‘Svaki pošteni muž naganja purane i pije vodu iz bunara’

Radijski i televizijski voditelj Davor Dretar Drele (51) natječe se u novoj sezoni showa 'Tvoje lice zvuči poznato'. U prvoj emisiji je utjelovio Milu Kekina, a u drugoj Nedu Ukraden te pokupio samo pohvale od žirija. Drele će se u novoj epizodi emisije u nedjelju, 1. travnja transformirati u pjevača i glumca Willa Smitha te pjevati 'Men in Black'.

U prvoj emisiji našli ste se u 'koži' frontmena Hladnog piva. Što su obitelj i prijatelji rekli na vaš nastup? Što vam je bilo najteže u prvoj emisiji?

Prva emisija mi je, kao i svim ostalim natjecateljima, prošla u transu. Čovjek ne stigne doći k sebi od svih proba, plesanja, upjevavanja, šminkanja, kostimiranja i već je na sceni, publika stvara zaglušujuću buku - pa se ti snađi. Vjerujem da sam se nekako izvukao, nije bilo negativnih kritika, supruga i djeca su uglavnom zadovoljni. Najbolji filter mi je kći Natali, ako nakon gledanja emisije izjavi da sutra ipak ide u školu - dobro je, nisam se osramotio! Samo da me Mile ne nađe negdje u gradu...

Druga emisija omogućila vam je transformaciju u Nedu Ukraden. Zbog toga ste prošli depilacije?

Proces depilacije još je jedanput u meni učvrstio spoznaju da su žene nadljudska bića. Bilo je to doista bolno, ali je barem zato dugo trajalo. Šminkanje je bilo završni čin te transformacije, prije toga trebalo je provesti tri sata u društvu protetičara, ljudi koji na lice kandidata lijepe silikonske obloge koje daju željene crte lica. Nezaboravan je osjećaj kada ti ljepilom učvrste obrve, pa na to fiksiraju komad gume. Pa onda obrazi, brada, nanošenje boje na sve to, pa tek onda - na mazanje. Tu se pojavi i ekipa kostimografa, nataknu ti haljinu i montiraju te na štikle, pa za fantastičan finiš - perika i umjetni nokti. Postoji i nešto što se zove suspenzor, a koristimo ga mi muški kad se transformiramo u žene. Montaža suspenzora vrši se vlastoručno i stvarno ne bih išao u detalje toga mučnog i bolnog zahvata (smijeh).

Postoji li netko s domaće ili strane scene za koga se pitate kako biste izgledali kad biste ga imitirali? 

Želio bih biti Drago Diklić. Gospona Fiku jako cijenim i mislim da bih se za tu ulogu pripremao danima. Kada bolje razmislim, prije dvadesetak godina me striček Fiko naučil piti škropece, tako da moje pripreme traju sve to vrijeme. Od dama svakako - Zdenka Kovačiček! Obožavam njezinu scensku energiju i za tu ulogu spreman sam i podmititi gljivu!

Bili ste član hip-hop grupe Dreletronic, pa je ovo za vas na neki način povratak na glazbenu scenu. Kako su izgledali vaši nekadašnji glazbeni dani? Jeste li imali posesivnih obožavateljica i jesu li letjeli grudnjaci po pozornici? 

Skakutanje po pozornici, zadimljeni disko klubovi, neprospavane noći i tisuće odvoženih kilometara, tako je to nekako izgledalo. Ako je i bilo nešto novca, to smo potrošili putem. Obožavateljice baš i nisu bile pretjerano aktivne u bacanju rublja na stage, naša vjerna publika bila je ona muška, i to malo bliže šanku. Ponekad i na šanku!

Smršavjeli ste sa 134 na 103 kilograma. Kako ste to uspjeli? Planirate izgubiti još 15 kilograma. Pomaže li vam show 'Tvoje lice zvuči poznato' u tome?

