Dušan Kovačević, osnivač glazbenog festivala, pojasnio nam je kako je Exit u 20 godina prošao fazu od studentskog prosvjeda protiv režima do događanja od 60.000 posjetitelja. Ovogodišnji novi termin je 13.8.-16.8.
SLAVE 20 GODINA
'Srušili smo Miloševića i Exit je postao najveći festival u regiji'
U vrijeme kad je cijeli svijet 'stao', a većini nedostaje njihov stari život i navike, kao svojevrsno svjetlo na kraju tunela pojavila se vijest da je jedan od najcjenjenijih europskih glazbenih festivala, novosadski Exit, dobio novi datum već ovog ljeta. Tradicionalni srpanjski termin je odgođen, ali već od 13.-16. kolovoza računaju da će sve biti spremno za veliku proslavu 20 godina Exita. U svemu imaju podršku države, ali i cijele glazbene industrije, koja proživljava nezapamćene trenutke. Razgovarali smo o svemu s Dušanom Kovačevićem, prvim čovjekom Exita i idejnim tvorcem festivala.
POGLEDAJTE VIDEO:
Festival je pokrenut prije 20 godina, u vrijeme Miloševićevog režima i u ne baš blistavim vremenima u Srbiji. Možeš li se prisjetiti kako je sve to skupa izgledalo u početku i jesi li uopće mogao zamisliti u što će se s godinama pretvoriti?
- Devedesete će u cijeloj regiji ostati upamćene kao jedno od najgorih desetljeća u povijesti. Dio ljudi podržavao je taj režim, ali je sve više rastao broj onih koji su bili protiv. Prvenstveno su to bili mlađi ljudi, studenti, koji su pokrenuli masovne prosvjede. Radili smo razne evente koji su bili protiv tadašnje vlasti, a 2000. je nastao taj, kako ga mi zovemo, nulti Exit. To je trajalo skoro 100 dana. Koncerti, partyji, političke tribine, predstave, izložbe... Povezivao ih je društveni angažman i ideja je bila na izborima srušiti Miloševića, što je i uspjelo. Bili smo uhićivani, borili se protiv niza pritisaka, ali uspjeli smo. Sama riječ Exit simbolizirala je tu želju da se izađe iz izolacije, da se okrenemo demokratskim promjenama. Želja nam je bila napraviti međunarodni festival jer smo znali što nam je cijelo to vrijeme u 90-ima nedostajalo. Moja generacija izgubila je jedno desetljeće. Nismo tada ni znali kako doći do izvođača, ali kad je želja jaka sve je moguće. Nakon nultog Exita koji je bio u studentskom parku, iduće godine smo preselili na Petrovaradinsku tvrđavu i tamo smo do danas.
Taj prvi Exit na tvrđavi trajao je čak devet dana, a okupljalo se 30.000 ljudi dnevno. Dobar glas o festivalu tad se širio na 'old school' način?
- Exit je odmah te godine postao najveće regionalno okupljalište mladih. Neke su se veze obnavljale, rađala su se nova poznanstva. Dogodila se eksplozija pozitivne energije. Kad nakon 10 godina ratova i izolacije dobiješ tračak normalnog života onda se to osjeti. Izvođači su bili oduševljeni jer tako nešto u normalnim zemljama nisu nikad doživjeli. Ljudi koji su dolazili prepričavali su to svojim prijateljima i publika je iz godine u godinu rasla. Tako je nastala legenda o Exitu. Od 2005. su stranci počeli stizati u većem broju, Guardian je Exit proglasio najboljim europskim festivalom te godine i otada više nije bilo nazad. Važna godina bila je 2003. kad smo festival skratili na četiri dana, okrenuli se većim headlinerima. Značajni su bili dolasci Arctic Monkeysa, The White Stripes smo uspjeli realizirati 2005. i to nas je baš podiglo, Fatboy Slim koji je u to vrijeme bio ogromna zvijezda... Ljestvica se iz godine u godine pomicala. Lani smo doveli The Cure, koje smo praktički od samog početka željeli dovesti.
Je li to najskuplja Exitova investicija u povijesti i tko je sad onda nova nedosanjana želja?
