Engleski novinar i pisac Aatish Taseer tri je godine hodao s princezom Gabriellom od Kenta i svjedočio dvorskim spletkama
PROCURILI DETALJI
Šokirao javnost: Insajder otkrio crnu stranu kraljevske obitelji
U prošlom životu bio sam gotovo član britanske kraljevske obitelji. Početkom 2000-ih, hodao sam s Ellom Windsor, kćerkom princa i princeze Michaela iz Kenta. Princ Michael od Kenta bio je prvi rođak kraljice i oženio se s nepopularnom princezom Michael, koju je britanski tisak nazvao "Princeza Pushy" (nametljiva).
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
02:08
Za tri nadrealne godine, Ella i ja visili smo oko Kensingtonske palače; plivali smo goli u kraljičinom bazenu u Buckinghamskoj palači; drogirali se MDMA-em u dvorcu Windsor; i imali okršaje s britanskim novinarima koji su objavili priču o našem odnosu sa ubitačnim naslovom: "Princeza Pushy 'oduševljena' kćerkinom vezom s indijskim kapetanom kondoma" pri čemu su ciljali na moju funkciju zdravstvenog edukatora na koledžu. Bivše kraljevske glave malih istočnoeuropskih zemalja spravljale su nam janjetinu i pričale nam priče o nacistima i komunistima. Bio je to divan način da potrošite svoje 20-te.
Ella i ja smo se upoznali u Americi. Upravo sam diplomirao Amherst i živio kao podstanar u Boweryu, u potkrovlju feministice Kate Millett. Odrastao sam usred nestajanja socijalističke Indije - moj otac bio je pakistanski biznismen i političar koji je napustio majku kad sam imao dvije godine, ostavivši je da me uzdržava radeći kao novinarka - i valjda sam zato razvio sklonost društvu i njujorškim kafićima.
Nakon fakulteta, našao sam se među skupinom razuzdanih vršnjaka. Ella i ja upoznali smo se preko zajedničkih prijatelja. Još je bila u Brownu, a ja sam tek počeo raditi kao novinar u časopisu Time. Proveli smo nekoliko blaženih mjeseci u New Yorku prije nego što me Time poslao u svoj ured u Londonu. Tada sam se prvi put našao u orbiti Windsora.
Ellin roditelji živjeli su u peterosobnom kraljevskom apartmanu u palači Kensington, gdje je Ella odrasla. Dugačak, diskretni prilaz s oznakom 'privatna cesta', lav i jednorog na ulazu, stražar - a onda asfaltirani put do Kensington High Streeta i palače koju su u kraljevskoj obitelji jednostavno zvali "KP". Nekoliko policajaca s walkie-talkie bili su prva linija 'obrane': "Aaa, ti si indijski momak koji hoda s Gabriellom."
Zatim kavezi za uzgoj zečeva od crne opeke i uredi koji su me tamo dočekali podsjećali su me na nešto između vojne bolnice i kuće u kojoj žive neki stari ljudi. Slavni stanari ove palače bili su princeza Margareta i princeza Dijana, ali obje su bile pokojne. Oni koji su ostali bili su manje važni članovi kraljevske obitelji i tajnici koji su živjeli u uživali u sjeni, ali i u neprestanom strahu da ne budu odavde izbačeni. Ellini roditelji tamo su živjeli posljednjih 25 godina, a kraljica im je plaćala najam u znak zahvalnosti za mnoge poslove koje su obavljali u njezino ime. Nakon toga, Kentovi su nastavili sami plaćati najam koji je iznosio oko 10.000 funti mjesečno.
Britanci, sa svojim brojnim klasnim napetostima podjednako i mrze i vole svoju kraljevsku obitelj, a jedan od načina na koji izražavaju ovu podvojenu ljubav je kroz silnu mržnju prema nižerangiranom plemstvu. Pozicija Kentsa u hranidbenom lancu je bila prilično niska - za usporedbu - ekvivalent bi bio recimo zamjenik ministra prijevoza. Trebali su zapravo voditi civilni život, ali princ Michael, mlađi brat vojvode od Kenta bio je prvi kraljičin rođak i zato se nepokolebljivo držao titule 'njezinog kraljevskog visočanstva'. To je bila službena titula i to je sa sobom nosilo niz obaveza - od raznih dobrotvornih pokroviteljstava, do davanja nagrada. Čak ni moja djevojka Ella nije bila pošteđena tih poslova - razbijala je boce šampanjca o pramce broda, otvarala konjske utrke i slično. Sve dok ovamo nisu stigli William i Kate ovo je mjesto bilo silno depresivno.
Princeza Michael, koja se opet za Uskrs našla u središtu skandala zbog broša koji je stavila na ovratnik za ručak s Megan Markle. Broš u obliku tamnoputog čovjeka s turbanom simbolizira ropstvo afričkog stanovništva, a zna se da je majka Megan Markle tamnoputa. Dakle princeza Michael od Kenta već je poznata po skandalima. Baš kad je Ella diplomirala, našla se na mnogim naslovnicama jer je u talijanskom restoranu u Greenwich Villageu, nekim preglasnim tamnoputim gostima dobacila da se vrate u svoje kolonije.