Postoji stara izreka da je za mršavljenje potrebno samo malo konca i igla. Zašiješ usta i to je to! Tako sam i ja krenuo, pomalo gladovanje, pokoji pretrčani kilometar, a rezultati su se počeli pokazivati vrlo brzo. Riješio sam skoro trideset kilograma u šest mjeseci i, što je bitnije, ostao na toj kilaži i dan-danas. Sudjelovanje u ‘Tvoje lice zvuči poznato’ me već do sada koštalo nekoliko kilograma, a do kraje sezone mogao bih dostići ciljanu kilažu. Na snimanjima se uglavnom ne jede, donesu nam hranu, ali jako je teško jesti s umjetnim usnicama, plastičnim zubalom i tri centimetra ruža.

Kako izgleda vaša svakodnevica? 

Pokušavam što više biti kod kuće, ali u ovim vremenima je to nemoguće. Uvijek netko nešto treba, svaki dan se potroše silni sati na sastanke, vikendi su prepuni nastupa, tako da kod kuće baš i nisam ugodno društvo. Volim čitati, zatvorim se u sobu pa izađem samo na hranjenje, a u zadnje vrijeme navukao sam se i na igricu u kojoj sam jahač zmajeva, pa i tomu treba posvetiti vrijeme. Uglavnom, pokušavam što manje smetati ukućanima.

Trenutačno imate neke radove kod kuće?

Stiglo je proljeće, treba urediti vrt, prozračiti travnjak, očistiti vrtnog patuljka i posaditi barem jedno drvo. Srećom, nisam bogat, pa imam mali vrt u kojemu supruga i ja lopatamo i grabljamo, više radi opuštanja nego iz neke koristi. Moj pokojni prijatelj Štef je stalno govorio: ‘Ja samo čkomim i vrbe sadim’, pa sam i ja odlučio u svoj arboretum dodati to divno drvo.

Sviđa li se djeci Kristijanu i Natali vaš voditeljski posao? Vide li se oni u voditeljskim ‘vodama’ i koji su njihovi interesi?

Moja djeca su navikla na tatin posao, pa ih više ništa ne može iznenaditi. Čak i ove transformacije u ‘Tvoje lice zvuči poznato’ ne bacaju ih u očaj nego su dobrano otvrdnuli na moje ekshibicionističke ispade. Sin se bacio na studiranje informatike, kći je još u srednjoj školi, s vatrenom željom da postane veterinarka, a na nama kao roditeljima je samo da pomognemo koliko možemo. I tu i tamo izvadimo 500 kuna kada se odluče za izlazak!

Čime se bavite u slobodno vrijeme i koliko ga uopće imate? 

U slobodno vrijeme dajem alpinističke instrukcije Vedranu Mlikoti, Hrvoju Rupčiću i Miroslavu Škori. Ova prva dvojica su se popentrala na neki himalajski humak i sada im treba ozbiljno spuštanje na zemlju, a gospodin Škoro je alpinistički fanatik bez premca, premda mu je penjačka tehnika vrlo čudna. Popne se na brdo i odmah se spusti. Zato sam tu ja, da im pokažem da nakon uspona treba sjesti u planinarski dom i ostati nekoliko sati, eventualno do mraka, možda prespavati, dakle, ja zagovaram alpinizam s ljudskim licem.

S kime ste se iz showa ‘Tvoje lice zvuči poznato’ najviše zbližili? Radite li jedni drugima spačke na probama?

Od prvoga dana svi smo ‘kliknuli’ kao ekipa, tako da nema potrebe za izdvajanjem bilo koga. Čekajte, možda ipak - Amel! I u Dinamu kažu ‘nema stranca do Bosanca’ i to se u našoj ekipi jasno vidi! Amelova energija i bosanski humor su neiscrpni, stvarno je u ovo kratko vrijeme postao dobri duh naše družine. Spačke su konstantne, snimamo parodije na poznate serije, ponekad netko nekome pojede sendvič (‘Matko, kunem ti se, nisam ja!’), a počele su kružiti i anonimne ljubavne poruke. Ja još nisam dobio nijednu, ali nada umire posljednja.

