Seid Serdarević: Hrvate više zanima naš festival nego HNL

Kad smo ih nazvali da dogovorimo razgovor, uhvatili smo ih usred vožnje prema Zadru, svako malo se glasno smijući poput nekoga tko je svjestan da putuje na Mediteran, dok je onaj s druge strane linije na kontinentu. A zbilja su zaslužili malo Mediterana.

Iza Sibile i Seida Serdarevića, suvlasnika izdavačke kuće Fraktura, bio je upravo završen tjedan Festivala svjetske književnosti kroz koji je protutnjalo 6000 posjetitelja u Zagrebu i 1000 u Splitu. Uz sudjelovanje stotinjak ljudi, bilo je tu i projekcija igranih filmova te 50 svjetski briljantnih pisaca iz 17 zemalja, bilo je i slikarstva, a popunjenost im je bila poslovično veća od 80 posto.

Ljubav počela na fakultetu

- Stvarno možemo biti jako zadovoljni - rekao nam je Seid.

A mogu biti zadovoljni doista s mnogo toga. U braku koji broji već gotovo dva desetljeća uspješno ne podižu samo par blizanaca, nego i Frakturu, koja odavno nije tek vraški zanimljiv kulturni incident iz Zaprešića, nego snažna izdavačka kuća s briljantno odabranim svjetskim piscima. Kad ih čovjek danas vidi, ne bi vjerovao da je Fraktura svojedobno počela kao projekt samozapošljavanja. Bili su mladi, vraćali su se iz Njemačke i osnovali su svoju tvrtku.

- Idealistički dio priče počinje sa studijem književnosti, zamišljaš da ćeš se zauvijek baviti čitanjem knjiga. Izdavaštvo je jedino logično zanimanje koje ti to omogućuje. Za razliku od mene, Seid je poduzetan, on se usudio reći: ‘Hajdemo pokrenuti svoj mali biznis!” - objasnila je svojedobno Sibila.

Ok, njihova priča počinje zapravo još i ranije, na fakultetu, dok je on studirao komparativnu književnost i češki jezik, pa su se susretali na zajedničkim kolegijima. I jednom prilikom...

- Nazvao me je da pita nešto oko nekog seminara. Usput me je pitao kamo ću večeras i, kad sam rekla da idem u Kinoteku, jednostavno je izjavio da ide sa mnom. Otišli smo gledati ‘Poštar uvijek zvoni dvaput’ - pričala je Sibila. Od onda su zajedno. Obilazili su kazališta, kina, izložbe, pričala je Sibila i da su joj prijateljice zavidjele na Seidu, jer njihove dečke takve stvari nisu zanimale. Zatim je Seid na godinu dana otišao u Beč, pa je dobio Herderovu stipendiju, ubrzo i posao lektora hrvatskog jezika na Sveučilištu u Bambergu, gdje je Sibila upisala poslijediplomski studij iz zaštite spomenika. Ostatak s Frakturom je već legendaran, a onda je 2013. na red došao i Festival svjetske književnosti, opet Seidova ideja jer su imali već podeblju zbirku kontakata domaćih i stranih pisaca i književnika iz dotadašnjih predstavljanja.

Čudesni festivalski tjedan

- Model smo smislili još 2009. godine, kad smo bili među prvima, možda i prvi u Hrvatskoj koji su počeli s predstavljanjem autora u razgovorima jedan na jedan - otkrio nam je Seid. Shvatili su da mogu uključiti i autore drugih izdavača, ne samo onih koje objavljuje Fraktura, a potom i da ne mora sve stati samo na književnosti, da mogu ubaciti i film te svašta drugo. Osnovna matematika uvjetovala je da to preraste u cijeli čudesni festivalski tjedan.

- Već na prvom festivalu bilo je tu svjetskih imena, kao Jaume Cabre, Erwin Mortier... Već na drugom uveli smo književnu matineju, pa i razgovore ‘Pisac i njegov čitatelj’, gdje smo uključili ljude koji najdetaljnije čitaju djelo pisca, u prvom redu prevoditelji i urednici - kaže Seid.

Seid dodaje kako su uveli i filmski program, koji je ove godine bio iznimno uspješan jer su se fokusirali na jednu zemlju.

- Na trećem festivalu uveli smo i zemlju u fokusu, to je tad bila Francuska, potom Italija, a ove godine su bile zemlje s njemačkoga govornog područja. Već prve godine festival je posjetilo 3000 ljudi - govori nam Seid.

Serdarević perfekcionist

I naravno da su privukli i sponzore, da su se uključili i Ministarstvo kulture te mnoga strana veleposlanstva u Hrvatskoj, skupa s njihovim kulturnim institutima. On je, inače, perfekcionist, pa je od početka uveo i simultani prijevod. Humor je obavezan, dosada je zabranjena, a na kraju je popunjenost bila veća od 80 posto, dok na nekima, poput Igora Štiksa, za dio posjetitelja nije bilo mjesta u krcatoj dvorani. Uz takve brojke primijetili smo da ispada da su stanovnici Hrvatske, nogometno razvikane zemlje, očito zainteresiraniji za takve stvari nego za većinu utakmica 1. HNL.

- Mi to dokazujemo već godinama. U Hrvatskoj samo trećina građana tijekom godine pohodi neke kulturne događaje, po čemu smo na dnu u Europi. A to onda dovodi do nekih drugih problema: ekonomskih, obrazovnih, pa i demokratskih. Unatoč svemu tome, broj ljudi koji posuđuju knjige u knjižnicama, koji kupuju knjige, koji posjećuju kazališne predstave, muzejske izložbe, broj tih ljudi nadmašuje broj onih koji posjećuju sportske događaje. Što bi tek bilo kad bi u dnevnim novinama kultura imala isti broj stranica koje je prate kao što ih ima sport? - poentirao je.

Da se ne spominju izdvajanja za kulturu od manje od pola posto iz državnog proračuna.

Čitaj knjige da ne budeš glup

- Najveći demokratski i ekonomski razvoj imali smo kad smo izdavali najviše knjiga. To je uostalom tako uvijek bilo, jest i bit će svugdje u svijetu. A danas izdajemo između 1200 i 1500 knjiga godišnje, što je debelo ispod europskog prosjeka koji je otprilike jedna knjiga godišnje na 1000 stanovnika. To bi značilo da bi u Hrvatskoj to trebalo biti oko 4000 novih naslova godišnje. Švedska ima 1,5 do dvije knjige na 1000 stanovnika, velike zemlje kao Francuska ili Njemačka po jednu. Nije svejedno što čitate. Knjiga iziskuje dulju koncentraciju pa to poboljšava kognitivne sposobnosti, poseban razvoj nekih vijuga u mozgu - rekao je Seid, a mi smo se nadovezali s reklamom od prije nekoliko godina koja je glasila: “Čitaj knjige tako da budeš pametan!”. Seid se smijao. Primijetili smo da je to moglo glasiti i još oštrije: “Čitaj knjige da ne budeš glup!”. I opet se smijao, ali i složio s time.