Volio bih joj vjerovati, ali progoni me sumnja. Kraljevske krune i nacisti obično idu zajedno kao maslac i kavijar, a pričalo se i da je njezin otac bio SS oficir. Uostalom, svi Britanci u određenoj dobi postaju pomalo rasisti. Kolonijalna prošlost učinila je svoje. Bio sam jedan od prvih urođenika tog bivšeg carstva koji je bio upoznat s članovima kraljevske obitelji, a uskoro je i Gary Lewis, Maor s Novog Zelanda, oženio Lady Davinu Windsor, kćer vojvode od Gloucestera.
Princeza Michael, iako općenito neopterećena britanskim kolonijalnim naslijeđem ipak je voljela šokirati. Svom paru crnih ovaca u Gloucestershireu dala je ime Venus i Serena. Mnogi su o njoj mislili da je "savršeno grozna" ali upoznao sam i njezinu bolju stranu. Znala je biti smiješna, inteligentna, velikodušna i bila je mnogo efikasnija od ostalih članova kraljevske obitelji - pisala je knjige i uređivala interijere!
Njezina je tragedija bila da nikada nije shvatila taj element nedorečenosti koji je važna tajna opstanka u kraljevskoj obitelji. "Pa, Dickie, nije li ona malo previše", rekla je navodno kraljica kada je Gospodin Mountbatten, grof of Burme i ujak Princa Philipa prvi put s njom razgovarao o princezici Michael kao budućoj nevjesti. I bila je. Jadna princeza Michael. Nije uspjela steći tu jednu kvalitetu koja je vrhunski atribut britanske kraljevske obitelji, a to je - biti ugodan. Princ Michael bio je ugodan; Princ Charles je ugodan; Kraljica, po svemu sudeći, je ugodna. Ali princeza Michael to nije. Ona je Marija Antoaneta u društvu onih kojima su i banane previše egzotične.
Razmišljao sam u posljednje vrijeme o princezi Michael u kontekstu Williamovog i Harryjevog bračnog izbora. Bila je čvrsto uvjerena da je loša ideja da se njezini rođaci ožene za pučanke. "Sve je u redu da Ella oženi gospodina Taseera iz Indije ili Pakistana", rekla mi je jednom. "Nitko ne bi imao ništa protiv. Ali trenutak kad svaka djevojka koja šeće ulicom misli da može postati princeza ili kraljica - to je kraj! Nema više misterije", rekla mi je. I sad smo došli do važne činjenice. Čini se da su Windsori stekli novi ugled upravo kroz proces demistifikacije. William i Harry shvatili su poruku iz romana "Leopard" - "Ako želimo da stvari ostanu kakve jesu, morat ćemo ih promijeniti."
Kate Middleton, kći stjuardese, je buduća kraljica, a sada je na putu da postane princeza i Meghan Markle - razvedena glumica oca bijelca i tamnopute majke.I to u kraljevskoj obitelji koja je uvijek tražila da se ljubav žrtvuje u korist ugleda. Edward VIII morao je odstupiti od krune zbog ljubavi prema pučanki Wallis Simpson. A ipak princ Harry će se udati za Markle u svibnju, i ona će sigurno postati vojvotkinja od Sussexa. Usprkos obiteljskim savjetima, Megan Markle postat će novo lice kraljevske obitelji i pučka veza s ostatkom svijeta. U postbrexitovskoj eri moderne Britanije, mladi kraljevići su jedine svijetle točke.
Jedan član šire kraljevske obitelji rekao mi je u povjerenju: "Mladi su. Drugačiji su. Nikad nismo imali ništa slično, a oni su sjajna iznimka kad sve drugo postane sivo. Inače, ove dvije djevojke - Kate i Megan - puno su profesionalnije od naših političara. One razumiju svoju ulogu i ono što trebaju učiniti kako bi bili prihvaćene." Teško je sagledati svu katastrofu Brexita. Vlastite analize koje su početkom ove godine iscurile, predviđaju da će svaki sektor britanskog gospodarstva, osim poljoprivrede, trpjeti. No prava šteta Brexita vidjet će se tek na moralu nacije. Britanija je uvijek bila pametna zemlja. Dok je Francuska zalutala u revoluciju, Rusija je počinila samoubojstvo, a Njemačka je provela 20. stoljeće u sramoti, Velika Britanija je ostala na svom putu. Kad je Napoleon navodno prozvao Veliku Britaniju narodom trgovaca, ono što ga je nesumnjivo iritiralo bilo je to što Britanci nisu pokazivali nijednu autodestruktivnu tendenciju poput drugih naroda.
