Nakon dugačakog niza prosječnih ili ne toliko dobrih ili čak i katastrofalnih filmova, ovih šest redatelja je uspjelo ove godine opet pokazati da za njih i te kako nije kraj
Šest filmskih redatelja koji su se uspjeli 'iskupiti' ove godine
Nije lako biti redatelj. Vi ste oni koji moraju imati viziju o finalnom proizvodu, vi morate motivirati cjelokupnu ekipu, vi morate sve držati pod kontrolom i imati sve konce u rukama. I na koncu, vi ste oni koje se krivi ako (
kad?
) išta krene po zlu.
Film propao na blagajnama? Redatelj nije imao viziju. Kritičari ne vole film? Redatelj nije imao viziju. Vi ste oni čije ime će razvlačiti po internetu i novinama i koga će svi sprdati i tražiti da se prestanete baviti režijom i odete uzgajati repu.
Neki redatelji tako jednostavno ne uspiju. Možda i par puta za redom snime loš film, bilo s kritičarske, bilo s financijske strane. Možda je film loš po oba mjerila. No suprotno uobičajenom mišljenju, nitko u stvari ne krene napraviti loš film. Koja bi bila poanta toga? Ne zaraditi? Osramotiti se? Čak su i poznati, ‘kvalitetni’ redatelji napravili poneku grešku tijekom svojih karijera. Svakome se može dogoditi loš film.
A ponekad redatelji naprave nekoliko loših filmova za redom. I to je to, otpisat će vas, vi ste propali slučaj. Izgubili ste ‘magiju’. Kad se to dogodi, teško je opet osoviti se na noge. Stoga je stvarno lijepo vidjeti da su ovi redatelji ove godine to uspjeli i to vrlo kvalitetno.
1) Judd Apatow - ‘Kaos u glavi’
Judd Apatow je producent/redatelj koji je više manje svojeručno definirao kako će danas izgledati hollywoodska komedija. Malo improvizacije, manje slapsticka, a više dijaloga, s likovima koji nam prirastu srcu. Njegovi ’Junfer u četrdesetoj’ i ‘Zalomilo se' smatraju se klasicima žanra (stari su deset godina, smiju biti klasici).
No onda je snimio ‘Komičare’ , koji su bili sve samo ne smiješni. Mi krivimo Adama Sandlera , ali je i dalje Apatow je redatelj. ‘Prelomilo se u četrdesetima’ , koji je ‘ko fol’ nastavak za ‘Zalomilo se’ je stvarno ostavio dojam da je to to što se tiče Apatowa.
Međutim, ovogodišnji ‘Kaos u glavi’ nije bio i kaos na blagajnama niti kaos među kritičarima. Amy Schumer, nova kraljica komedije, se fenomenalno uklopila u opušteni stil kojeg koristi Apatow. Očigledno mu je trebala takva muza da se uspije vratiti na ‘pravi put’ jer za ovaj film možemo zasigurno reći da mu je najbolji još od 2007. godine i ‘Zalomilo se’.
2) Peyton Reed - Ant-Man
Peyton Reed je jedan od onih redatelja čija je karijera porazbacana po svakakvim filmovima i svakojakim projektima. Za neke se može reći da rade samo ovakve ili samo onakve filmove, no Peyton radi sve i svašta.
Pa kad je takav redatelj završio na kormilu ‘Ant-Mana’ malo smo napravili kiselo lice. Jasno nam je bilo da nije
Stanley Kubrick
, ali baš su mogli uzeti nekog boljeg redatelja. Osim što, sudeći prema nevjerojatnom filmu, nisu mogli.
Osim što je snimio svoj najbolji film do sad (pomogao mu je izvrstan scenarij za kojeg je uglavnom odgovoran Edgar Wright), Reed je dao Marvelovom serijalu filmova o superherojima nužno potrebnu lakoću. Da, imali smo i više nego dosta komičnih trenutaka, no nije bilo lakoće.
Svaki put je svijet bio u igri ili barem nekoliko gradova. Reed se odvažio dati nam superherojski film o malenom superheroju, čija je najveća prepreka njegova obitelj od koje se otuđio. A bitkom na kraju, na dječjem vlaku-igrački, nam je dao do znanja da nije važna dimenzija, nego kako koristiš ono što imaš.