- Je, uz The Killers. Platili smo ih duplo više nego bilo kojeg drugog izvođača, a evo bit ću iskren, nikad nismo uspjeli dovesti Rage Against The Machine. To nam je bila velika želja. Oni bi trebali predstavljati antikorporativni bend i nekim svojim etosom savršeno se uklopiti uz Exit, ali potpisali su za Live Nation, ustvari najveću korporaciju u glazbenoj industriji. Njihova cijena automatski je postala viša od 2 milijuna dolara. Samim time ulaznica za njihov pojedinačan koncert bi morala koštati daleko preko 100 €, a gdje je još cijeli festival. To je nešto što ova regija nažalost ipak ne može podnijeti
Sam si spomenuo, motivacija za nastanak festivala je u početku bila društveno angažirana, ali kad govorimo o ovakvim ciframa i troškovima postavlja se pitanje kako Exit pomiruje taj aktivizam, koji je dio identiteta festivala i svoj mainstream status, odnosno velike zvijezde koje dovodi. Je li duh festivala svih ovih godina ostao isti?
- Danas taj aktivizam živi kroz našu fondaciju. Preko 1000 aktivnosti i projekata smo realizirali posljednjih 20 godina. Neki su bili vrlo značajni poput borbe protiv trgovine ljudima. U to se uključio i MTV, a promotorica je bila Angelina Jolie. Vodili smo 2009. kampanju za ukidanje viza, zatim uspješnu humanitarnu akciju za pomoć dječjoj bolnici. Tada su se odazvali brojni naši umirovljeni nogometaši, a skupljeno je 120.000 €. Mislim da Exit puno radi i po pitanju bolje komunikacije i odnosa u regiji. Rodili su se i bratski festivali u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori... Primjerice, mnogi mladi iz Srbije po prvi su put otišli u Hrvatsku na Sea Star festival. Razbijaju se neke nepotrebne predrasude, a druženje uz muziku je najbolji primjer za to.
Pandemija Covid-19 virusa uništila je praktički ove godine glazbenu industriju. Svi veliki europski i svjetski ljetni festivali odgođeni su ili otkazani. Ipak, Exita bi trebalo biti. Objavili ste novi datum u kolovozu, dio izvođača je već poznat. Situacija se mijenja iz dana u dan. Kako ste uspjeli u ovakvoj situaciji sve organizirati?
- Jako komplicirana situacija. Bili smo uvjereni da ćemo morati odgoditi za sljedeću godinu. Čekali smo ustvari samo da Vlada Srbije donese mjere za zabranu masovnih događanja. Svi festivali to rade tako da ne bi imali problema s ugovorima. Mora biti jasno da je riječ o višoj sili. Situacija se u Srbiji i u drugim zemljama regije počela nakon toga popravljati, a premijerka Srbije izdala je preporuku da festival prebacimo na sredinu kolovoza. Procjena našeg stožera bila je da bi tada situacija u cijeloj Europi trebala biti poprilično mirna. S Ministarstvom zdravlja ćemo pratiti situaciju i bit ćemo spremni na sve.
Da, taj apel Ane Brnabić popraćen je i u Hrvatskoj. Čini se da je suradnja s državom dobra? S druge strane, kad je Exit tek nastao vlast je bila otvoreno najveći neprijatelj festivala. Puno se toga promijenilo?
- Organizacija tako kompleksnog događaja u bilo kojoj zemlji iziskuje koordinaciju s državom, kako u Srbiji, tako i u slučaju Exitovih festivala u Hrvatskoj, Crnoj Gori i drugim državama. To je naprosto neophodno, čak i u 'normalnim' okolnostima. Postoji i jasna računica u cijeloj priči. Na primjeru Exita, država sve što uloži i dobije natrag u 20 do 30 puta većem omjeru, a slična je situacija u Hrvatskoj i u Crnoj Gori. Godišnje se radi između 15 i 20 milijuna eura, koji se uprihode. Srpski turizam do sad je od Exita prihodovao više od 200 milijuna eura u 20 godina, od čega državni budžet direktno preko 30 milijuna eura.
Exit je objavio prva imena novog termina festivala. Na tvrđavi bi trebali nastupiti Robin Schulz, Boris Brejcha, Amelie Lens, Paul Kalkbrenner i mnogi drugi. Ipak, od značajnog broja imena morat će se, pretpostavljam, zbog okolnosti odustati. Kakav Lineup ove godine publika može očekivati?