Oni su stavili svoj gospodarski ispred apstraktnih ciljeva, i to ih je održalo u dobroj poziciji. S Brexitom, Britanija je možda počinila svoju prvu autodestruktivnu akciju od engleskog građanskog rata, prije gotovo 500 godina. Ono što je započelo kao nesmotreno izražavanje samopouzdanja završilo je sramotno. "Britanska politika", piše Helen Lewis u New Statemanu, očajavajući nad premijerkom Theresom May i njezinim kolegom iz opozicije Jeremyjem Corbynom "podsjeća me na Land Rover koji je zaglavio u polju: kotači se vrte, blato leti posvuda, ali čini se da nema mogućnosti za kretanje naprijed". U tom se kontekstu mladi kraljevići su svjetlo u tunelu:
"Pružili su britanskom narodu malo udobnosti", rekao mi je visoki parlamentarac, pridržavajući se strogog običaja da britanski političari nikada javno ne raspravljaju o kraljevskoj obitelji. Dodao je kako je engleska aristokracija uvijek apsorbirala nove ljude", i zato će i kraljevska obitelj preživjeti".
Kad sam ga upitao o 'misteriju' koju je spomenula princeza Michael, odgovorio mi je: "Misterij nije više važan. Kad govorimo o kraljevskoj obitelji, danas u svijetu "celebrityja", postoji dodana vrijednost - a to je da se ono što oni imaju, ne može kupiti." Uvjerio me da je Meghan bila fantastično primljena i da britanska kraljevska obitelj proživljava zlatno razdoblje. U trenutku dok sam pisao ovaj tekst njih dvoje su bili u Skandinaviji gdje su vodili neku vrstu 'pozadinske' diplomacije, podsjećajući ljude na sve što volimo u Britaniji.
To ne znači da Meghan Markle nije podnijela svoju žrtvu. Pisalo se o njoj kao o 'mrlji na kraljevskoj obitelji', pa u Daily Mailu 'od berača pamuka do plemića', a Spectator se pita ne bi li ona prije 70 godina bila bolja ljubavnica nego li žena? Britanski je rasizam opušteniji nego li njegov američki pandan, ali je puno podmukliji jer predrasude temelji na klasnoj razlici. Britanci vole kad imaju posla s ljudima koji znaju gdje im je mjesto. To je "crni mladoženja", ili "Paki", koji u njima izaziva mržnju. To je ono što je Orwell tako dobro opisao u 'Burmese days' likom Ellisa, koji kaže o novom batleru domorocu:"Ako bude predobro govorio engleski, morat ćemo ga otpustiti!"
Velika Britanija, nakon Brexita i slabljenja svog utjecaja, morat će se ipak u budućnosti sve više suočavati sa strancima koji predobro govore engleski. "Britanci ne vole strance koji kradu njihove prinčeve" rekla mi je jednom prijateljica princeze Michael. Bilo je to u najmanju ruku nepristojno. Uostalom i kraljica Viktorija udala se za Nijemca, pa je moja djevojka Ella imala veze s kraljevskom obitelji po dvije linije - očevoj i majčinoj. No, to je onda bilo u cilju širenja imperije, a sad je to pitanje njegovog sužavanja.
I moja sjećanja na Windsore zapravo su sjećanja na to umanjivanje značaja kraljevske obitelji. Sjećam se leta iz Sardinije kamo sam išao s princom i princezom Michael i Ellom. Pred ulaz u prvu klasu komercijalnog leta EasyJet bio je za nas postavljen crveni tepih. Sjedio sam s Ellom iza prinčevskog para. Uslijedio je trenutak tišine, a onda je nahrupila masa engleskih turista crvenih poput jastoga koji su se glasno pitali: "What's that?" (Što je to?), dok su upravo prolazili potomka kralja Georgea V, i cara Indije. "Prema Tocquevilleu", napisala je Hannah Arendt u The Origins of Totalitarianism, "Francuzi su puno više mrzili aristokrate kad bi izgubili moć, nego što su ih mrzili kad su tu moć imali. Tad su ih gledali kao parazite jer bogatstvo bez vidljive funkcije mnogo je više nepodnošljivo; nitko ne može razumjeti zašto bi trebao postojati."
Vjerovanje u kraljevsku obitelj, kao i sama Brexit, vjerovanje je u slavnu prošlost. To je ono čemu se Britanija uvijek vraća kad je budućnost neizvjesna. Kao piše Rebecca West:"Što bi bila Engleska da nema veliku Valhallu kraljeva i junaka, da nije imala elizabetinsko i viktorijansko doba, koje sugeriraju da bi Engleska to opet mogla postati sada i ostati zauvijek." Ali postoji velika razlika između prošlosti kao izvora vitalnosti i prošlosti kao nostalgije. Kako je Velika Britanija ušla u najnepovoljniji trenutak ponovnog rađanja od Drugog svjetskog rata, ostaje da se vidi hoće li ova nova kraljevska obitelj poslužiti kao simbol oživljavanja ili kao puka utjeha, hladna kao što nužno mora i biti, piše Aatish Tasheer za Vanity Fair.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