S kolegom Vidom Balogom izvodite predstavu 'Pozdrav iz Remetinca'. Kakvu ulogu igrate? Odigrali ste je više od 120 puta, kakvi su komentari publike? 

Naš cabaret smjesa je poznatih scena iz politički motiviranih stand-up nastupa, šaljivih pjesama u kojima se govori o elitnom hrvatskom hotelu, Remetincu, ima tu i plesa te prikrivene erotike. Moje su uloge Komentator, Jagica Buhiniček iz Trulog jarka, Vidovnjak te na kraju - Pijanec. Kolega Balog je Analitičar, Barica Širajzl iz Hudog Peska, Šnjofar i Limeni orkestar. Uskoro spremamo proslavu 150-e izvedbe, javit ćemo na vrijeme pa dođite. Sve dosadašnje predstave odigrali smo pred rasprodanim gledalištima, rekord su nam nastupi u Koprivnici i Slavonskom Brodu, gdje smo imali blizu tisuću ljudi u publici.

Radijski ste voditelj 20 godina. Osjećate li zasićenje u tom poslu, kako unosite dinamiku u njega? Ostanete li ikad bez teksta u eteru? 

Za radijskog voditelja nema zasićenja jer to je najljepši posao na svijetu, nikad nije isti i ne trebaš se brijati. Kud’ ćeš ljepše! Od srca preporučam da utorkom i petkom ujutro okrenete na HR2,jer u duetu sa sjajnim Franom Ridjanom smijeh isporučujemo na hektolitre i kilotone! Nisam baš nikada ostao bez teksta u eteru, lajave sam nature.

Kako su izgledali vaši voditeljski počeci? Pamtite li neku smiješnu anegdotu?

Čudan je to put, počeo sam kao tehničar na Televiziji Zagreb, prešao na Z1 i tamo prvi put stao pred kameru da snimim jingle za program. Prijatelji Daga i Borček su napisali glazbu, ja tekst, pustili smo jingl, a gledatelji pomislili da je to pjesma i krenuli glasati ko ludi. Od toga je nastao Dreletronic, pa su me onako lajavoga počeli zvati da vodim razne priredbe, tu je uletio gospon Hrvačić i Obiteljski radio, prvi stand-up nastupi, televizijski angažmani i sada TLZP kao kruna svega.

Dobri ste u kuhanju. Što najčešće kuhate, a što je vaš posebni specijalitet?

Kada se okupi muško društvo, kuham juneći perkelt po baranjski, sa širokim rezancima i svježim kravljim sirom uz puuuuno ljute paprike, a za obitelj najčešće velike komade mesa sa žara, uz prethodno odležavanje i do mjesec dana. Po tradiciji predaka, velemajstor sam za spravljanje kotlovine i raznih gulaša, nisam loš s lazanjama koje radim sa špinatom i sirom, volim peći ribe u škartocu (škarniclu ), dakle, prilično sam svestran. Osobni specijalitet mi je reducirana consomme juha od goveđeg repa i svinjskih iznutrica i kožica, za domaće ljude - hladetina.

Ljudi često misle da ste iz Zagorja, no otac vam je iz Bednje, a mama iz Male Erpenje pokraj Krapinskih Toplica. Otkud taj zagorski štih kod vas? 

Kao dječak obožavao sam odlaziti bakama u Zagorje, verati se po drveću, piti vodu iz bunara, ganjati purane po dvorišću, žvakati prve kisele jabuke, pa sam tako zavolio i Zagorje, kaj se i danas vidi. Doduše, na drvo više ne mogu, za piti postoje neke druge tekućine, a purice su u pećnici z mlincima. Svaki pošteni muž, i ne samo zagorski, na taj način prelazi iz mladenaštva u zrelost. Ili, kako bi rekla moja susjeda Francika - iz rasplodne u tovnu fazu!