Sanja Vejnović: Za svaki film mislila sam da je posljednji...

Glumica Sanja Vejnović (56) u seriji Nove TV “Čista ljubav” prihvatila se pravoga glumačkog izazova kada joj je ponuđeno da glumi Jasnu, Sonjinu majku (Tara Rosandić) koja boluje od demencije.

- Jednostavno rečeno, demencija je gubitak mentalnih sposobnosti poput sposobnosti razmišljanja, pamćenja i logičkog zaključivanja. To je bolest koja ozbiljno ugrožava svakodnevni život kako osobe koja je bolesna tako i njezine okoline. Simptomi bolesti uzrokuju i promjene u ponašanju, u karakteru osobe, neočekivane promjene raspoloženja. Stoga smo u pripremama za snimanje serije imali glumačke probe s našim kreativnim producentom i redateljima serije na kojima smo u razgovoru o karakterima koje glumimo, njihovim odnosima i čitanjem scenarija dolazili do zanimljivih rješenja i načina na koji ćemo kreirati naše likove - objašnjava Sanja i dodaje kako su, razgovarajući o likovima koje glume, iznosili i vlastita iskustva o bliskim dementnim osobama.

- Netko bi spomenuo svoju baku, mamu, tetu koji su bolovali od demencije, Alzheimera i sličnih bolesti. Moja pokojna majka je doživjela vrlo teški moždani udar čija posljedica je bila i gubitak pamćenja. Sjećam se njezina izgubljenog pogleda i trenutka kad bi postala svjesna što se s njom događa, tugu koju bi osjećala. Mislim da su mi ti razgovori bili od velike pomoći u odabiru glumačkih sredstava kojima sam krenula graditi karakter Jasne - kaže glumica, koja je prvu filmsku ulogu odigrala kao 13-godišnja djevojčica ne znajući da će joj gluma postati profesija. U toj dobi je razmišljala o karijeri pravnice, za što je djelomično bio zaslužan njezin otac koji je radio kao sudac na Prekršajnom sudu. 

 - Uz njega sam naučila razlikovati dobro od zla, što je moralo, etično. Što je empatija i osjećaj za pravdu i nepravdu, što mi je on pokazao svojim ponašanjem i radom - govori. 

U dvadesetima je glumila glavne uloge u dvjema svojedobno jako popularnim turskim povijesnim serijama “Hadži Arif-bej” i “Ališ i Zejnep” koje je gledalo nevjerojatnih 180 milijuna ljudi. Redatelj koji je režirao serije našu je glumicu zamijetio u filmu “Banović Strahinja”.

- Radnja serije ‘Hadži Arif-bej’ smještena je u 15. st., a ‘Alis i Zejnep’ u 18. st. Zanimljivo je bilo snimati serije povijesne tematike, takozvanog perioda u prekrasnim kostimima na autentičnim lokacijama, koje su smještene u zanimljivim gradovima poput Istanbula, Burse i Antalije. Imala sam i tu privilegiju da smo snimali u sultanskim palačama zatvorenima za turiste - prisjeća se Sanja, koja je igrom slučaja sa suprugom provela i medeni mjesec u Turskoj jer se udala između snimanja tih dviju serija.

Osim u filmovima i serijama domaće produkcije nastupila je i u filmu talijanskog redatelja Sergia Castelitta “Venuto al mondo”, čije je snimanje bilo u Torinu. Uloga joj nije bila velika, ali u svim scenama koje je snimala partnerica joj je bila Penelope Cruz. 

- U filmovima A-produkcije ili tzv. visokobudžetnim filmovima i glumci u sporednim ulogama imaju dobar ‘tretman’. Tako sam i ja na snimanju imala svoj trailer, svog asistenta i svoj automobil s vozačem jer produkcija filmova ima dovoljno novca za takav tretman glumaca - priča.

Razlog je strogo poslovne prirode, dan snimanja je skup pa, objašnjava Vejnović, producent želi da glumac ima svoj prostor u kojemu se može pripremati za ulogu, odmarati te tako biti maksimalno spreman i koncentriran kada dođe na set.
- Sjećam se kako je prvog dana snimanja po mene, koja sam u tom trenutku bila u svom traileru, došao šofer da me odveze na set koji je bio udaljen jedva pedesetak metara od moje kućice.

Rekla sam mu da ću se prošetati do seta jer mi je bilo glupo da se vozim na tako malu udaljenost. Na što mi je on ljubazno odgovorio da me mora dovesti do snimanja jer je to njegov posao i da se između ostalog tako sprečava mogućnost moje eventualne ozljede ako idem sama jer se ja, npr., mogu poskliznuti, iskrenuti zglob noge i time ugroziti snimanje - prisjeća se Sanja, koja je godinama vodila kasting agenciju Kvadar, a poslije i producentsku kuću Fos Film. 