- Danonoćno radimo na tome da sve bude na uobičajenom nivou. Naravno, američki izvođači u ovom trenutku su više nego upitni. Vjerojatno nitko od njih neće moći nastupiti. Isto vrijedi i za Ujedinjeno kraljevstvo. Imajući u vidu sve okolnosti, mislim da ćemo svejedno imati veoma respektabilnu postavu i da će ovo biti povijesni Exit. Cijela glazbena industrija prepoznala je ovo što radimo. Agentica Davida Guette rekla je kako je Exit trenutačno 'svjetlo na kraju tunela' za sve nas. Osjećamo veliku podršku svih, mnogi bi htjeli doći i za manje honorare. To je neka nada da će se sve vratiti u normalu.
Koliko karata će Exit ove godine smjeti prodati i kakvo će ponašanje biti dozvoljeno? Neke će promjene u organizacijskom smislu vjerojatno biti neophodne.
- U trenutku objave novog datuma mi smo rekli kako ćemo ići s 50% kapaciteta, znači nešto manje od 30.000 ljudi po danu, ali ćemo to još vidjeti. Morat ćemo pratiti zdravstvenu situaciju i u konzultaciji sa strukom odlučiti. Ovisno o eventualnim žarištima reducirat ćemo tu brojku. Imamo i tu opciju da se radi testiranje, pogotovo s posjetiteljima koji bi došli iz zemlje u kojoj je eventualno žarište.
U financijskom smislu što za vas znači prodati tek 50% kapaciteta? Cijena ulaznice neće se dirati, ona ostaje prihvatljiva. Je li to udarac koji Exit možete podnijeti?
- Ogroman je to udarac jer ne radi se samo o ulaznicama, u pitanju su i sponzori. Situacija je u mnogočemu posebna pa nas razumije dobar dio industrije. Skoro svi izvođači nastupaju po posebnoj tarifi, neki žele doći i samo za putne troškove i biti dio ovoga. Festivali našeg ranga na Zapadu koštaju po 300-400 € tako da je i bez ovoga pravi izazov okupiti najbolje izvođače i zadržati cijenu karte. Glastonbury za jednu godinu dobije više od sponzora nego li je Exit dobio u 20 godina. Ekonomija tih zemalja neusporedivo je jača od naše. Zato je važna državna podrška. Vjerujemo da ćemo se nekako uspjeti izvući iz svega.
Tko je imao najveće prohtjeve? Čiji je nastup bilo najteže izvesti produkcijski gledano?
- Svi veliki izvođači produkcijski su izazovni, ali i mi rastemo s tim imenima koja nam stižu. Pozornice su iz godine u godinu sve veće i složenije, a što se tiče posebnih prohtjeva i ridera izvođača, to su uglavnom standardne stvari i to naš tim relativno bezbolno rješava.
Možeš li možda izdvojiti jednu od tih 20 godina koja ti je posebno važna? Ili neki nastup s Exita koji nikad nećeš zaboraviti?
- Uf, teško. Definitivno je barem nekoliko momenata koje bih morao izdvojiti. Recimo ta 2013. godina za početak. Ja sam imao jednu organizacijsku pauzu nakon koje sam se vratio i ponovno preuzeo festival. Exit je bio u svojevrsnoj krizi pa sam se vratio da posložim stvari. Imali smo vrlo uspješan festival, a neću nikad zaboraviti kad je tvrđava u 6 sati ujutro bila puna kao da večer tek počinje. To je neki osjećaj koji te preplavi, a tada smo i dobili nagradu za najbolji europski festival. Nastup Faithlessa iz 2015. je zaista bio poseban. U trenutku kad su izvodili 'We Come 1' nekako se sve poklopilo simbolički i dogodila se ta pozitivna sila. Možda ne mogu biti potpuno objektivan, ali kad sam gledao neke bendove na drugim festivalima, evo na primjer Prodigy, energija mi nikad nije bila kao na Exitu. Vlada zaista neka posebna magija.
Poznato je da Prodigy u Srbiji ima poseban status još od 90-ih, kada su se na vrhuncu slave i u vrijeme sankcija, pojavili i nastupili u Srbiji, onda kad praktički nitko tko je nešto značio u svjetskoj glazbi ovdje nije svraćao. Više su puta govorili i o svom oduševljenju Exitom, no navodno se u Novom Sadu odlično zabavljao i Skrillex?
- Istina! On je otkazao privatni avion, kojim je trebao otići odmah nakon nastupa i ostao je još dva dana s nama. Mislim da je 10.000 ili 15.000 € platio tu zadovoljštinu, tako da je to sigurno ujedno i najskuplja ulaznica za Exit koju je netko platio. Svejedno je uživao, kao i svi drugi.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
