Svugdje se lomio, no u Zagrebu ga je umalo ubio 'Božji oklop'

Chan Kong-sang, kako je pravo ime glumca kojeg praktički cijeli svijet zove Jackie Chan, je svima poznati hongkonški glumac, redatelj, producent, kaskader i snimatelj. Malo tko može reći da je gledao neki 'kung-fu' film, a da nije nekako nabasao i na djela Jackieja Chana. U svojim je filmovima ovaj majstor borilačkih vještina uvijek energičan, te se bori akrobatskim stilom uz solidnu dozu komičnih elemenata. Dodajmo tomu i improvizirano oružje, inovativne kaskaderske pothvate te činjenicu da sve radi sasvim sam, bez kaskadera na njegovom mjestu, i imamo istinski pravog majstora kung fua i wing chuna.

Chan je rođen 7. travnja 1954. godine u Hong Kongu, a već od najranije mladosti postalo je svima jasno da će se baviti nečime energičnim. Naime, nadimak kojeg je nosio u djetinjstvu bio je Pao-pao, odnosno 'Topovska kugla'. U svojoj mladosti roditelji su ga stoga upisali u dramsku akademiju, gdje je žustro trenirao cijelo jedno desetljeće. Tada je zajedno s hongkonškim glumcima, Sammom Hungom i Yuenom Biaoom, postavio temelje na osnovu kojih je izgradio svoju karijeru. Osim kung fua, Chan je tada naučio i karate, judo, taekwondo te Jeet Kune Do.

Njegovo prvo pojavljivanje na filmu dogodilo se dok je još bio dijete od pet godina, no u malenim, nezabilježenim ulogama. Prva prava uloga bila je u filmu 'Big and Little Wong Tin Bar' iz 1962. godine. Tako se nastavila njegova karijera sve dok nije napunio sedamnaest godina kada je dobio kaskaderske uloge u filmovima Brucea Leeja, 'Zmajeva šaka' i 'U zmajevom gnijezdu' pod imenom Chan Yuen Lung.

No njegova karijera je na trenutak tada izgledala kao da će otići u drugom smjeru jer se Chan pridružio svojim roditeljima u Australiji, gdje našao posao na gradilištu. Tamo ga je kolega s istim prezimenom uzeo pod svoju pasku, pa je Chan dobio nadimak 'Mali Jack', da bi se napravila razlika između dva Chana. Nakon nekog vremena, 'Mali Jack' skraćeno je u Jackie i tim imenom služio se od tada.

A s takvom promjenom dobio je i priliku pokazati da ipak nije 'za bauštelu', već da je gluma njegov život. Početkom 1978. godine u Hong Kongu snimio je svoj prvi film u kojem ima glavnu ulogu, 'Zmija u sjeni orla'. Iako ga je taj film predstavio kao 'pravog glumca', tek je sa svojim narednim filmom, 'Pijani učitelj', pokazao da stvarno i je kvalitetan glumac te da je i odličan kaskader.

No upravo je ta prilika koju je dobio pretvorila Chana u pravi magnet za ozljede. Glumac je kroz svoju karijeru zadobio toliko ozljeda da je čak osvojio i Guinnessovu nagradu za najozljeđenijeg glumca.

- Ova nagrada predstavlja priznanje cjelokupnom mojem životnom djelu - izjavio je Chan prilikom primanja nagrade.

Sve njegove ozljede vjerojatno nisu niti zabilježene, jer ih je toliko puno stekao. Na kraju njegovih filmova se još od davnih dana nalaze tzv. blooperi, dijelovi filma u kojima vidimo kako i kada se Chanu dogodilo nešto podosta nezgodno. Tako je glumac već na snimanju 'Zmije u sjeni orla' izgubio zub, dok je na snimanju 'Pijanog učitelja' ozbiljno nastradao kada je ozlijedio čeonu kost, što ga je zamalo ostavilo slijepim. Nos je lomio u četiri navrata, u filmovima 'Mladi učitelj', 'Gusarska patrola' (gdje je zadobio i oštećenja kičme padom s 25 metara visokog tornja), 'Čuda' i 'Dobričina'.

Na snimanjima filmova iz serijala 'Policijska priča' iščašio je čeljust i zdjelicu, zbog čega je i privremeno bio paraliziran (paralizu je 'osvojio' i na setu filma 'Slučajni špijun'). Iščašenja mu nisu nikad bila strana, pa je tako na setu filma 'Gradski lovac' iščašio desno rame (a istovremeno je i koljeno ozlijedio), dok je gležanj 'otišao' prilikom snimanja filmova 'Tko sam ja?', 'Velika gužva u Bronxu' i 'Thunderbolt'.  No Chan se nije zaustavio na 'bezazlenim' ozljedama, pa je ozlijedio oko kod snimanja filma 'Medaljon', a prsnu kost je slomio za vrijeme rada na filmu 'Božji oklop 2'.

Glumac je prste lomio nebrojeno puta, a kako je i sam rekao 'samo ih vrati na mjesto i nastavi snimati', pa se takvih ozljeda niti ne sjeća. No ozljeda koje se zasigurno sjeća, i koje će se sjećati do svojih zadnjih dana je ona koju je stekao prilikom rada na filmu 'Božji oklop', u Zagrebu.

Prilikom snimanja uvodne scene, Jackie je morao preskočiti udaljenost između zida i grane na drvetu. No glumcu se nije svidjelo kako je preskočio te je inzistirao na ponovnom snimanju scene. Sve bi prošlo u redu da je samo o Jackieju ovisio skok, no ovisio je i o grani drveta, koja je pukla pod njime.

Chan je pao s pet metara visine i udario glavom u kamen na tlu. Lubanja mu je pukla od udarca, a fragment kosti odlomio se od lubanje i zabio u mozak. Gotovo osam sati trajala je operacija na koju je Chan hitno bio prevezen zračnom službom. Dok su mu druge ozljede ostavile nekog traga na tijelu, od ove je definitivno ostalo i problema. Kao posljedica tog pada ostala mu je rupa u lubanji, koju zatvara plastični čep, a uz taj problem, oštećen mu je i sluh.

Srećom, dobri kirurzi spasili su mu život, a Jackie se vratio u igru za manje od sedam mjeseci, kada je i preuzeo mjesto redatelja na filmu umjesto originalnog odabranog. Poznata je scena automobilske jurnjave iz filma kada se Jackie i zlikovci naganjaju kroz Zagreb i pritom 'unište' cijelu tržnicu Dolac, a lovili su se još i po Gornjem gradu i Prisavlju. 

Kada pogledamo ovakvu karijeru, posve nam je jasno zašto u Sjedinjenim Američkim Državama glumac ne može osigurati nikoga u svojim filmovima, jer osiguravajuće kuće jednostavno ne žele prihvatiti taj rizik. No Chan, legenda kakva je, je i tome doskočio tako što je osnovao Jackie Chan Stuntmen Association, organizaciju koja trenira kaskadere i koja plaća liječenje ozlijeđenim kaskaderima.

Iako je u zadnjih nekoliko godina smanjio intenzitet kojim glumi (i kojim se lomi), želimo mu još mnogo uspješnih godina.