- Radili smo kasting u dvadesetak stranih filmova u kojima su hrvatski glumci igrali brojne uloge; poput Gorana Višnjića kojemu smo otvorili put u Hollywood angažmanom u filmu ‘Dobro došli u Sarajevo’, Gorana Navojca koji je igrao glavnu mušku ulogu u talijanskom filmu, Renea Medvešeka u filmu ‘Mirotvorac’ koji je imao veću ulogu uz bok Georgeu Clooneyu i Nicole Kidman - govori.

Producirala je i nekoliko hrvatskih igranih filmova od kojih joj je najdraži film “Sto minuta Slave” u kojem je igrala i glavnu žensku ulogu gluhe slikarice Slave Raškaj.

Tremu na snimanju nikad nema. 

- Imam je prije audicije za neku ulogu jer od moje izvedbe ovisi hoću li dobiti ulogu. Kad stanem ispred kamere, trema odmah prestaje - priča.

Kad dobijem ulogu, isto tako me trema drži u pripremama uloge, svjesna sam odgovornosti i, naravno, javlja se strah da neću biti dovoljno dobra. No kad snimanje počne, tremu zamjenjuju koncentracija i usredotočenost na ulogu, dodaje glumica koja je prije nekoliko godina završila kroatistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. 

- Da sam upisala Akademiju dramskih umjetnosti s 19 godina, po pravilniku studiranja odsjeka glume, studenti ne smiju snimati prve dvije godine studiranja. Tako ja ne bih snimila neke od presudnih uloga u mojoj karijeri poput uloge Anđe u filmu ‘Banović Strahinja’. Snimila sam i prvi TV film ‘Dugo putovanje u bijelo’ s 13 godina i otad nisam stala.

S 20 godina sam već imala desetak filmskih uloga. Za svaki film koji sam u mladosti radila mislila sam da je zadnji. Tako sam tada i upisala studij jugoslavistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu koji sam apsolvirala u roku bez obzira na to što sam cijelo vrijeme studiranja snimala filmove. Prije šest godina sam ponovno upisala studij kroatistike, položila razlike ispita i konačno završila davno započeti studij - govori.

Kao djevojčica je pohađala i školu za balet i ritmiku te maštala kako će jednog dana biti plesna koreografkinja.

Na filmskom portalu IMDB osvanula je kao najljepša glumica na svijetu iznad 40 godina, i to u elitnom društvu renomirane hoolywoodske A-liste. Na listi se Sanja našla uz bok mnogim poznatim svjetskim glumicama kao što su Jennifer Aniston, Sandra Bullock, Monica Bellucci... 


- Za fizički izgled su prije svega zaduženi geni koje nasljeđuješ od roditelja. Poslije se treba potruditi dovesti u ravnotežu sve one elemente koji uvjetuju zdravo tijelo i, naravno, zdrav um u njemu. Ako si generalno zadovoljan sobom, ako posjeduje duševni mir, onda ćeš i zračiti ljepotom - ističe.

Kako bi održala svoj zen, Sanja  kombinira jogu, tibetance, qi gong, ovisno o slobodnom vremenu. 

- Svake večeri prije spavanja meditiram. Tako održavam svoju vitalnost i ravnotežu duha i tijela. Što se tiče prehrane, strogo pazim na nju i već godinama se hranim po Montignacovoj metodi, kod koje je naglasak na glikemijskom indeksu namjernica. Montignacova metoda nije klasična dijeta, nema izgladnjivanja, vodi se računa o kombiniranju namirnica, njihovu glikemijskom indeksu te se svakako ne miješaju ugljikohidrati i proteini u istom obroku - govori.

Najviše je zahvalna na tome što je jako znatiželjna, a baš zbog toga je odlučila završiti započeti studij. 

 - Bez te radoznalosti i energije ušla bih u kolotečinu. Kako sam slobodni umjetnik, bilo je i u mom životu razdoblja kada nisam ništa radila. Tada bih se zapitala je li ta odluka bila pametna, možda bi mi bilo lakše da sam u stalnom angažmanu u nekom od kazališta. Danas sam sigurna da sam svojedobno imala sigurnost koju ti donosi stalni posao, nikada se ne bih bavila kastingom ili produkcijom filmova - dodaje Sanja, koja je privatni život pokušavala zaštititi, ali unatoč tomu se saznalo da se razvodi nakon 30 godina braka.

- Privatni život, nažalost, nisam potpuno uspjela zaštititi, ali i dalje na pitanja koja su po mom mišljenju intimna ne odgovaram. Novinarima ostaje da samo nagađaju što je istina, što poluistina, a što laž. Nikada nijednu vijest ili članak nisam demantirala, komentirala niti bilo koga zbog toga tužila - istaknula je glumica.