovenske i jugoslavenske publike. Na ljubljanskoj akademiji diplomirao je režiju, a studij je završio s Prešernovom nagradom za režiju koju je zaradio uprizorenjem 'Marije Stuart' F. Schillera.

- Noću sanjam snove, ujutro ih već režiram - objašnjavao je Pandur.

Po završetku studija, napravio je senzaciju. Na daske u Slovenskom kazalištu mladih donio je 'Šeherezadu' Ive Svetine. Tada postaje umjetnički direktor Drame Slovenskog narodnog kazališta, a na tom mjestu zadržao se do 1996. godine. Ime je izgradio adaptacijama predstava 'Hamleta', 'Fausta', 'Carmen' i 'Božanstvene komedije'. Tomaž je klasičnim djelima pristupao na svojevrstan način.

Slovenski glumac Radko Polič bio je njegov dobar prijatelj. Kaže da su bili poput braće.

- Imali smo neku svoju kazališnu etiku i viziju. Kad su u Sloveniji svi pljuvali po njemu i kad nisu shvaćali njegovu poetiku i kazališnu estetiku, ja ga nisam branio nego govorio da je on najveći slovenski kazališni redatelj svih vremena. Da je poživio, a znam njegove ideje, mislim da bi postao prvo kazališno ime u svetu. On je bio svemirac na zemlji - kazao je Polič.

Otišao je u inozemstvo gdje je osnovao Pandur Theaters s četiri godine starijom sestrom i najbližom suradnicom s kojom je radio još od gimnazijskih dana, dramaturginjom Livijom Pandur. Režirao je u New Yorku, Parizu, Berlinu, Zagrebu te u Madridu, u kojem je živio od 2005. pa sve do smrti.

- Madrid ima nebo. Tako plavo, tako beskonačno. Kao na Velazquezovim slikama. To nisam nigdje drugdje vidio - objašnjavao je svoj odlazak u Španjolsku.

Livija je nakon njegove smrti na scenu dovela predstavu 'Bezgrešna/Immaculata', po romanu 'Marijin testament' irskog pisca Colma Tóibína, posljednji projekt na kojem su počeli zajedno raditi. Predstavu je posvetila bratu i opisala je kao 'oltar ljubavi, gubitka, samoće, traženja smisla u ranama koje ništa ne može zacijeliti'. Prvo je izvedena u Mariboru pa u Teatru Español.

U Madridu su je tri večeri zaredom ispraćali klicanjem, a kako je pričala Livija, stigli su mnogi glumci koji su surađivali s njim pa je bilo veoma emotivno.

- Fantastično su primili predstavu i po tome se vidi koliko je dubok trag Tomaž ostavio u Madridu i cijeloj Španjolskoj. Svi su ga nevjerojatno voljeli, zaljubljivali se u njegov način rada, njegovu poetiku, estetiku i razmišljanje o teatru - kazala je tada.

Pandura naša publika pamti po nizu uspješnih koprodukcijskih projekata. U Hrvatskom narodnom kazalištu Zagreb postavio je predstave 'Michelangelo', 'Medeja' te 'Rat i mir', a u zagrebačkom Gradskom dramskom kazalištu Gavella je postavio predstavu 'Kaligula'. U suradnji s teatrom Ulysses je režirao 'Tesla Electric Company'. Šira publika upoznala ga je kada je počeo režirati nastupe Severine Kojić (45). 

- Gledam tvoju sliku, a čujem tvoj smijeh. Kad ode netko koga si volio i tko te volio, tko te razumio, prihvaćao... odeš i ti. Tuga u meni i oko mene. Volim te, ljubezen moja - posvetila mu je Severina. Pandur je 2013. osmislio njezinu turneju 'Dobrodošao u klub'. 

- Tisuće gledatelja u različitim sredinama i na različitim kontinentima divili su se njegovim kazališnim pustolovinama u kojima nisu postojale zapreke i gdje je jedino mašta diktirala smjerove kretanja. Za Tomaža Pandura između teatra i života nije postojala granica - ispričala je Dubravka Vrgoč nakon tragedije koju je nazvala ogromnim gubitkom za europski teatar.