3) F. Gary Gray - Straight Outta Compton
Ako vam rap muzika ništa ne znači, onda vam niti ova točka neće biti važna. Međutim F. Gary Gray, koji je napravio kultni ‘Petak’ , se ovim filmom vratio svojim korijenima i pokazao da i te kako ima još što za pokazati.
Nakon ‘Petka’, Gray je snimio i odličan ‘Kartel’ , s Vinom Dieselom u glavnoj ulozi, ali zatim ništa. Neki će reći da je ‘Građanin opasnih namjera’ dobar film, ali kad pogledate iskreno, nije. Pa što onda reći o redatelju koji je imao takav start, pa zatim početak karijere, da bi onda odlutao u nekakve prosječne vode?
Možemo reći da se Gray usudio pokazati da može i zna i da je napravio film koji može stajati bok uz bok svim ostalim biografskim filmovima. Osim što je jak kandidat za Oscara, ‘Straight Outta Compton’ nam vrlo dobro pokazuje kako je došlo do formiranja ‘Niggaz Wit Attitudes’ i revoluciju hiphop glazbe koja je uslijedila. Toliko dobro to pokazuje da smo mu skoro oprostili ‘Sve je cool’ .
Skoro.
4) James Wan - Brzi i žestoki 7
Redatelj odgovoran za prvi i najbolji dio serijala o ludom ubojici Jiggsawu, ‘Slagalica strave’ . Srećom, nije odgovoran za ostale nastavke tog beskonačnog serijala.
Wan se i dalje uporno bavio hororom, međutim s jako različitim rezultatima. Rangirajući od loših, pa prema prosječnim, pa do dobrih, pokrio je sve što je mogao osim odličnog filma. Srećom, netko je smatrao da je Wan sposoban snimiti uzbudljiv akcijski film, i odjednom... 'Brzi i žestoki 7'.
Na pola snimanja je izgubio glavnog glumca ( Paul Walker u nesreći ), nikad nije snimao akcijski film, nikad nije glumce tog kalibra imao. A opet, ubrizgao je još energije u visokooktanski serijal.
5) M. Night Shyamalan - Posjeta
Postoji li jedna jedina osoba koja je nakon one grozote od
‘Posljednjeg Airbendera’
mislila da će
Shyamalan
ikad više snimiti film? I da će taj film biti dobar?
Da podsjetimo, ‘Posljednji Airbender’ ima impresivnih 6% na Rotten Tomatoes , dok na IMDB ima nevjerojatno visokih 4,3. Da nije nekom magijom (morala je biti magija) zaradio 320 milijuna dolara, Shyamalan bi otišao u kategoriju TV redatelja. I to ne A klase.
No netko je mislio da Shyamalan još ima energije i dobili smo film koji je zaradio 65 milijuna dolara s uloženih samo jadnih pet milijuna. Da, netko je uspio zaraditi trinaest puta više novca od uloženog. A i kritika mu je bila blagonaklona.
Dobro došli, gospodine Shyamalan. Opraštamo vam sve. Osim
‘Događaja’
. Taj film je neoprostiv.
6) George Miller – Pobješnjeli Max: Divlja cesta
Možda mislite da se George Miller ne bi trebao iskupiti, ali ozbiljno… ’Ples malog pingvina 2’ ?? O da, gospodin Miller se stvarno trebao iskupiti.
A čak i kad stavimo taj film na stranu, ostane nam Millerova karijera, koja je istinski čudna. Ima izvrsne filmove, ima prosječne, ima loše, ima nevjerojatno loše filmove, a sve to kroz nekoliko različitih žanrova. Ima on i pauze od par godina, kad ga nema niti na filmu niti u drugim medijima. Ljudi su se već par puta i upitali je li još živ. Što, uzevši njegove godine u obzir, i nije tako loše pitanje.
A onda nam je dao ‘Pobješnjelog Maxa: Divlju cestu’ .
Čuli smo da se snima nastavak za Maxa, i mislili smo da će biti tragedija, katastrofa, užas. Koliko smo samo u krivu bili. Miller je svojeručno redefinirao moderni akcijski film, koristeći što manje kompjuterskih efekata što je moguće i što više dugačkih akcijskih kadrova, u kojima je apsolutno jasno što se zbiva.
To je nešto što nismo očekivali od sedamdesetogodišnjeg redatelja, a nismo to očekivali niti od serijala za kojeg smo mislili da je davno završio i da je rečeno sve što je trebalo (moglo?) biti rečeno. Naše sumnje su bile odagnane.